Najpripremljenija bolnica SAD-a: Možemo se pripremiti na val pacijenata, ali ne i na tsunami
Mi smo na apsolutno katastrofalnom putu, rekao je liječnik u najbolje pripremljenoj američkoj bolnici i dodao da 'ljudi moraju znati da je pretpostavka da će uvijek imati bolnički krevet' lažna
Možda niti jedna bolnica u Sjedinjenim Državama nije bila bolje pripremljena za pandemiju Covida-19 od Medicinskog centra Sveučilišta Nebraska u Omahi.
Nakon izbijanja SARS-a 2003., njegovo osoblje počelo se posebno pripremati za nove infekcije. Centar ima jedino savezno karantensko postrojenje u državi i svoju najveću jedinicu za biokontrolu, koja se brinula o pacijentima zaraženim ebolom 2014. godine, piše Atlantic.
POGLEDAJTE VIDEO: Situacija s koronom u našim bolnicama je sve gora
Pokretanje videa...
01:00
Ljudi iz osoblja imali su detaljne planove pandemije. Izvodili su vježbe. Ron Klain, koji je bio tzv 'car ebole' predsjednika Baracka Obame i bit će šef ureda Joea Bidena u Bijeloj kući, jednom je rekao da je UNMC 'vjerojatno najbolji u državi' u rješavanju opasnih i neobičnih bolesti. Postoji razlog zašto su mnogi Amerikanci koji su helikopterom prebačeni s kruzera Diamond Princess u veljači poslani upravo tamo.
U protekla dva tjedna bolnica je morala pretvoriti cijelu zgradu u toranj COVID-19, odozgo prema dolje. Sad ima 10 jedinica COVID-19, od kojih svaka zauzima čitav bolnički pod. Tri jedinice pružaju intenzivnu njegu najbolesnijim ljudima, od kojih nekoliko umire svaki dan. Jedna jedinica pruža samo "udobnu njegu" pacijentima s COVID-19 koji će sigurno umrijeti.
- Nikad nismo morali raditi nešto slično. Mi smo na apsolutno katastrofalnom putu - rekla je za Atlantic Angela Hewlett, specijalistica zaraznih bolesti koja vodi bolnički tim za COVID-19.
Čuti takav razgovor nekoga iz UNMC-a, najbolje pripremljene američke bolnice, trebalo bi potresati cijeli svijet. Sredinom ožujka, kada je samo 18 ljudi iz Nebraske imalo pozitivan test na COVID-19, Shelly Schwedhelm, voditeljica bolničkog programa pripravnosti za hitne slučajeve, zvučala je samouvjereno. Ili je barem rekla: 'Uvjerena sam u dobar plan.'
Nadala se da bolnica neće popuniti kapacitet, 'jer ljudi će učiniti ispravnu stvar ostajući kod kuće', rekla je. I ljudi su to učinili: SAD je neko vrijeme poravnao krivulju.
Ali sada se oko 2400 stanovnika Nebraske svaki dan pokaže pozitivnim na COVID-19, što je stopa pet puta veća nego u proljeće. Više od 20 posto testova vraća se pozitivnim, a do 70 posto u nekim ruralnim županijama - znak da se mnoge infekcije ne otkrivaju.
Broj ljudi koji su hospitalizirani s tom bolešću utrostručio se u samo šest tjedana. UNMC je puniji s pacijentima s COVID-19 i općenito pacijentima nego što je to ikada bio slučaj.
- Gledamo kako se sustav lomi ispred nas i nemoćni smo to zaustaviti - kaže Kelly Cawcutt, liječnica za zarazne bolesti i kritičnu skrb.
‘Nitko nas ne sluša’
Cawcutt zna što dolazi. Tijekom pandemije hospitalizacije su kasnile otprilike 12 dana. Tijekom posljednjih 12 dana ukupan broj potvrđenih slučajeva u Nebraski popeo se sa 82.400 na 109.280. Taj porast predstavlja val pacijenata koji će se zaletjeti u već iscrpljene bolnice od danas do Dana zahvalnosti (obilježava se 26. studenog u SAD-u).
- Ne vidim kako ćemo izbjeći premorenost. Ljudi moraju znati da je pretpostavka da ćemo uvijek imati bolnički krevet lažna - kaže Dan Johnson, liječnik za kritičnu skrb.
Ono što ovu 'noćnu moru" pogoršava, dodaje, 'to je što se mogla spriječiti'. Korona virus nije nezaustavljiv, kao što su neki sugerirali i kao što su Novi Zeland, Island, Australija i Hong Kong odlučno opovrgnuli - dva puta.
Ni najbolje pripremljena bolnica ne može nadoknaditi nekontroliranu pandemiju. Pripreme UNMC-a nisu toliko loše, već su vlasti stvorile situaciju u kojoj bolnice nikako nisu mogle uspjeti.
- Možemo se uvijek iznova pripremiti za val pacijenata, ali ne možemo se pripremiti za tsunami - kaže Cawcutt.
Puna bolnica znači da svi čekaju. Pacijenti s COVIDOM-19 koji stižu trebaju čekati da uđu u prepunu jedinicu intenzivne njege. Pacijenti koji ne mogu disati moraju pričekati onoliko minuta koliko je potrebno medicinskoj sestri negdje drugdje u bolnici da ukloni nezgrapnu zaštitnu opremu, baci je i ponovo stavi opremu.
U utorak je trebalo intubirati jednog pacijenta kojemu se stanje pogoršavalo, ali okupljeni liječnici morali su pričekati, jer su svi anesteziolozi bili zauzeti intubiranjem još četvero pacijenata na intenzivnoj njezi i još nekoliko na hitnoj.
Točka pucanja
- Nitko od ljudi s kojima sam razgovarao ne bi predvidio kada će UNMC napokon dostići gornju granicu kapaciteta, dijelom zato što čine sve kako bi izbjegli taj scenarij, a dijelom zato što je toliko mračan da je gotovo nezamisliv. Ali brzo se približavamo toj točki - kaže Hewlett.
Kad stigne, ljudi s COVIDOM-19 umrijet će ne samo zbog virusa, već zato što ih bolnica neće imati kamo smjestiti, a nitko im neće pomoći. Liječnici će morati odlučiti koga staviti na ventilator ili aparat za dijalizu. Morat će odabrati hoće li napustiti čitave skupine pacijenata koji drugdje ne mogu dobiti pomoć.
Pružamo njegu koja se ne može pružiti ni u jednoj drugoj bolnici u krugu od 200 kilometara - bilo zbog srčanog ili moždanog udara ili pak rupture slijepog crijeva. Trebat ćemo odlučiti hoćemo li i dalje pružati tu skrb ili ćemo prihvatiti svakog pojedinog pacijenta s COVIDOM-19 koji nam uđe na vrata, objašnjavaju liječnici.
Tijekom proljeća većina UNMC-ovih pacijenata s COVIDOM-19 bili su ili starije osobe iz staračkih domova ili radnici u pogonima za preradu mesa i tvornicama. Ali s trećim nacionalnim valom, 'svi su trendovi nestali kroz prozor', rekla je Sarah Swistak, medicinska sestra.
- Od 90-godišnjaka sa svim navedenim popratnim bolestima do 30-godišnjaka, koji su jučer bili savršenog zdravlja, svi trebaju kisik jer nemaju daha - ističe.
'Otvoreni' prerano
Ovaj nedostatak uzorka uzorak je sam po sebi i sugerira da ne postoji jedno objašnjenje za trenutni val. Nebraska je ponovo otvorena prerano, 'kad nismo imali dovoljno kontrole i u nedostatku mandata maske', kaže Cawcutt.
Uslijedio je zamor pandemijom. Vjenčanja koja su odgođena s proljeća održala su se na jesen. Ljudi su nahrupili u zatvorene prostore, poput barova i restorana, gdje virus najlakše pronalaze nove domaćine. UNMC se bori ne zbog nekog superširećeg događaja, već zbog kumulativne naplate milijuna loših odluka, kao što je slučaj s puno mjesta u svijetu.
Kad se bolnica prvi put suočila s pandemijom u proljeće, 'potaknula me spoznaja da svi u Americi čine svoj dio kako bi usporili širenje', kaže Johnson.
- Sad znam da moji prijatelji vode svoj uobičajeni život, organiziraju zabave i večere i bave se sportom u zatvorenom. Vrlo je teško raditi ovaj posao kad znamo da toliko ljudi ne radi svoj dio posla - kaže opisujući svoju vožnju kući iz krcate bolnice koja ga vodi pored redova prepunih restorana, sportskih terena i parkirališta.
Johnson u određenoj mjeri suosjeća.
Mislim da ljudi u Omahi nisu mislili da bismo ikada mogli imati nešto što sliči New Yorku, rekao je.
'Da budem iskren, u proljeće bih to smatrao krajnje nevjerojatnim.'
Ali dodaje da je Srednji zapad u potpunosti uzeo krivu lekciju iz kušnje Sjeveroistoka. Umjesto da nauče da se pandemijom može upravljati i da fizičko distanciranje djeluje, ljudi su umjesto toga usvojili 'pogrešno uvjerenje da svaka krivulja koja se penje mora sići', rekao je. 'Ono što oni ne shvaćaju jest da ako ne promijenimo ništa u načinu na koji se ponašamo, krivulja može ići gore i gore.'
Govoreći u utorak popodne, guverner Nebraske Pete Ricketts još je jednom odbio izdati obavezu nošenja maske u cijeloj državi. Obećao je pooštriti ograničenja kad se četvrtina državnih kreveta napuni pacijentima s COVIDOM-19, ali čak i tada će neki restorani i dalje nuditi hranu; teretane i crkve ostat će otvorene; a grupe od 10 ljudi i dalje će se moći okupljati u zatvorenim prostorima.
Samo zato što nešto smijemo, ne znači da je sigurno
Ricketts je pozvao građane da izbjegavaju bliski kontakt, zatvorena područja i gužvu, ali njegova politika poništava njegove molbe.
- Ljudi pogrešno vjeruju da je, ako im vlada dozvoli nešto učiniti, to i sigurno - rekao je Johnson.
Postoje znakovi da građani i tvrtke djeluju bolje od političara. Povlače djecu sa sportskih aktivnosti, izbjegavaju druženja, nepotrebne odlaske u trgovine...
Ali COVID-19 djeluje polako. Potrebno je nekoliko dana da zaraženi ljudi pokažu simptome, još desetak da se dijagnosticirani slučajevi odvezu do bolnica, a još više da bolesni pacijenti umru. Ta zaostajanja znače da je bliska budućnost pandemije uvijek postavljena, potaknuta izborima iz prošlosti.
To znači da je već prekasno zaustaviti ono s čime će se bolnice suočiti u sljedećim tjednima. To znači da će se neki ljudi koji se zaraze do kraja studenog boriti da nađu mjesto u bolnici sredinom prosinca, a možda biti i mrtvi do Božića.
Službeno, Nebraska ima 4223 bolnička kreveta, od kojih je 1165 ili 27 posto - još uvijek dostupno. Ali ta je brojka varljiva. Uključuje krevete za porod i porođaje, kao i dječje krevete koji se ne mogu prenamijeniti. Također ne govori ništa o tome koliko su bolnice već postale rastezljive u svojim naporima da stvore kapacitete. UNMC je odgodio neizbježne operacije. Pacijenti s moždanim udarima i drugim hitnim traumama ne dobivaju normalnu razinu pažnje, jer je pandemija sveobuhvatna. Kliničko istraživanje je zaustavljeno jer su medicinske sestre sada medicinske sestre COVIDA-19. Bolnica je prisiljena odbiti mnoge zahtjeve za primanje pacijenata iz seoskih bolnica i susjednih država koje su i same gotovo bez kreveta.
Iako su zdravstveni radnici izdržljivi, 'mnogi od nas imaju dojam da nismo imali slobodan dan otkako je ova stvar započela', kaže Hewlett. Trenutni val ih tjera do krajnjih granica jer su ljudi s COVIDOM-19 daleko bolesniji od prosječnog pacijenta.
U jedinici intenzivne njege im je potrebno dvostruko više pažnje. Kako bi se brinuli za njih, UNMC-ove medicinske sestre i respiratorni terapeuti sada rade obavezno prekovremeno. Bolnica je pokušala unajmiti putničke medicinske sestre, ali dok cijela zemlja zove u pomoć, nema nade.
- Čak i prije nego što je COVID-19 pogodio, bili smo kratki s osobljem - kaže Becky Long, vodeća medicinska sestra na odijelu COVID intenzivne njege. Odnedavno je bilo dana kada je bolnica imala 45 do 60 medicinskih sestara manje nego što je trebalo.
Prije COVID-19, Long je radila u onkologiji. Smrt joj nije strana, ali kaže da jedva može shvatiti količinu koju je vidjela posljednjih tjedana.
- Prije sam mogla ostaviti posao na poslu, ali pandemija me prati gdje god idem. To je sve što vidim kad se vratim kući, kad pogledam svoju djecu - kaže.
S njima da ne umru sami
Long i druge medicinske sestre mnogim su obiteljima rekli da ne mogu vidjeti svoje voljene koji umiru, a zatim su sjedili s tim pacijentima kako ne bi morali umrijeti sami. Lindsay Ivener, osobna medicinska sestra, kaže da je COVID-19 nedavno ubio stariju ženu o kojoj se brinula, muža te žene i jednog od njenih unuka. Drugo unuče upravo je primljeno u bolnicu s COVID-19.
- To je uništilo cijelu obitelj u mjesec dana, a ja nisam mogla ni plakati. Nisam imala energije za to - rekla je Ivener.
Donedavno je ona radila u korporaciji kao maloprodajni kupac i voditelj zaliha. Želeći pomoći ljudima, prekvalificirala se za medicinsku sestru i diplomirala ovog svibnja.
- Radila sam samo kao medicinska sestra tijekom pandemije. Stvari moraju krenuti na bolje, zar ne? - rekla je s nadom da crni scenarij postane barem malo sivi.
