Nakon 50 godina Godzilla dobila zvijezdu na Stazi slavnih

Kralj čudovišta potječe iz Japana, ali je imao toliki kulturni utjecaj na svijet kinematografije da je postao ne samo filmska ikona, nego i slavna osoba. Pedeset godina nakon što je prvi put iskočio iz mora kako bi udahnuo vatru, gazio gradove i oduševio generacije filmoljubaca, najpoznatije japansko filmsko čudovište, Godzilla, 29. studenoga 2004. dobilo je zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu ispred Graumanova kineskog kazališta. Neki smatraju da je ovu zvijezdu zaslužio puno prije - još kad je izašao prvi film 1954. godine. Nekoliko sati nakon dodijele ovog velikog priznanja, kino je ugostilo premijeru najnovijeg filma "Godzilla: Final Wars". Godzillino pravo ime zapravo nije Godzilla, nego Gojira. Godzilla je engleska verzija originalnog japanskog naziva. Prva vizualna rješenja za Godzillin izgled uključivala su ideje kao što su golema hobotnica ili mutirana gorila s glavom u obliku gljive, ali zbog ograničenog budžeta i roka snimanja odlučeno je da Godzillu glumi čovjek obučen u kostim Godzille što je bio pakleni posao. Kostim je bio težak, a glumac je patio od umora izazvanog vrućinom i dehidracijom. Čak je postojao i ventil za ispuštanje znoja, a scene su se snimale u dijelovima po tri minute kako bi se izbjeglo gušenje. Ime ovoga junaka je Haruo Nakajima. Mnogi cijenjeni filmaši izrazili su svoju naklonost divovskom gušteru, uključujući Quentina Tarantina. Godine 2004. talentirani režiser otišao je toliko daleko da je izrazio želju da režira film o Kralju čudovišta.

Thomas Edison demonstrirao je 29. studenoga 1877. prvi ručno pokretani fonograf - uređaj za snimanje i reprodukciju zvučnih zapisa. Zvuk je bio zabilježen na brazdi rotirajućeg valjka, a prve zabilježene riječi bile su "Mary had a little lamb". Kasnije ga je zamijenio gramofon.

Sir James Jay, američki liječnik i političar, 29. studenoga 1775. godine stvorio je nevidljivu tintu koju je nazvao "simpatičnom mrljom". Isporučivao ju je u Washington, a zvali su je i "lijekom". Ona bi nestala nakon što bi se stavila na papir i bila je potrebna posebna kemijska tvar, poznata samo Amerikancima, kako bi se otkrilo što je napisano.

Jamesovu tintu koristio je Kontinentalni kongres za komunikaciju s Benjaminom Franklinom i Silasom Deaneom u Francuskoj, kao i sa špijunskim krugom Culper tijekom njihove infiltracije u New Yorku. Culper Ring je bila mreža špijuna aktivnih tijekom Američkog rata za neovisnost. Zanimljivo, James nikad nije zapisao recept za svoju "bijelu tintu". 

Ostale vremeplove pročitajte ovdje.