Naučena bespomoćnost dijete priječi da ostvari potencijal

Nema roditelja koji neće reći kako želi da mu dijete izraste u sretnu i samostalnu osobu. Pa opet često čujemo kako neko dijete još ne zna vezati vezice na cipelama a već je u trećem razredu osnovne, ne budi se samo ujutro, nespretno jede vilicom i nožem, traži pomoć roditelja pri svakoj aktivnosti ili nerado pomaže u kući. Iako doista ima djece kojoj idu teže neke aktivnosti ili ih samo sporije svladavaju, za neka su “kašnjenja“ krivi i roditelji, koji su često skloni iz ljubavi pogrešno reagirati, reći nešto pogrešno ili obaviti i dio poslova koje bi trebali i mogli njihovi mališani. Ima stručnjaka koji smatraju da problem počinje već u prvim mjesecima života, i to roditeljskom odlukom da dijete spava uz roditelje u njihovu krevetu, umjesto da se nauči smirivati samo. 

Također se pokazalo da su djeca koja odrastaju s jednim roditeljem samostalnija od one koja odrastaju uz oba roditelja. Razlog je očit, jedan se roditelj ne može toliko baviti djetetom kao dva. Nužda ih je naučila da moraju sami obaviti neke stvari u kući i za sebe. Ali čak su i takva, samostalnija djeca, podložna razdobljima nesigurnosti, u kojima će se više oslanjati na roditelje. Samo im tad nemojte reći: “Ma ti si već velik i možeš sam” jer ćete izgubiti emocionalnu povezanost.  

- Većina pogrešaka u odgoju koje roditelji rade plod su najbolje namjere. Jedna od vrlo čestih pogrešaka je upravo ta, učenje djeteta da je bespomoćno, što dovodi poslije do fenomena ‘naučena bespomoćnost’ - nedostatka samopouzdanja i osjećaja kompetencije - upozorava Maja Bonačić, magistrica psihologije i praktičarka terapije igrom iz centra Proventus. Napominje da djecu treba od najranije dobi poticati da budu samostalna, pogotovo kad sama pokažu interes za to. Pritom trebamo imati strpljenja i pustiti im da pokušavaju dok ne svladaju željenu vještinu.

Ključnim mnogi psiholozi za razvoj djetetove samostalnosti smatraju to kako će roditelji reagirati na izražavanje djetetove potrebe za samostalnošću, koje počinje prvim otporima roditeljskim odlukama, već oko druge godine, kad će prkosno nastojati istjerati svoje. Ako se dijete ohrabri u pokušajima da, primjerice, samostalno obavi neki posao, omogućite mu to koliko god bili umorni ili prezaposleni, iako će možda to obaviti nespretno pa ćete morati popravljati za njim. 

- Kad god dijete pokaže želju da nešto samo napravi, a da pritom ne ugrožava sebe i svoju sigurnost, roditelj bi trebao ohrabriti svaki takav pokušaj i pomoći djetetu isključivo ako dijete to traži. Dajte mu do znanja da ste uz njega ako mu bude trebala pomoć, ali nemojte je nametati ili, što je najgore, nemojte to jednostavno napraviti umjesto njega - napominje naša sugovornica i dodaje:

- Što se kasnije počne s takvim mehanizmima učenja i što se više usvoji mehanizam ‘naučene bespomoćnosti’, to se teže gube takvi mehanizmi. Ipak, ako smo primijetili da ih dijete još nije usvojilo, trebamo što prije početi poticati djetetovu samostalnost uz poruke da je sposobno i kompetentno to samo svladati, a da smo mi uz njega ako ne uspije samo.