Fobiju od ljubavnog ili bračnog "vezivanja" mogu imati muškarci i žene, a oni koji s njima započnu vezu često nastradaju jer ne čitaju signale i nadaju se promjeni
"Voli me, ali ne želi brak", "Spava kod mene svaku drugu večer, no nije me upoznao/la s nijednim prijateljem", "Lijepo nam je, no on/a odgađa zajednički život već godinu dana" - neke su od rečenica koje će izreći čovjek u odnosu s nekim tko ima fobiju od obaveza.
Ponekad ona može predstavljati jasan znak da obavezu ne žele jer im nije dovoljno stalo, no postoje i slučajevi onih koji imaju fobiju od vezivanja, pa iako im odgovara da imaju nekog kraj sebe, zapravo su oni ti koji će odlučiti koliko žele da im se druga strana približi. Istovremeno, njihovi partneri obično prolaze čitav niz faza koji uključuju preispitivanje toga jesu li uopće voljeni, manipulira li se s njima - do faze pomirenja sa situacijom, pokušaja promjene partnera ili pak bolnog odlaska.
Bilo da je riječ o partneru koji ne "daje" dovoljno sebe u odnos, ne želi napraviti sljedeći korak u vezi - primjerice useljenje, brak ili dijete, premda se navodno u toj vezi osjeća dobro, lijepo i ništa mu nedostaje, najčešće je riječ o emocionalno nedostupnim ljudima koji su zbog negativnih iskustava ili vjerovanja oko sebe izgradili "zid".
Psiholozi tvrde kako se takvima može pomoći, no samo i isključivo ako to oni sami žele, odnosno to predstavlja problem i njima, a ne samo drugoj strani. Za to vrijeme njihovi partneri trebaju početi više misliti na sebe.
