Ovako depresija izgleda: Mama dvoje djece poželjela je zaspati

Prije spoznaje da sam se razboljela, znala sam imati strahove od budućnosti. No to imamo svi. Prespavala bih i nastavila dan sa svojim životnim obavezama, priča fotografkinja Vladimira Spindler (41), koja je prošle godine oboljela od depresije.
Jedan od prvih znakova da se “nešto” događa bila je zaboravljivost.

- Ne bih se sjetila da sam postavila pitanje i dobila odgovor, pa bih ga opet postavila nakon pet minuta. Djeca su primjećivala da ne pamtim što smo pričali, da zaboravljam neke dogovore, kao da postoje rupe u sjećanju. Izgubila sam i koncentraciju kad nešto radim i slušam sugovornika. Počela sam stvari zapisivati. Sve to pripisivala sam umoru - priča majka Renea (17) i Maše (14).
Prestale su je veseliti stvari koje su je radovale.

- Naprosto, prestala sam se smijati. U to vrijeme montirala sam film o primabalerini Mirni Sporiš i, kako se bližio kraj projekta, bila sam sve ‘tuplja’, bez osjećaja sreće da sam završila nešto - prisjeća se Vladimira.

Depresija se kod nje pojavila jer je, kaže, godinama živjela na rezervi snage. Rastala se prije 12 godina, kao umjetnica bez sigurnog zaposlenja radila je i uzdržavala djecu i sebe. Radila je do oba porođaja, a na posao se vratila nakon dva tjedna.

- Sve je bilo na meni, a ja sam bila vesela klinka koja je sve nedaće stavljala pod tepih i išla dalje. Do prošle godine. Jednostavno mislite da ćete, ako umrete, riješiti sve probleme. To je bio znak da moram krenuti na liječenje - objašnjava Vladimira.
Depresija, jedna od najraširenijih bolesti današnjice, jest “osjećaj” da nemaš više “zdravih osjećaja”.

- Sve mi je bilo ravno, izgubila sam želju ići dalje. Htjela sam samo zaspati da se više ne probudim. I s tom mišlju sam išla spavati - prisjeća se.

No noćima nije spavala jer ju je u tim trenucima gotovo potpune opuštenosti hvatala panika od budućnosti. Nije osjećala tijelo, nije mogla ni ustati iz kreveta. Uz to je izgubila i apetit te znatno smršavjela. Sjeća se i ostalih “nuspojava” depresije.

- Sve pojačano čujete, smeta vam buka, no za vas je buka i spuštanje žličice za kavu na tanjur. Umaraju vas druženja, najteži ste sami sebi, osobito ako ste bili vedra karaktera poput mene - priča Vladimira.

Jedan od razloga depresije bilo je nezadovoljstvo na poslovnom planu.

- Željela sam pomak, raditi nešto što nudi više kreacije. Upisala sam Restartovu školu dokumentarnog filma. Moj završni rad ‘Mama, zašto plačeš...’ pomogao mi je pri podizanju samopouzdanja, u suočavanju s bolešću i svakodnevicom, u kojoj se i moja djeca moraju nositi s mojim problemom - otkriva.

3 važna savjeta Vladimire Spindler za borbu s depresijom: 

1. Pomoć - Najbolje si mođemo pomoći da se suočimo s ččinjenicom da imamo problem te se zaputimo stručnjaku da nam objasni što je uzrok tog s*anja. 
2. Razgovor - Ljudima je to još tabu. Važno je razgovarati o tome zato što razgovorom olakšavamo sebi i pomažemo drugima. 
3. Ljubimac - Kad sam u to vrijeme uzela macu islim da mi je puno tuge i straha odagnala baš ona. Njeno predenje i blizina bile su djelotvorne. 

Crno lice bolesti

Gubiš fizičku snagu, trebaš više sna da bi iole normalno funkcionirao. A ja sam pritom izgubila želju ići dalje. Htjela sam samo zaspati da se više ne probudim, priča Vladimira o svom iskustvu

Tijelo se opet umorilo: Prepoznam to svaki put kad odspavam 12 sati

U zadnja dva tjedna doživjela sam vrlo lijepe stvari. Pozitivni događaji na poslovnom planu rezultirali su silnim ushićenjem, pa se tijelo jako umorilo i opet palo jer nije uspjelo povratiti izgubljenu snagu koju je potrošilo kroz godine. To prepoznam po tome što trebam 12 sati sna i nisam dobre volje. No sad imam osviješteno što mi se događa, govori Vladimira.

Okolina puno razumije, no ni vi se ne predajte!

Mislim da okolina razumije puno više nego što mislimo. No o tome se baš ne priča. Na poslu su uočili da se nešto događa i ponudili da odem, ako želim, na odmor od posla. No za mene bi to bilo kobno. Ovako sam imala razlog ujutro se dignuti. Depresija je bolest. No ako na vrijeme shvatite što vam se događa te uz pomoć psihijatra, lijekova i samih sebe krenete u borbu protiv nje, ipak možete funkcionirati. Bitno je ne prepustiti se, objašnjava Vladimira Spindler. U toj borbi pomažu joj majka Sanja Pilić te partner Ivan Mucko (55).

Potražila pomoć: Nije to bilo tako lako odraditi

Prijateljica mi je rekla da bih si morala nekako pomoći i dobila sam kontakt psihologice i psihijatrice u domu zdravlja. Ispočetka sam išla svaki tjedan na terapiju. Sjećam se da mi je bilo najgore popeti se stepenicama na drugi kat do njene sobe. Strašno bi me iscrpljivalo, priča Vladimira svoje iskustvo.

Kreativnost mi je vratila snagu, imala sam cilj

Škola dokumentarnog filma bila je svjetlo u tom mom tunelu. Potpuno je okupirala moju pažnju. Konačno sam učila i bila kreativna. Vraćalo mi je snagu barem na trenutak. Odjednom sam imala neki cilj, priča Vladimira.