Lifestyle

Komentari 19

Ovisnost o Internetu: Aplikacije se otvaraju po 60 puta dnevno

Ovisnost o Internetu: Aplikacije se otvaraju po 60 puta dnevno

Djeca ovisnika o Internetu češće će i sama imati tu ovisnost, pa je uloga roditelja jako važna. Najugroženija skupina su tinejdžeri, ističe socijalna radnica, mr. Snježana Šalamon

Iako još nije ušla u službenu Međunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB), ovisnost o Internetu spominje se kao dijagnoza u klasifikaciji koju koristi Američka psihijatrijska udruga (DSM V), odnosno sve je prisutnija u stručnoj literaturi i nema sumnje u to postoji li kao problem i hoće li uskoro ući u službenu klasifikaciju bolesti, kazala je mr. Snježana Šalamon, diplomirana socijalna radnica iz službe Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo 'Dr. Andrija Štampar', na online tribini 'Ovisnost o Internetu - istina ili mit', koja je održana ovih dana. 

POGLEDAJTE VIDEO: Pandemija povećala broj ovisnika 

 Važno je znati da vrijeme provedeno na Internetu nije jedini pokazatelj te ovisnosti, već treba obratiti pažnju i na sadržaj onoga što se pregledava, te imati na umu da je riječ o tipu ovisnosti koji je zbog specifičnosti puno teže kontrolirati, naglasila je mr. Šalamon. Naime, zbog načina na koji živimo nemoguće je tražiti potpunu apstinenciju, pa je ovisniku puno teže postići kontrolu. 

- Među skupina koje su posebno izložene riziku od ovisnosti o Internetu ističu se tinejdžeri – istaknula je socijalna radnica, spomenuvši istraživanje koje je obuhvatilo ljude koji otvaraju aplikacije po 60 puta i više na dan. Među njima su upravo tinejdžeri bili u većini. 

- Rizik od ovisnosti o Internetu za djecu raste ako su njihovi roditelji i sami ovisnici o Internetu, odnosno mobitelu i računalu. Ako roditelj pretjeruje s Internetom, što se često manifestira tako da ne odgovara na pitanja djeteta, dijete će se osjećati manje važnim. Veći je rizik od toga da će razviti negativne osjećaje i biti rastreseno, tužno, ljuto ili usamljeno. To u konačnici može dovesti do toga da se neće razviti zdravi odnos između roditelja i djeteta, odnosno da se kod djeteta ne razvije normalna verbalna komunikacija. Takvo dijete izražava se oskudnim rječnikom, punim kratica ili engleskih izraza i često ne zna razgovarati s odraslim ljudima, upozorava mr. Šalamon.

Zato je uvijek dobro krenuti od liste pitanja putem koje roditelji mogu provjeriti vlastito ponašanje i korigirati ga ako zaključe da je to potrebno, dodaje.

happy family with smartphone at restaurant

- Zapitajte se koristite li često mobitel u vožnji, pogotovo tipkate li poruke tijekom vožnje, jeste li često u situaciji da vam ljudi kažu da ostavite mobitel i da ih slušate, koristite li mobitel u neprimjerenim situacijama, na primjer za vrijeme obiteljskog ručka, ili tijekom pregleda kod liječnika. Potražite odgovor na pitanje je li vam mobitel uvijek u ruci ili pored vas, nosite li ga sa sobom u kupaonicu, te traje li vam baterija po cijeli dan. Važno je i provodite li više vremena u razgovorima licem u lice, nego putem mobitela, te treba li vam više vremena za neke poslove koje prekidate zbog čestih poziva ili poruka. Ti odgovori mogu vam biti pokazatelj toga kakav odnos prema mobitelu i Internetu imate sami – kaže mr. Šalamon. 

Dodaje kako je istraživanje među ovisnicima pokazalo da petina njih koristi mobitel i u krevetu, neposredno prije spavanja, a polovica ih nosi mobitel i na plažu, za vrijeme dok su na odmoru.

- Kod adolescenata koji su ovisni o Internetu pokazalo se da već i pola sata do 40 minuta bez mobitela može dovesti do napetosti i nervoze. Dakle, mladi ovisnici ne mogu izdržati niti školski sat bez mobitela – priča mr. Šalamon. Kad je riječ o simptomima te ovisnosti, oni se kao i kod većine drugih ovisnosti najprije prepoznaju kod kuće. To su tjelesni znakovi, poput problema sa spavanjem i hranjenjem, loša osobna higijena, ili suhoća očiju i glavobolja. Ljudi ovisni o Internetu često su i socijalno izolirani, što znači da mogu imati problema u odnosima s drugima, gubiti prijatelje i manje su uključeni u obiteljske odnose, dok se kod djece javljaju i problemi u školi. Djeca mogu postati sklona tome da održavaju samo virtualne kontakte. A tu si i psihološki problemi: Ovisnik sve duže ostaje na Internetu, postaje nervozan i agresivan ako mu Internet nije dostupan, uz mogućnost razvoja anksioznosti i depresije, priča stručnjakinja.

- Djeca uslijed prekomjernog korištenja računala ili mobitela mogu stvoriti izmišljeni svijet te lažna sjećanja, tako da počnu vjerovati u to da je normalno da oko njih teku potoci čokolade, ako su to vidjeli na Internetu. Mogu razviti probleme s pažnjom i koncentracijom, a povećan je i rizik od razvoja pretilosti. Takva djeca češće će razviti ravnodušnost te nasilničko ponašanja, ističe mr. Šalamon. Zato je važno da roditelji ne podlegnu čestim zabludama oko Interneta, među kojima je uvjerenje da se mladi danas rađaju s mobitelom u ruci, pa im ga ne možete oduzeti, ili ideja da to što dijete zna natipkati svoje ime ili otvoriti neku igricu svjedoči o tome da je napredno i pametno. 

- No, jednako tako nisu korisni ni stavovi koji idu za tim da je Internet zlo te da ga treba u potpunosti ukinuti, ili da djetetu samo treba oduzeti mobitel, pa će ovisnost sama po sebi nestati. Roditelji koji se sami ne služe Internetom, kao i oni koji tako misle moraju osvijestiti da je nemoguće negirati dobrobiti Interneta koji je vrlo koristan za povezivanje i komunikaciju – upozorava mr. Šalamon.

Dodaje kako postoje istraživanja koja ukazuju na to da djeci do 2 godine mobitel i računalo uopće ne bi smjeli biti dostupni, odnosno da ih roditelji u toj dobi uopće ne bi trebali izlagati sadržaju s Interneta. 

- Ima istraživanja koja ukazuju na to da pristup Internetu za dijete od 5. godine nadalje može biti koristan. Još uvijek su to rijetka istraživanja i potrebno nam je još dokaza, no ne možemo poreći da u adolescentskoj dobi to već postaje standardni način komunikacije. Zato roditelji od početka trebaju kontrolirati vrijeme i sadržaj koji dijete pregledava na Internetu, postavljati pravila i svojim primjerom učiti djecu da razvijaju kritičnost prema sadržaju koji im je dostupan – naglasila je. 

Čvrsta pravila o tome koliko vremena dijete smije biti na Internetu ne postoje, ona se moraju prilagođavati djetetovoj dobi i školskim obavezama, odnosno vremenu koje je potrebno da dijete koristeći Internet nešto nauči. Također, vrijeme na Internetu ne bi trebalo biti predmetom 'trgovine', u smislu da dijete nekim svojim postupkom ili ponašanjem može zaslužiti pravo da bude na Internetu, savjetuje mr. Šalamon. 

Ilustracije hodanja i šetnje

- Nije dobro krenuti s tim da je Internet kazna i nagrada, primjerice tako da djetetu kažete da smije na Internet ako obeća da će kasnije nešto napraviti. Granice bi trebale biti povezane jedino s time je li djetetov uspjeh u školi i drugim aktivnostima te njegovo sudjelovanje u obiteljskom životu kvalitetno, odnosno ako nije tako, tada treba razgovarati s njim o tome da će se vrijeme na Internetu smanjiti. No, istodobno mu treba ponuditi neki drugi sadržaj koji će to zamijeniti. Na primjer, možete predložiti da zajedno šetate psa, ili neku drugu aktivnost – ističe mr. Šalamon. 

Također, granice uvijek trebaju biti postavljene vrlo jasno, tako da se točno odredi vrijeme od kad do kad dijete može biti na Internetu, zaključuje. 

Svi oni koji misle da imaju problema s ovisnošću o Internetu, pomoć mogu potražiti u okviru Službe za mentalno zdravlje NZJZ 'Dr Andrija Štampar', koja ima dva savjetovališta za odrasle te dva savjetovališta za djecu. Pomoć se može ostvariti potpuno besplatno i bez uputnice, no obavezno uz prethodnu najavu telefonom, kako biste dobili termin za savjetovanje. Kontakt podaci i radno vrijeme dostupni su na stranicama NZJZ.   

Najčitaniji članci