Potraga za poslom završila je otvaranjem Tvornice snova...

Negdje daleko, iza velikih mora, velikih gora i planina još većih prostire se čarobna zemlja - Zemlja snova dječjih. U njoj žive čudesna bića. Ona se bave pričanjem priča... Umjesto žezla u rukama im pero. A pod mišicom nešto bijelo. Prazni papiri koji čekaju svoja slova. Prazna knjiga u koju će se upisati priča nova. To su snažni, sanjivi Snovotvorci. Na dječja srca lovci. Za dječje osmijehe borci! Kad god neko dijete priču poželi, svaki se Snovotvorac jako veseli. Zatim prione na posao, isti dan. I eto priče, lijepe kao san, stihovi su pjesme o Snovotvorcima, čudesnim bićima koja rade u Tvornici snova koju je prošle godine osnovala Andrijana Majstorović (26). 

Neuspješna potraga za poslom tu Slavonku, po struci magistricu politologije, odvela je u daleku Zemlju dječjih snova. Odlučila je pisati slikovnice u kojima su glavni junaci stvarna djeca. Reakcije njezine obitelji i prijatelja bile su raznolike, od čuđenja jer nikad nije pokazivala poduzetnički duh do oduševljenja i uzbuđenja.   

- Pisanje je sastavni dio mog života. Oduvijek sam se nadala da će mi pisanje postati nešto više od hobija. Na ideju o personaliziranim slikovnicama došla sam pišući priče za djecu. To su knjige u kojima je mali čitatelj, vlasnik knjige, ujedno i glavni junak. Snovotvorci znaju njegovo ime i prezime, imena njegovih roditelja i prijatelja, gdje stanuje... Djeca u tim slikovnicama nisu samo promatrači nego i sudionici priče te im tako knjiga postaje nešto blisko, poznato, pa čak i osobno. Napisala sam ne jednu nego desetke takvih priča i darovala ih prijateljima. Njihove pozitivne reakcije osnažile su moje uvjerenje da je riječ o inovativnu, zanimljivu alatu za poticanje djece na čitanje i razvijanje ljubavi prema čitanju još od najranijih dana - prisjeća se Andrijana, koja je zasad u svojoj čarobnoj tvornici objavila dvije knjige “Planet patuljaka” i “Plastelinko-superjunak”, a mogu se naručiti na čarobnoj internetskoj stranici (www.tvornica-snova.hr).

- Obje priče napisala sam u jednom danu. Jednostavno se tako dogodilo. Inspiracija katkad dođe nepozvana i tad je to prava sreća. No dovršen tekst prvi je korak. On je, zapravo, samo skica. Nakon toga potrebno je doraditi priču stilski, eliminirati nelogičnosti i poraditi na strukturi, odrediti broj stranica, u suradnji s ilustratorom izdvojiti vizualno najdojmljivije elemente, podijeliti priču na scene... To je posao koji zahtijeva i do mjesec dana ozbiljna rada - govori te ponosno ističe kako je “Planet patuljaka” prva slikovnica u Hrvatskoj izrađena s 3D ilustracijama. 

- Duboko u meni postojala je određena doza straha upustiti se u to. Na sreću, nisam razmišljala o tome, tako da strah nije imao priliku postati kočnica za razvoj posla. Ponekad se našalim kako svakog ponedjeljka poželim odustati. To je samo šala. O odustajanju nikad nisam ozbiljno promišljala. Zapreka je bilo, i to svih vrsta, pa i birokratskih. No čovjek s vremenom nauči da su one sastavni dio posla. Preostaje jedino hvatanje u koštac s problemom - kaže spisateljica. O imenu bajkovite izdavačke kuće nije dugo mozgala, a “spasio” ju je prijatelj.

- Odmah sam znala da je Tvornica snova bilo suđeno ime mojim Snovotvorcima. Požurila sam ga upisati u sudski registar da me netko ne bi pretekao - kroz smijeh govori Andrijana, koju oduševljavaju pozitivne reakcije djece i roditelja.

- U djece se najprije javlja zapanjenost, pa začuđenost i lagana nevjerica. Jedan je dječak pitao mamu: ‘Kako je to moguće da sam ja glavni lik?!’. Upravo je to cilj Tvornice snova; nemoguće učiniti mogućim. Za djecu je to čarobna pustolovina u kojoj se isprepleću dva svijeta; svijet koji živi između korica (taj izmišljen, čaroban svijet) s njihovim vlastitim, stvarnim svijetom (koji vječno sanja čaroliju). Odrasli također jako slično reagiraju. Osim što knjige prepoznaju kao originalan dar, mnogi ne mogu vjerovati da se za njihova mališana pročulo i na Planetu patuljaka. Neki su čak izrazili želju da i sami otputuju u to čudesno kraljevstvo, a nekoliko puta knjigu su naručili odrasli za - odraslog čovjeka - priča. 

Sretna je što može živjeti od pisanja priča za djecu, a donedavno je bila jedini formalni zaposlenik Tvornice snova.

- Počela sam doslovno od nule. Nisam imala ni novca, ni znanja, ni iskustva. Od samo jednog proizvoda i uz vrlo ograničen budžet uspjela sam realizirati drugu slikovnicu te zaposliti još jednu osobu. To smatram velikim uspjehom i zadovoljstvom te vjerujem da ćemo nastaviti u istom smjeru - kaže. Iako su iza Andrijane dvije objavljene knjige, onih neobjavljenih ima još više. 

- Pisanje je moje prvo zanimanje. Zasad sam istodobno i poduzetnica i spisateljica. Osobito bi me usrećilo kad bi Tvornica snova u svoje redove primila talentirane, mlade, neafirmirane autore. Ne mogu zamisliti da radim uredski posao. Pisanje me opušta kad to radim u slobodno vrijeme. Ali je i moj posao. On nije tu da me opušta nego da me izmori i izvuče najbolje iz mene - dodaje i otkriva kako je kao dijete čitala što god bi joj palo pod ruku:

- Ne sjećam se najdraže slikovnice, ali bila sam luda za pjesmama Luke Paljetka, Grigora Viteza, Zvonimira Baloga... Onda mi je pod ruke došla ‘Antologija dječje poezije 20. stoljeća’ koja mi je istog trenutka postala bolja od ikakve bajke. Potom sam otkrila rimovane priče, koje su mi i dandanas najdraža forma, i tu pobjedu svakako odnosi ‘Ježeva kućica’. Već na jesen planira objaviti novu slikovnicu, a u pripremi je mnogo nezaboravnih pustolovina kroz koje će se otkriti istina o dinosaurima, kako žive građani jedne države na oblaku, kako nastaju priče, gdje zapravo u jesen odlaze ptice selice...

- Nadam se da će pisanje priča za djecu biti moj ‘cjeloživotni projekt’. Novih ideja, kao i volje i želje, ne nedostaje. Zato želim Tvornici snova što više novih knjiga, da se proširi krug Snovotvoraca te mnogo lijepih trenutaka i snova i za djecu i za odrasle - govori Andrijana.