Kafić je jedno, ni manje ni više, čarobno mjesto na koje naiđete u trenutku kada vam je to najviše potrebno. Mjesto na koje svratite umorni od života koji živite u potrazi za okrepljujućom kavom
RECENZIJA KNJIGE
Povratak u kafić na kraju svijeta - John Strelecky o smislu života
“Katkad, a da nismo toga ni svjesni, pokušavamo svijetu dokazati da pripadamo. Ispočetka nas motivira želja da se svidimo drugima, da nas poštuju ili da vide našu vrijednost. A onda dođe trenutak kad shvatimo istinu. Sve radimo kako bismo pripadali u klub u kojem zapravo ne želimo biti.”
Ne tako davno, u jednom lošem periodu života, na adresu mi je stigla knjiga 'Kafić na kraju svijeta'. Mala knjiga koju možete pročitati u svega sat i pol vremena, no prepuna životnih mudrosti koje bi vam mogle promijeniti pogled na život. Uživala sam čitajući i upijajući sve savjete i ideje o smislu života napisane na jednostavan, a opet pronicljiv način.
Obradovala sam se kada mi je poštar dostavio drugu knjigu Johna Streleckyja. U tom sam trenutku ostavila sve što sam radila. Zavalila sam se u omiljeni kutak na krevetu, udobno se smjestila i zaronila u knjigu nestrpljivo čekajući da otkrijem zašto se John vratio u kafić na kraju svijeta.
Kafić je jedno, ni manje ni više, čarobno mjesto na koje naiđete u trenutku kada vam je to najviše potrebno. Mjesto na koje svratite umorni od života koji živite u potrazi za okrepljujućom kavom, a na kraju dobijete puno više od onoga što ste očekivali – novi pogled na život.
John nailazi na dobro poznati kafić koji mu je prije desetak godina, promijenio stavove i pogled na život. Nekad davno je živio monotonim životom s kojim nije bio previše zadovoljan. Nije bio nesretan, ali zasigurno nije nešto što je želio za sebe. Jedna provedena noć u neobičnom kafiću, ulila mu je hrabrost i odlučnost da slijedi svoje snove. Od tada, jednu godinu radi, a jednu godinu putuje svijetom kao kolekcionar dragocjenih trenutaka prepunih iskustva i životnih lekcija. Tako se tijekom godine našao na Havajima. Vozeći svoj bicikl i istražujući ljepote tog egzotičnog mjesta, ponovno je naišao na isti kafić.
Iznenađen i pomalo zbunjen ponovno susreće Casey, ljubaznu konobaricu i Mika, vlasnika tog malog, misterioznog kafića. Nakon nekoliko trenutaka, osjetio je radost vidjevši ljude koji su ga svojim zagonetnim pričama i pitanjima usmjerili na pravi put. Znao je da ljudi ovdje dolaze kada su izgubljeni pa se pitao što ovdje radi pošto je sretan i zadovoljan svojim životom.
Prije deset godina u kafiću je također bio jedan gost, a njegov zadatak je bio podijeliti svoju priču i znanje koje je nekad davno stekao u tom kafiću. Ovog puta, John je ovdje u takvoj ulozi. Na vratima se pojavljuje izgubljena djevojka, a on će joj uz Casey, Mika i Emmu pomoći da se pronađe. Emma je Mikeova sedmogodišnja kćer, radoznala i vrckasta. Meni osobno, najsimpatičniji lik u ovoj knjizi.
“Suze su moćan znak. One znače da ti je nešto važno. Katkad naše srce jedino suzama zna ostatku našeg bića poručiti da nešto zna.”
Jessica dobiva jelovnik na kojem se nalaze tri, pomalo čudna i na prvu nejasna pitanja:
Zašto ste ovdje? Igrate li se na svojem igralištu? Imate li SVO?
Cilj postavljenih pitanja je potaknuti osobu na razmišljanje. Zašto je ovdje, na svom svijetu? S kojom svrhom? Kao i Johnu, Casey joj razgovorom pomaže doći do nekakvog zaključka. Omiljeno poglavlje mi je bilo upravo ono koje se bavilo pitanjem „Igrate li se na svojem igralištu?“.
Mislim da sam se pomalo pronašla u tome. Igralište je nešto što svi mi imamo u sebi, od malih nogu. Dok smo bili djeca, redovito smo posjećivali svoje igralište, odnosno radili smo ono što nas usrećuje, ono u čemu uživamo ne obazirući se na tuđa mišljenja. Igralište je mjesto satkano od naših snova i želja koje, ako smo dovoljno hrabri i odlučni, možemo ispuniti – trebamo ispuniti! Djeca ne kompliciraju jednostavne stvari.
Urođen im je osjećaj za ono što im se sviđa i za ono što im se ne sviđa te se sukladno tome tako ponašaju. Naravno, odrastanje podrazumijeva jednu dozu ozbiljnosti i odgovornost koja je prijeko potrebna za egzistenciju. Ponekad moramo raditi neke stvari koje nam nisu pretjerano drage i u kojima ne uživamo, ali nerijetko se dogodi da se izgubimo u monotonoj svakodnevici i jednostavno sve manje posjećujemo svoje igralište pod izgovorom da nemamo vremena, da smo to prerasli, da nismo dovoljno dobri, da što će drugi misliti o tome…
Sve manje vremena provodimo na igralištu i ono postane zapušteno, obraslo travom i korovom, a nerijetko se dogodi i da podignemo zidove stvorene od brojnih izgovora i ograničenja koja si sami stvaramo. Stavimo lokot na vrata i zaboravimo da to mjesto postoji…
“Tvoje je igralište samo tvoje. Dopusti si da ga prosuđuješ ne po tome koliko je u njemu tuđih snova, nego koliko je u njemu tvojih snova.”
Mogla bih vam do sutra pisati o ovoj knjizi i kakva sve blaga sadrži, ali mislim da je najbolje da dio ipak otkrijete sami. John progovara o brojnim temama kao što su roditeljstvo, da osoba treba biti promatrač i sudionik, na što se isplati trošiti energiju… uglavnom, svatko može pronaći nešto za sebe. Jako volim ovog autora jer piše na tako jednostavan način o dubokim i apstraktnim temama. Vjerujem da će vas nadahnuti i inspirirati ako mu to dopustite.
“Možda je vrijeme da prestaneš ulagati toliko vremena, energije i emocija u bježanje od života koji nisi ti stvorila. I da ih počneš ulagati u stvaranje života kakav želiš.”
Knjigu je publicirao Puls, a na prijevodu možemo zahvaliti Mariji Perišić. Odličan prijevod! Ova knjiga je nešto deblja od prve, ima oko 320 stranica ali je riječ o manjem formatu mekih korica. Dostupna je u svim knjižarama ili ju možete naručiti online putem preko njihovom službenog web shopa.
Doista se nadam da ćete uzeti ovu knjigu u ruke i svakako mi javite dojmove ako to učinite! Za kraj vam ostavljam nekoliko citata. Čitamo se uskoro!
“Često je onima koji najviše daju najteže nešto primiti.”
“Nečiji smisao života uključuje roditeljstvo i sve što ono povlači za sobom, a nečiji ne. I oboje je u redu.”
“To je jedno od velikih životih postignuća, Johne. Shvatiti da svačiji moralni kompas ne pokazuje u istome smjeru. A onda pronaći one čiji je moralni kompas usklađen s tvojim i ispuniti život njima.”
Recenzije knjiga Hermine Stefanović možete pratiti i na blogu Dva boema.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
