Ako volite trilere s elementima horora ova je knjiga baš za vas. Pokretač radnje je disfunckionalan brak i obitelj, a potom se tek ulazi u radnju punu neizvjesnosti.
RECENZIJA KNJIGE
Trebao si otići: Priča koja vas vodi u jezu i izlaz iz zone ugode
Oduvijek sam htjela otići na odmor u malu kolibu u planinama, makar samo preko vikenda. Razmišljala sam o tom zvuku prirode koji bih svako jutro slušala s šalicom čaja ili kave, svježi zrak i spokoj. Pogled koji bi zaustavio dah i potvrdio koliko je ovaj planet, doista predivno čudesan.
Kamo li sreće da sam tu idilu realizirala prije čitanja ove knjige. No, moglo je biti gore. Mogla sam biti usred te idile i ovu knjigu uzeti za odmor.
Ugledni pisac koji radi na scenografiji za nastavak hit filma, zbog nedostatka inspiracije i tragajući za tišinom, odluči s obitelji otići na odmor u suvremeno uređenu kuću u Alpama. Dok on radi na djelu jer ga pritišću producent, njegova žena Susann – poznata glumica – provodi vrijeme s njihovom malom kćerkom Esther.
I tako smo se zajedno prisjećali prošlosti, kako je bilo kad smo se upoznali: sve kao uvijek, sve po prvi put, svjetlost svijeća i uske čaše, ovaj i onaj bar, kino, kazalište, napokon tvoj stan pa onda moj stan pa onda opet tvoj; sve kao i inače, sve kao nikad prije.
Ništa im ne ide kako su planirali. On bezuspješno pokušava napisati scenarij, dok u svoj notes bilježi tok svojih misli koje su rasute na sve strane. Susann tipka poruku za porukom i usput mu dobacuje primjedbe koje ga frustriraju. Dok je svatko u svom svijetu, malena pokušava provesti vrijeme sa svojim roditeljima. Priča im o stvarima koje se događaju u vrtiću, o slikovnici i o svemu što joj se čini zanimljivo, a roditelji slušajući jednim uhom, odsutno uzviknu super ili nešto u tom stilu.
U filmu je zabavno kad se neki život raspada jer osobe pritom izgovaraju mudre rečenice, ali u stvarnosti je to samo turobno i odurno.
Odlazi u selo po namirnice. U dućanu ga prodavač znatiželjno ispituje je li odsjeo u kući na vrhu, je li se već nešto dogodilo te da li je u kontakt s vlasnikom. Njegova ga pitanja zbune, ali prodavač ne daje nikakvo objašnjenje.
Prekrasna kuća, uređena na minimalistički način, doimala se kao savršeno mjesto za obiteljski odmor. Sve dok se nisu počeli redati neobjašnjivi i jezivi događaj. Noćne more, nestanak vlastitog odraza u prozoru, šum, sjene koje se izvijaju nad dječji krevet i taj glas, njegov glas koji mu šapuće; otiđi, otiđi, otiđi…
Trebao si otići…
… ozbiljno sam si postavio pitanje jesam li poludio. Ali kako to možeš znati, kako to otkriti? Nije li već sama činjenica što si postavljam to pitanje dokaz da to nije posrijedi?
U trenutku shvaćanja i samog vrhunca knjige, autor na jedan specifičan način opisuje sve ono što se događa oko protagonista, uspoređujući kuću i okolinu s geometrijskim likovima. Stvara tu jednu gotičku atmosferu koja se provlači kroz drugu polovicu knjige.
Tu i tamo ostavlja nedovršene rečenice što mi je na početku bilo vrlo zbunjujuće te sam čak pomislila da je došlo do greške u tiskanju. Tek na pola knjige, shvatila sam da tim nedovršenim rečenicama i prekinutim mislima želi izazvati veću nelagodu kod čitatelja. Međutim, kod mene nije postignut željeni efekt, osim na kraju. Interesantna mi je ideja napisati kraj s nedovršenom misli, ostaviti oblak mističnosti da pluta nad cijelom radnjom.
U pozadini je naglasak na disfunkcionalnom braku, osjećaju manje vrijednosti, uobičajenom ljudskom ponašanju i tajnama koje narušavaju skladni život jednog bračnog para. Ipak, ne daje nam dublju karakterizaciju likova već se fokusira na trenutke u sadašnjosti.
Ako volite trilere s elementima horora, vjerujem da ćete uživati u ovoj knjizi. Za mene je ovo bio izlazak iz komforne zone i iako sam u par navrata zatvarala knjigu radi jeze, uživala sam čitajući. Interesantno djelo upakirano u 90 stranica.
Autor ovog djela je Daniel Kehlmann, njemački pisac. Izdavačka kuća koja je prevela ovu novelu, kao i ostala njegov djela ( Mjerenje svijeta, Magičan život Arthura Beerholma, Izmišljeni dvorci, Mahlerovo vrijeme, Slava i F) je Fraktura. Za prijevod je zaslužna Latica Bilopavlović Vuković. Godina izdanja je 2017.
Recenzije knjiga Hermine Stefanović možete pratiti i na blogu Dva boema.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
