Prodali sve što su imali i počeli novi život u starom autobusu

Kad su Catherine Coomans i njezin partner, Tom, saznali da im je najmodavac u Sydneyu povisio najamninu, dosjetili su se kako uštedjeti nešto novca kako bi napokon imali vlastiti stan.

Ovo je njihova priča:

Tom je oduvijek htio kupiti stari autobus i živjeti u njemu obilazeći Australiju. Kada sam upoznala Toma, rekao mi je da je to njegov san. Ali iz nekog razloga, taj san je uvijek nekako ostajao postrani.

Kad nam je stanodavac povećao iznos stanarine, znali smo da si to ne možemo priuštiti. Taman u to vrijeme smo pokrenuli zajednički posao online trgovine u koju smo uložili puno novca. I tako smo, pogurani situacijom sa stanom, odlučili kupiti stari autobus.

Razmišljajući o svemu odlučili smo se na potpuno drugačiji stil života.

Odlučili smo otkazati najam, prodali smo sve pokućstvo i kupili smo staru Toyotu Coaster autobus - u kojem smo mogli živjeti i raditi obilazeći cijelu Australiju.

Sada, 18 mjeseci kasnije, vodimo svoju online trgovinu Kargow i živimo i radimo u autobusu. A uz to smo dovoljno uštedjeli kako bismo platili depozit na kuću koja nam se sviđa.

Definitivno nismo spremni ostaviti ovaj život, pa i ako kupimo kuću vjerojatno ćemo ju dati u najam još godinu dana, a to vrijeme provesti na putu. Radimo i štedimo novac za svoj novi dom.

Zadnjih godinu dana smo proveli istražujući svoju domovinu. Putovali su do Ningaloo Reefa u Zapadnoj Australiji, u Uluru i na još mnoga mjesta. Ovakav život vam donosi toliko uzbuđenja i pustolovina.

Jedno od velikih iskustva su novi ljudi. Upoznali smo mnoge osebujne pojedince, poput udovice od 83 godine, koja je upravo završila osmodnevno pješačenje na 100 km dugoj ruti Great Ocean Road-a. 

Pa čovjeka koji se zaustavio uz cestu jednu večer da nam pomogne promijeniti gumu, kad nismo imali ni vode ni pravog alata da sami riješimo problem. Upoznali smo i par koji je doputovao u Australiju jer muškarac ima rak i ne želi biti u kući, već putovati svijetom. Sreli smo fantastične ljude s divnim pričama u ovoj avanturi.

Drugi vrhunac ove avanture je bilo veselje koje smo osjećali kad smo si dokazali da možemo ovako živjeti. Stvarno smo puno radili da bi pokrenuli svoj posao, istovremeno putujući Australijom i stvarajući bazu klijenata. A putovati Australijom je nevjerojatno. Tek kad krenete putovati shvatite kako je lijepa i ogromna naša zemlja.
 

Jedna od rijetkih loših strana ovakvog stila života jest da ste udaljeni od obitelji i prijatelja. Nestala je ona lakoća jednog telefonskog poziva za izlazak na kavu ili piće u petak navečer. Ali, na cesti uvijek ima ljudi raspoloženih za druženje, a dom je udaljen samo jedan telefonski poziv.

Što se tiče novca, normalno zarađujemo, ali smo itekako smanjili svoje troškove. izbjegavano jesti u restoranima, sami meljemo kavu, ne unajmljujemo sobe, već kampiramo uz cestu, tamo gdje nam se svidi stati. Hranu si sami pripremamo, ne plaćamo struju, ni komunalno, kao ni ostale režije.

Također nemamo telefonske pretplate, samo jedan internetski račun od 285 kuna (60 australskih dolara) mjesečno. Naši troškovi su puno manji bez najma stana i komunalnih usluga.

Svakih šest tjedana plaćamo samo 80 kuna (17 australskih dolara) za plin. Štedimo više od 2.360 kuna (500 dolara) tjedno samo na stanarini koju više ne plaćamo.

Organizirani smo i držimo se dogovora, a ni rad nam teško ne pada. Od ponedjeljka do petka radimo od 9 do 17 sati, ali obično smo tako opušteni u autobusu da obujam posla koji smo prije radili u 8 radnih sati, sada obavimo unutar pet sati.

Naravno, ponekad kad smo uz plažu i sunce sja, jako je primamljivo biti vani. Ali kad radimo - radimo. 

Prilagodili smo se ovom načinu života, koji pruža puno slobode, a nadamo se da ćemo imati priliku ovako obići i SAD i Kanadu. Ali, vidjet ćemo kamo će nas put odvesti...

Ako i vi želite ovakvu avanturu, morate imati na umu da je ovakav život težak jer puno stvari morate sami napraviti, ili ćete jako puno potrošiti. Što više stvari znate sami napraviti, to ćete više uštedjeti.

I uložite u neke dobre solarne panele, to je ključno ako namjeravate raditi iz autobusa, poput nas dvoje.

Ovakav život nije glamurozan... Ali mi smo osjećali puno manje stresa, bolje smo jeli i više se kretali. U biti, život je dobar...