Prvi Eurosong u Luganu vodio je Švicarac na talijanskom jeziku

Dana 24. svibnja 1956. održano je prvo natjecanje za pjesmu Eurovizije u švicarskom Luganu jer je tamo bilo središte Europske radiodifuzne unije (EBU). EBU je stvorio Eurovizijsku mrežu za razmjenu i proizvodnju zajedničkih televizijskih programa, na kojoj se emitirala i Eurovizija. Bila je prvenstveno radijska emisija, iako su neke kamere snimale natjecanje za nekolicinu Europljana koji su imali televizor. Švicarka Lys Assia bila je prva pobjednica Eurosonga, a na prvom natjecanju kandidati su se predstavljali s dvije pjesme.

Natjecalo se sedam država: Nizozemska, Švicarska, Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Italija. Ujedinjenoga Kraljevstva nije bilo jer je BBC imao svoje zasebno natjecanje, Festival britanskih popularnih pjesama, a elementi tog natjecanja uključeni su u Eurosong iduće godine.

Inspiracija za natjecanje došla je od RAI-ja (talijanska televizija), koji je od 1951. u primorskom gradu Sanremu organizirao festival (Festival talijanske pjesme u Sanremu). Osim njega, postojao je Venecijanski međunarodni festival, koji je strukturno bio vrlo sličan Euroviziji. Zato je prvo natjecanje za pjesmu Eurovizije i odražavalo modu talijanske popularne kulture, budući da je bilo u švicarsko-talijanskom gradu, a voditelj je program vodio na talijanskom jeziku.

Poslana je prva poruka telegrafom

Američki izumitelj Samuel F. B. Morse na današnji je dan 1844. godine poslao telegrafsku poruku Alfredu Vailu s američkoga Capitola na željezničku postaju u Baltimoreu. Poruka je glasila: "Što je Bog stvorio?". Vail mu je trenutak kasnije vratio poruku. Pitanje, preuzeto iz Biblije, Morseu je predložila Annie Ellworth, kći povjerenika za patente. Morse, po struci slikar, saznao je za ideju francuskog izumitelja o električnom telegrafu 1832. godine, a sljedećih 12 godina proveo je pokušavajući usavršiti radni telegrafski instrument. Desetljeće nakon prve linije, više od 30.000 kilometara telefonskih kabela preplavilo je zemlju.

Eskalirali studentski prosvjedi u Parizu

Predsjednik Francuske Charles de Gaulle izdao je ultimatum studentima i radnicima na demonstracijama 24. svibnja 1968. godine. Tad su već tri tjedna trajali ljevičarski studentski okupacijski prosvjedi protiv kapitalizma, američkog imperijalizma i tradicionalnih institucija. Predsjednik je u televizijskom obraćanju zamolio francuski narod da podrži njegov program reformi - ili prihvati njegovu ostavku. Najavio je referendum kasnije te godine. Upozorio je na građanski rat ako se situacija nastavi.

Nekoliko minuta nakon govora ponovno su izbili neredi u Parizu, Lyonu, Nantesu, Bordeauxu i Strasbourgu. Najveći prosvjedi bili su u Parizu, a nasilje je izbilo kad su studenti probili policijske kordone koji su čuvali mostove preko Seine. Razvalili su vrata Burze i porazbijali prozore, a unutra su bacali Molotovljeve koktele. Prosvjede su nazvali drugom francuskom revolucijom.

Više vremeplova pročitajte ovdje.