Na svoje radno mjesto moraju se penjati uz pratnju HGSS-a. Penju se po užetu i sami kuhaju. Kako prolaze njihovi radni dani na visini od 1762 metra uvjerili smo se i sami
NA VRHU BIOKOVA
Mi imamo najviše radno mjesto: Čak i pogled iz zahoda je 'vau'
Prve pahulje snijega i minusi u zraku nisu zaobišli ni Makarsko primorje, ali ni zabiokovski kraj kojemu vrata na more zatvara planina Biokovo na kojoj se snježna granica spustila do 700 metara nadmorske visine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
04:34
Pogled na njezine snijegom prekrivene vrhove, poglavito Svetog Juru izaziva divljenje. Za radnike Odašiljača i veza, čije je radno mjesto upravo odašiljač Sveti Jure, ovi planinski vrhovi su svakodnevica. Kako prolaze njihovi radni dani na visini od 1762 metra u ovim ekstremnim zimskim uvjetima poželjeli smo se i mi uvjeriti.
S južne strane uska krivudava cesta vodi do samog vrha. Bura i hladnoća prate nas već od Makarske. Na predjelu Vrata Biokova bura se pojačava, biokovski skywalk na 1228 metara nad morem, na 13. kilometru biokovske ceste, zatvoren je za sve posjetitelje. S nama su u društvu pripadnici HGSS stanice Makarska. Bez njihove pratnje ne može se do cilja koji smo si zacrtali. Na predjelu Vošac, 1422 metra, željezni lanac i katanac upozorenje su svima koji pokušavaju dalje, jer dalje se ne može. Ralice zimske službe očistile su cestu koliko je to moguće zbog visine snijega i snježnih zapuha koji su na mjestima i do jednog metra. U sitno se broje metri na kojima HGSS, kao i radnici Odašiljača i veza ostavljaju aute. Od mjesta gdje se nalazi planinarska kućica ispod Svetog Jure do vrha okovanog ledom i snijegom može se jedino pješice. Na cesti do samog vrha zapusi su snijega i do tri metra. “Dalje ćemo uz pomoć konopa”, govori nam Ante Kukavica Fedor, voditelj stanice HGSS Makarska, kojima je danas zadaća, uz nas, bila osiguranje uspona za radnike na odašiljaču.
- Ovo radimo svaki tjedan u zimskim uvjetima, pratnju smjene radnika Odašiljača i veza. Ovo zahtijeva pažnju i oprez, jer čim smo mi pozvani na osiguranje, znači da je opasno - kaže Fedor.
Pred zadnji uspon uz ledom okovanu visoravan provjerava se potrebna oprema jer do vrha će trebati pažljivo se pridržavajući zaleđenih konopa.
- E da je ovaj uspon lagan, bilo bi nas više danas ovdje - u šali će Goran Mucić, radnik Odašiljača i veza, koji s kolegom Franom ide preuzeti smjenu na odašiljaču. Obuvaju se čizme, vežu dereze i onda jedan za drugim slušajući upute iskusnih pripadnika HGSS-a na put do samog vrha.
Goran i Frane su prvi, oni su ipak navikli na ove iznimno teške, za nas ostale nenavikle zimske uvjete. Ako izuzmemo trojicu HGSS-ovaca od šestorice koji su čvrsto odlučili popeti se na Svetog Juru, trojica su članovi Planinarskog društva Sv. Jure Biokovo iz Zagvozda. Onog istog čijih je jedanaest članova prije dvije godine s alpinistom Stipom Božićem i Vedranom Mlikotom brojilo ekspediciju “Vlaji na Himalaji”. Nama su ostali, u šali će HGSS-ovci Čedo i Fedor, tek “mali Himalaji”, kako od milja zovu ovaj uspon do Sv. Jure.
- Je, i Stipe Božić je s ostalima dio zimskih pripreme odrađivao na Biokovu. Ne smije se zaboraviti kako je ovo prelijepa planina, ali je u istom trenutku surova i opasna, za mnoge je svojevrsni izazov, ali i planina smrti - kažu.
Mi smo ovoga puta simbolično, ali sigurno na noge nazuli čizme jednog, a dereze od drugog alpinista iz ekspedicije “Vlaji na Himalaji”. Osjećali smo veću sigurnost, jer znati da su baš ove Stipine i Jakovljeve dereze, a Zinzine i Gocine čizme čvrsto stajale na Himalaji za amaterski, ali alpinistički, kako to rekoše pripadnici HGSS-a, tehnički zahtjevan uspon od četrdeset pet i više stupnjeva je dobar osjećaj. Potrebno je oprezno se pridržavati konopa jer ni jedan krivi korak planina u ovim zimskim ledenim uvjetima ne oprašta.
- Pakleno je, ali navikli smo godinama iz zime u zimu, svaki tjedan smjena - govori nam Goran spretno se uspinjući na putu do vrha.
Mi smo ipak puno oprezniji. Pod budnim okom HGSS-ovaca Fedora, Jakova i Čede polagano, ali sigurno prkosimo ledu i snijegu, Biokovu se tek po tko zna koji put nanovo divimo. Uz brisani prostor na visoravni do vrha leda je tridesetak centimetara, a snijega do metar. Za ovu visinsku razliku od tristotinjak metara trebalo je više od sat i četrdeset minuta pažljivog uspona. Dolazak na vrh je doista spektakularan. Samo nam je nebo u tom trenutku granica. Čak ni osjećaj hladnoće nije toliko velik unatoč minus sedam stupnjeva. Cijelo Makarsko primorje, dalmatinski otoci na dlanu, a u daljini obrisi Italije.
U objektu odašiljača preuzima se smjena. Iz kuhinje mirišu kiselo zelje i domaća suha rebarca. Sljedećih pet dana Goran i Frane su na Svetom Juri, a Duje i Danijel se vraćaju u podnožje. Uz posao, oni i kuhaju te moraju zamijesiti kruh. Mijenjaju se, kažu kako svaki dan drugi preuzima domaćinstvo. Zimnica i sve što je potrebno još u listopadu su spremljeni u ledenicu. Ipak, uvijek kad je smjena donese se u ruksaku i svježe hrane. Sutra će tako na stolu biti riblja juha i lešo riba s koče iz Makarske. Kako je raditi na najvišem radnom mjestu u Hrvatskoj, pitamo.
“Je, je”, kroz smijeh će Goran. “Sveti Jure je na 1762 metra, kad dodamo još i visinu našeg odašiljača od 98 metara, ovo vam je najviša točka u Hrvatskoj. S najvišim WC-om iz kojeg je najljepši pogled u cijeloj Hrvatskoj”, kroz smijeh će dobro raspoloženo društvo.
Temperatura zraka je oko minus sedam, ali za ove hrabre momke nije to ništa. Pamte oni i minus 25 stupnja u termometru. Iskusni su planinari, ali ono što svi odreda stavljaju na prvo mjesto je ljubav prema ovoj mitskoj planini. Puno je zanimljivosti povezanih uz njihovo radno mjesto koje je najviše u Hrvatskoj, barem što se tiče nadmorske visine.
- Lipa zima, lip dan. Snijega ima u prosjeku 80 centimetara u nanosima od dva do tri metra - govori nam Goran Mucić, koji će sljedećih dana s Franom imati zadaću održavanja TV i FM odašiljača, mnogo vanjskih mobilnih operatera i radija.
Da nije ovog odašiljača, kompletno područje Zagore te otoci Vis, Hvar, Brač, Korčula i Pelješac ostali bi bez signala. Dobro su tehnički pripremljeni i nije im, kažu, dosadno. Na povratku trebalo je ponovno zaleđenom visoravni konopima spustiti se do planinarske kućice.
- Ovaj današnji uspon bio je iznimno opasan, ali za nas lak. Iako su vani debeli minusi, imamo sunce, savršen je dan i sve je prošlo glatko, ali cijela padina od 300 metara okovana je ledom i najmanja pogreška može biti kobna - zadovoljno će Fedor.
Zadovoljni smo i mi, poglavito kad smo skinuli dereze s čizama. Na povratku pogled prema Svetom Juri i crkvici okovanoj u ledu. Uspjeli smo, ostavljamo iza sebe mitsku planinu pod ledom i snijegom. Meteorološke najave su nove padaline, ako bude vijavice i novog snijega upitna je i smjena na odašiljaču, jer nije rijetkost da upravo zbog lošeg vremena i vijavice radnici odašiljača ne mogu do vrha. Zato, sretno momci i vama i hrabrim HGSS-ovcima, bez njih ni naš uspon ne bi bio uspješan.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
