Žena koja je oboljela od dijabetesa tip 1 s 11 godina, bolest je držala pod kontrolom, sve dok ju u 30-ima za nogu nije ugrizao mrav. Razvila se gangrena i malo je nedostajalo da joj amputiraju nogu
RAZVILA SE GANGRENA
Skoro izgubila nogu nakon ugriza mrava
Osobe s dijabetesom imaju visok rizik od ozbiljnih problema sa stopalima. Mogu razviti vrstu oštećenja živaca koja se naziva periferna neuropatija, a uzrokuje utrnulost, bol i trnce. Također, mogu imati problema sa zacjeljivanjem rana zbog loše cirkulacije. Zbog toga osobe s dijabetesom jako trebaju voditi računa o tome da pravilno saniraju ugrize životinja, ranice, žuljeve ili čireve na stopalu, jer ih oni mogu dovesti do kroničnih ili ozbiljnih infekcija, pa čak i amputacija. Jedna od tri osobe s dijabetesom razvija bolest perifernih arterija, stanje začepljenja arterija koje dodatno ograničava protok krvi u udovima, upozoravaju dijabetolozi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:12
Carla Urff (59) imala je samo 11 godina kada joj je dijagnosticiran dijabetes tipa 1. Unatoč dijagnozi, vodila je relativno zdrav život sve do sredine 30-ih, kada ju je mrav ugrizao za stopalo. Jedna gotovo neprimjetna ozljeda u kombinaciji s dijabetesom, dovela je do toga da završi na operaciji i mora promijeniti način života. U jednom trenutku je čak postojao rizik od amputacije noge, no liječnici su to uspjeli izbjeći.
Ugriz se činio kao manja iritacija
- Mravi su me i prije znali ugristi i nikad to nije bila velika stvar; sve bi prošlo bez ozbiljnih problema. No kad me prije više od 20 godina mrav ugrizao za lijevo nogu, nisam ni slutila koliko će se moj život promijeniti. Ovaj ugriz jednostavno nije zacjeljivao - priča Carla. .
Moja dijagnoza dijabetesa tipa 1
Dijabetes tip 1 dijagnosticiran joj je kad je imala 11 godina.
- Bilo je to iznenađenje za nas. Moja majka u obitelji nije imala povijest dijabetesa, a očevu obitelj nisam poznavala. Nisam ni slutila da ću, kad smo se u mojim 20-ima napokon povezali, upoznati niz rođaka koji imaju iste zdravstvene tegobe kao ja - priča Carla. Dodaje kako je tada oko mjesec dana provela u bolnici, naučila dozirati inzulin i davati si ga, i kasnije imala sasvim normalno djetinjstvo. .
- Osim tijekom dvije trudnoće, u 24. i 26. godini, nikada nisam morala uzeti više od 30 jedinica inzulina dnevno - priča Carla o tome kako je uspijevala kontrolirati bolest. S godinama je sve više istraživala informacije i nova saznanja o dijabetesu, kako bi sačuvala zdravlje. Znala je da se problemi sa stopalima mogu razviti u komplikaciju i inače je pazila na to da joj se na stopalima ne bi pojavile ranice i da ne hoda bosa. .
- No živeći na Floridi, bilo je trenutaka kad sam jednostavno željela odbaciti tenisice u kojima sam svuda hodala. Jednog od tih dana srela sam i dosadnog mrava koji me ugrizao - priča.
Ugriz mrava koji je sve promijenio
Kad ugriz ne samo da nije zacijelio, već se i pogoršavao, zakazala je pregled kod liječnika primarne zdravstvene zaštite. Liječnik je preporučio da pazi na tu ranu, a nakon što se ni nakon nekoliko mjeseci nije povukla, uputio ju je podijatru.
- Podijatar je mislio da se boja u mom stopalu mijenja i uputio me kardiologu. Naime, posumnjao je da je dijabetes spriječio zacjeljivanje ugriza te da je ograničavao protok krvi u mom stopalu. Međutim, kardiolog nije smatrao da je potrebna hitna akcija. Rekao mi je da ću s vremenom vjerojatno biti kandidat za angioplastiku - postupak kojim se obnavlja krvotok kroz arteriju - no procijenio je da će to biti potrebno za pet do deset godina, ali da će zasad biti sve u redu. Ali nije sve bilo u redu. Samo dvije godine kasnije vratila sam se u njegov ured i tada su mi rekli da angioplastika više nije opcija i da bi mi morali amputirati nogu - priča Carla.
Ispostavilo se da ima bolest perifernih arterija i kardiovaskularne bolesti (što se događalo u obitelji njenog oca) te da su kardiovaskularne bolesti napredovale tako brzo da se ne može učiniti ništa. Njeno tijelo je prebrzo stvaralo višak plaka. No Carla je odlučila da ne želi amputaciju i odlučila da će pokušati pronaći drugo rješenje.
Postavljanje umjetne arterije u nozi
Dok je istraživala druge mogućnosti kod različitih liječnika, mučili su je bolovi i nelagoda.
- To bi me držalo budnim satima, tijekom kojih bi se moj um bavio djecom, koja su tada imala 10 i 12 godina. Morala sam se boriti zbog njih. Ali postalo je još gore: Arterije su se i dalje punile plakom, a bez svježe krvi koja bi tekla do stopala, ono je počelo odumirati. Na kraju sam dobila gangrenu na tri prsta - priča Carla. Pronašla je interventnog kardiologa koji je pristao obaviti premosnicu i ugraditi joj umjetnu arteriju u nogu. I uspjelo je! Boja se vratila u nogu i nije izgubila niti jedan prst na nozi.
No umjetna arterija trajala je osam godina dok nije zakazala. Vratila se istom liječniku, koji je rekao da bismo mogli pokušati izvaditi arteriju s moje desne noge . No prošlo je samo devet mjeseci nakon tog postupka kad joj se opet počela razvijati gangrena na prstima.
Stentovi, zaobilazne operacije i još mnogo toga
- Tako smo započeli rutinu mjesečnih pregleda u kojima je moj liječnik čistio plak iz arterija i postavljao stentove po potrebi. Kad smo nogu doveli u prilično dobru formu, liječnik je rekao da moramo vidjeti kako mi ide sa srcem. Slijedilo je više stentova i bypass operacija. Pojavile su se poteškoće. Zbog dugogodišnjeg dijabetesa, moje su arterije bile veličine malog djeteta, što je ove zahvate učinilo vrlo izazovnima. No nisam željela operaciju na otvorenom srcu i na kraju sam odletjela u Chicago, gdje su kirurzi u Loyoli izveli zaobilaznicu pomoću Da Vincijevog robota. Bilo je to 2012. godine i od tada mi nije bio potreban nikakav dodatni postupak na srcu - priča Carla.
Život s dijabetesom tipa 1
Dijabetes napada svaki organ u tijelu. Za neke ljude to su bubrezi ili oči. Kod Carle su problem bili srce i arterije. Danas uz inzulin uzima lijekove koji štite njezino srce, te one protiv povišenog kolesterola i vrlo je predana u borbi za zdravlje. I vrlo aktivna, jer je i to jedan od preduvjeta za zdravu cirkulaciju u stopalima.
- Vikendom radim na organizaciji vjenčanja i nije rijetkost da me nađu na ljestvama kako namještam cvijeće ili nizove blistavih lampica. Jedem puno salate i povrća, jedva i malo kruha, a dnevno popijem najmanje 1,5 litre vode - priča Carla te dodaje kako se smatra sretnom i planira nastaviti voditi aktivan, zdrav i sretan život, prenosi Reader's Digest.
Dr. Rahelić: Jako je važna higijena i pravovremeni pregled kod dijabetologa
- Svaki ugriz insekta ili neke bube, bilo da je riječ o letećim životinjama ili onima koje puze, kod oboljelih sa dijabetesom nosi rizik od mogućih komplikacija, prvenstveno od razvija infekcije. Njen uzrok može biti otrov koji ta životinja ispušta, ili se na tu ranicu može prenijeti bakterija iz okolne kože. Zato je izuzetno važno da se kod svakog takvog ugriza poduzmu ozbiljne mjere da bi se prevenirale komplikacije - kaže dijabetolog doc. dr. sc. Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike 'Vuk Vrhovac', referentnog centra za liječenje dijabetesa.
Dodaje kako to podrazumijeva da odmah nakon ugriza treba dobro očistiti i dezinficirati mjesto uboda, te ga zaštititi gazom. Bilo bi dobro posavjetovati se s liječnikom obiteljske medicine, koji će procijeniti je li potrebno primijeniti antibiotik u obliku masti, ili oralno, te je li potrebno cijepiti se protiv tetanusa, odnosno bjesnoće - ako je bila u pitanju neka životinja koja može prenijeti bjesnoću - dodaje dr. Rahelić. Liječnik obiteljske medicine procijenit će i je li potrebno da pacijent s ranicom kontaktira dijabetologa. Svakako mu se treba javiti ako ranica dulje vrijeme ne zacjeljuje.
- U nekim slučajevima možda će biti dovoljno i samo suho prematanje, bez tretiranja mastima, dok u nekim slučajevima dijabetolog može procijeniti da je potrebna i kirurška intervencija. No, jako je važno da je mjesto uboda zaštićeno gazom, kako bi se spriječila mogućnost infekcije te da se posebno vodi računa o promjenama na koži ili znakovima da su se razvile komplikacije. Na to treba reagirati što prije i obavezno se javiti dijabetologu - upozorava dijabetolog. Naime, ako se na tom mjestu razvije infekcija, to može dovesti do usporavanja cijeljenja ranice, te širenja infekcije sve dublje pod kožu, sve do kosti.
- To može dovesti i do razvoja osteomijelitisa, koji je jako teško liječiti i koji u uznapredovaloj fazi može rezultirati i amputacijom - upozorava dr. Rahelić. Dodaje kako je zbog mogućih komplikacija od takvih uboda važno naglasiti kako dijabetičari kod svakog odlaska u prirodu trebaju voditi računa o odgovarajućoj obući.
- Svakako izbjegavajte nošenje otvorenih cipela, odnosno cipela u kojima su izloženi dijelovi noge, pa je veći rizik od ozljede ili takvih ugriza. Također, zaštitite se odgovarajućom odjećom i namažite repelentima -.ističe dr. Rahelić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
