Slatke delicije iz Zadra: I sreća je veća uz kocku čokolade

Secirao je čokoladu znatiželjno proučavajući dječjim očima od čega je napravljena i maštao o svojoj maloj tvornici u kojoj bi nastajali vrhunski okusi. Ne, ovo nije početak neke dječje bajke, ovo je stvarna priča o Zadraninu Dubravku Vitlovu koji je s 53 godine ostvario dugo željeni san. U malom laboratoriju na Novom Bokanjcu proizvodi ručno slatke delicije, a u središtu Zadra prodaje ih u čokoladnici koju je otvorio prošle jeseni te je sretan poput djeteta. 

- Jedem je svaki dan i ne mogu zamisliti život bez nje - govori Dubravko. Iako mu je ona bila stalno na pameti, tek mu prije deset godina njegova dječačka ideja više nije dala mira. Imao je, kaže, sreće da se teže ozlijedio dok je učio ekstremno skijanje.

- Zapravo, po obiteljskoj tradiciji studirao sam medicinu. Moj otac je bio liječnik, pionir u svojoj struci tad. Njegov ujak bio je jedan od prvih kirurga iz ovog područja te je i moja kći liječnica. Moj nemiran duh u tim danima nije se mogao ogledati u liječničkoj ordinaciji, tako da sam nedugo nakon što sam dobio prvu kćer otišao loviti tune na Tihi ocean, koji sam gotovo cijeli prokrstario - prisjeća se. Još kao student radio je u hotelima te volio istraživati nepoznate okuse i metode. Iako je i mama prepoznala njegov izniman talent za gastronomiju, tad nije znala što bi mogao s tim u Hrvatskoj. Životni put ga je odveo u Vancouver, gdje se zadržao cijelo desetljeće, no i tu ga je čokolada podsjetila da još nije ispunio svoj san.

- U početku sam pekao muffine i kroasane. Poslije sam se zaposlio u luksuznom hotelu gdje sam obavljao niz poslova, ali uvijek sam s divljenjem promatrao šefa kuhinje i šefa slastičarstva što rade, bilježio i upijao tehnike rada te sve to vježbao kod kuće - prisjeća se i dodaje kako je svaki dan bar dvaput prolazio kraj čokoladnice u kojoj su pred prolaznicima izrađivali ove slatke stvari koje danas on izrađuje. 

- Bilo mi je to artističko iskustvo, vrlo zanimljivo. Sva čula su bila zastupljena. Pomišljao sam tad prenijeti doživljaje u svoj rodni grad - kaže. Razdvojenost od obitelji presudila je njegovoj kanadskoj pustolovini pa se vratio u Hrvatsku, obećavši si jednog dana da će i on tako proizvoditi čokoladu.

- Moja čokoladna priča počela je u Belgiji 2007. kad sam otišao na dva tečaja. Prvo na čokoladnu akademiju Barry Callebaut, inače najveći svjetski koncern za preradu kakaovca. Bio sam vrlo sretan što sam došao do njih da ih mogu pitati sve što me zanima. Drugi tečaj je bio u laboratorijima Belcolade, također međunarodnoga koncerna koji u Belgiji ima čokolatijere svjetske prvake, koji osmišljavaju recepte s njihovim sirovinama, a nama su odali neke od svojih tajnih recepata - priča. Najuži dio Dubravkove obitelji vjerovao je u njegovu kreativnost. Malo su se bojali njegovih organizacijskih sposobnosti i krize, no on je hrabro uskočio u sve to.

- U početku sam u obiteljskoj kući vježbao, mnogo puta tresući kalupima do kasno u noć i tako stvarao buku od koje moji ukućani nisu mogli spavati. Mnoge sam sastojke u početku nosio iz Belgije. Prije otvaranja tvrtke proučio sam u Državnom arhivu sve što se stvaralo na ovim područjima, a ima veze s mojom djelatnošću. Tako sam došao do fenomenalnih saznanja te nastavio rad kolega koji su se ovim bavili prije 60 godina - govori Dubravko.Pozorno osluškuje želje kupaca jer mnogo je jedinstvenih proizvoda napravio a da su ga upravo oni na to naveli. 

- Sklon sam avangardnim okusima poput pralina s paškim sirom, cvijetom soli, s pikantnim začinima, no svi koji su probali moje proizvode, uvijek se vrate. Neki dan mi je Norvežanka opustošila vitrinu s pralinama - smijući se priča. Iako je ostao bez pomoćnika koji je uz njega bio od početka, zaposlio je još dvije osobe te napokon malo odahnuo.

- Sad živim od toga, u početku je bila ovo velika ljubav i strast. Novac me zanima malo više nego prije samo zato što bez njega ne mogu realizirati svoje ideje - kaže i dodaje kako još nije ostvario ideju da kupci gledaju kako izrađuje čokoladu pred njima, ali vjeruje i da će u tome uspjeti. Druga strast mu je planinarenje, no čak i kad je visoko u planini, dolaze mu nove kreacije na pamet. 

- Treba vjerovati u svoje snove. Pogotovo u one ideje koje će ljude usrećiti makar nakratko; kockicom čokolade, pralinom - zaključuje.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!