Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Ugađanje drugima na prvu ne zvuči loše. Ipak, postoji velika razlika između istinske dobrote i kompulzivnog ugađanja koje može ozbiljno narušiti vaše mentalno zdravlje, samopoštovanje...
To je obrazac ponašanja koji nadilazi jednostavnu pristojnost i ulazi u sferu žrtvovanja vlastitih potreba radi tuđeg odobravanja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:02
Terapeutkinja Erika Myers opisuje ugađanje kao "uređivanje ili mijenjanje riječi i ponašanja radi osjećaja ili reakcija druge osobe". To znači da osoba koja ugađa ne djeluje iz autentične želje za pomaganjem, već iz straha od negativne reakcije.
Ulažete svoje vrijeme i energiju prvenstveno kako biste zadobili simpatiju drugih. Upravo u tome leži ključna razlika: istinska ljubaznost ne proizlazi iz želje za odobravanjem i nema skriveni motiv. S druge strane, ugađanje je transakcija u kojoj se vaša pomoć nudi u zamjenu za prihvaćanje. Neki od najočitijih znakova da ste upali u ovu zamku su poteškoće s odbijanjem tuđih zahtjeva, čak i kad ste preopterećeni.
Brzo pristajete na sve, čak i kada se ne slažete, samo da izbjegnete potencijalni sukob koji vas duboko pogađa. Često se ispričavate ili prihvaćate krivnju i kad niste odgovorni, a vaše samopoštovanje uvelike ovisi o tome što drugi misle o vama. Kao rezultat, rijetko imate slobodnog vremena jer su vaši dani ispunjeni ispunjavanjem tuđih, a ne vlastitih prioriteta.
Zašto netko postaje kronični ugađač? Korijeni ovog ponašanja često su duboki i sežu u djetinjstvo, a povezani su s niskim samopoštovanjem i temeljnim strahom od odbacivanja. Profesor Toru Sato, psiholog sa Sveučilišta Shippensburg, proučava ugađanje kao dio osobine ličnosti poznate kao sociotropija. Ovaj pojam odnosi se na sklonost pridavanja prevelike vrijednosti međuljudskim odnosima. Ljudi s izraženom sociotropijom neprestano traže odobravanje drugih i oslanjaju se na tuđa mišljenja kako bi izgradili vlastito samopouzdanje.
Prema profesoru Satu, pravi razlog zbog kojeg ugađači žrtvuju svoje potrebe nije ni nagrada ni altruizam; oni zapravo pokušavaju bolje se osjećati u vezi sa samima sobom. Osjećaju se kao da nisu dovoljno dobri, i da bi se osjećali vrijednima, misle da ih drugi moraju voljeti i poštovati. Njihova vlastita vrijednost postaje uvjetovana, što znači da je nestabilna i ovisi isključivo o vanjskim izvorima. Takvo razmišljanje često proizlazi iz ranih iskustava gdje je ljubav bila uvjetovana, stvarajući uvjerenje da se prihvaćanje mora zaslužiti.
Iako je cilj ugađanja očuvanje sklada i jačanje veza, ono paradoksalno često dovodi do suprotnog učinka. Neprestano potiskivanje vlastitih osjećaja i potreba dovodi do nakupljanja ogorčenosti i stresa. Počinjete zamjerati ljudima kojima pomažete, pogotovo ako se vaš trud ne cijeni ili ne uzvraća. Dr. Mariko Visserman, socijalna psihologinja sa Sveučilišta u Sussexu, istražuje žrtvovanje unutar bliskih veza. Njezina istraživanja pokazuju da nije problem u veličini žrtve, već u motivaciji koja stoji iza nje. Ako je vaša odluka potaknuta istinskom brigom za partnera, to je pozitivna motivacija.
Međutim, ako ugađate kako biste izbjegli sukob, napetost ili osjećaj da niste dobar partner, to je motivacija izbjegavanja koja, ironično, vodi upravo do negativnih ishoda koje pokušavate spriječiti. Štoviše, osoba kojoj se neprestano ugađa može se osjećati opterećeno, dužno ili čak krivom. Umjesto da osjećaju zahvalnost, mogu osjetiti pritisak da moraju uzvratiti uslugu, što stvara neravnotežu i narušava autentičnost odnosa.
Prekidanje duboko ukorijenjenog obrasca ugađanja zahtijeva svjestan napor i vrijeme, no to je ključan korak prema autentičnijem životu. Prvi korak je prepoznavanje situacija koje u vama pokreću takvo ponašanje. Sljedeći i najvažniji korak je postavljanje zdravih granica. Naučiti reći "ne" bez osjećaja krivnje štiti vaše vrijeme, energiju i mentalno zdravlje. To nije sebičnost, već nužna briga o sebi. Kognitivno-bihevioralna terapija nudi alate za prepoznavanje i mijenjanje štetnih misaonih obrazaca.
Ugađači se često vode kognitivnim distorzijama poput "sve ili ništa" razmišljanja ("moram uvijek biti na usluzi da bi me voljeli") ili "čitanja misli" ("ako odbijem, mislit će da sam loša osoba"). Važno je izazvati ta uvjerenja i testirati ih u stvarnosti. Vježbajte asertivnu komunikaciju - izražavajte svoje potrebe i osjećaje jasno i s poštovanjem, bez agresije ili pasivnosti. Ključno je i shvatiti da vaša vrijednost ne ovisi o tome koliko činite za druge. Počnite donositi odluke temeljene na onome što je najbolje za vas, a ne na strahu od tuđe reakcije. Ako su obrasci ugađanja povezani s dubljim traumama ili anksioznošću, razgovor s terapeutom može vam pružiti potrebnu podršku i vodstvo na putu promjene.
24sata © 2026
