Lifestyle

Komentari 9

Top 12 najsmrtonosnijih virusa modernog doba - prijetnja su

Top 12 najsmrtonosnijih virusa modernog doba - prijetnja su

Stručnjaci su na temelju podataka Svjetske zdravstvene organizacije izdvojili 12 virusa modernog doba, među kojima su neki koje smo potpuno iskorijenili, ali i neki za koje još nema cjepiva

Ljudi se bore protiv virusa odavno - za neke od njih izumili smo cjepiva i antivirusne lijekove koji su omogućili zaustavljanje infekcije i oporavak bolesnih, dok smo neke u potpunosti uspjeli iskorijeniti, poput boginja. No, posljednjih desetljeća javljaju se novi sojevi, među kojima su i virusi koje smo dobili od životinja.

Neki od njih su izazvali epidemije i odnijeli na tisuće života. Jedna od takvih virusnih infekcija je ebola, čija se epidemija javila u Zapadnoj Africi 2014. na 2016. godinu, kad je ubila čak 90 posto ljudi koji su se zarazili, što ovaj virus čini najsmrtonosnijim u toj obitelji virusa. 

POGLEDAJTE VIDEO: 

Neki virusi, uključujući novi koronavirus koji trenutno hara svijetom, imaju niži stupanj smrtnosti, ali predstavljaju ozbiljnu prijetnju za javno zdravlje, jer još uvijek nemamo sredstva za borbu protiv njih. 

Stručnjaci su procijenili rizik od smrtnosti za virusne bolesti i evo 12 'najvećih ubojica' koji u današnje vrijeme predstavljaju veliku prijetnju: 

Marburg virus

Virus Marburg uzrokuje hemoragičnu groznicu kod ljudi i primata. Znanstvenici su ga identificirali 1967. godine, kad je došlo do malih epidemija među laboratorijskim radnicima u Njemačkoj, koji su bili izloženi zaraženim majmunima, uvezenima iz Ugande. Virus Marburg sličan je eboli po tome što oboje mogu izazvati hemoragičnu groznicu, što znači da zaraženi ljudi razvijaju visoku temperaturu i krvarenje u cijelom tijelu, što može dovesti do šoka, zatajenja organa i smrti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), stopa smrtnosti u prvoj epidemiji bila je 25 posto, no u epidemiji koja je izbila 1998. na 2000. godinu, u Demokratskoj Republici Kongo, bila je veća od 80 posto, kao i u epidemiji iz 2005. godine u Angoli, 

Virus ebole

Prva pojava ebole  kod ljudi pojavila se istodobno u Republici Sudanu i Demokratskoj Republici Kongo, 1976. godine. Ebola se širi kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama, odnosno tkivom zaraženih ljudi ili životinja. Poznati sojevi značajno se razlikuju prema  smrtonosnosti, kazala je za Live Science Elke Muhlberger, stručnjakinja za virus ebole i izvanredni profesor za mikrobiologiju sa sveučilišta u Bostonu.

Jedan soj, Ebola Reston, uopće ne prelazi na ljude. No, soj Bundibugyo ima stopu smrtnosti koja se kreće i do 50 posto, dok je za soj koji se pojavio u Sudanu, bila čak 71 posto, pokazuju podaci WHO. Epidemija koja je izbila u Zapadnoj Africi početkom 2014. bila je najveća i najkompliciranija od pojave bolesti do danas, procjenjuje se. 

Bjesnoća

Iako su cjepiva protiv bjesnoće za kućne ljubimce, koja su uvedena 1920-ih, pomogla da bjesnoća postane rijetka u razvijenom svijetu, još uvijek je veliki problem u Indiji i dijelovima Afrike.

- Bjesnoća uništava mozak. To je stvarno teška bolest - kazala je Muhlberger. Dodaje kako imamo cjepivo protiv bjesnoće i antitijela koja djeluju protiv bjesnoće, tako da kad nekog ugrize bijesna životinja možemo liječiti, no ako se lijekovi ne primijene na vrijeme, gotovo je stopostotan rizik da će čovjek umrijeti. 

HIV

U suvremenom svijetu najsmrtonosniji virus od svih još uvijek je HIV.

- To je još uvijek najveći ubojica, kaže dr. Amesh Adalja, epidemiolog i glasnogovornik Američkog društva za zarazne bolesti.  Procjenjuje se da je dosad 32 milijuna ljudi umrlo od HIV-a, od kad je bolest prepoznata, u ranim 1980-ima. Po tome je to zarazna bolest koja je uzela najveći danak. No, snažni antivirusni lijekovi otkriveni u zadnje vrijeme omogućili su zaraženim ljudima da godinama žive s HIV-om. 

Bolest i dalje pustoši u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Gotovo jedna od 25 odraslih osoba u afričkoj regiji je HIV pozitivna, što čini više od dvije trećine ljudi koji žive s HIV-om u cijelom svijetu, pokazuju podaci WHO.   

Male boginje

Još 1980. godine Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je da su male boginje iskorijenjene. No, prije toga ljudi su se s tim virusom borili tisućama godina. Procjenjuje se da je bolest ubila svaku treću zaraženu osobu, dok su oni preživjeli imali duboke, trajne ožiljke, te često završili i sa sljepoćom. Stope smrtnosti bile su daleko veće u populaciji izvan Europe, gdje su ljudi imali malo kontakta s virusom prije nego što su ga posjetitelji donijeli u svoje regije.

Tako povjesničari procjenjuju da je 90 posto domaćeg stanovništva Amerike umrlo od malih boginja koje su uveli europski istraživači. Samo u 20. stoljeću male boginje su ubile 300 milijuna ljudi.

- To je nešto što je bilo ogroman teret i potaknulo je kampanju za njihovo iskorjenjivanje - kaže Adalja, a prenosi Live Science.

Hanta virus

Plućni sindrom Hantavirus (HPS) prvi put je zadobio veliku pažnju u SAD-u 1993. godine, kad je zdravi i mladi muškarac, pripadnik Navajo plemena Indijanaca, koji žive u području Four Corners, umro u roku od nekoliko dana nakon što je prijavio simptom kratkog daha. 

Nekoliko mjeseci kasnije zdravstvene službe izolirale su hantavirus kod jedne vrste miša, glodavca koji je živio u kući jednoga od zaraženih. Više od 600 ljudi u SAD-u zarazilo se tim virusom, a 36 posto ih je umrlo od ove bolesti, ističu Centri za kontrolu i prevenciju bolesti.

Virus se ne prenosi s jedne osobe na drugu, već se zaraza prenosi preko izmeta zaraženih miševa. Prije toga, različiti hantavirusi  uzrokovali su epidemije u ranim 1950-ima, za vrijeme Korejskog rata, stoji u radu u časopisu Clinical Microbiology Reviews iz ove godine. Procjenjuje se da se tad zarazilo više od 3000 vojnika, a umrlo je oko  12 posto njih. 

Gripa 

Tijekom tipične sezone gripe umrijet će do 500 000 ljudi diljem svijeta, navodi WHO. No, povremeno, kad se pojavi novi soj gripe, dolazi do pandemije s bržim širenjem bolesti, a često i većim stopama smrtnosti. Najsmrtonosnija pandemija gripe, koja se ponekad naziva i španjolska gripa, započela je 1918. godine, koja je ubila oko 50 milijuna ljudi.

- Mislim da je moguće da se ponovi takva epidemija. Kad bi se pojavio novi soj gripe koji se lako prenosi s čovjeka na čovjeka, bili bismo u velikom problemu - kaže Elke Muhlberger

Denga

Virus denge prvi put se pojavio 1950-ih na Filipinima i Tajlandu, a od tad se proširio po tropskim i suptropskim regijama svijeta.  Bolest prenose komarci i vjerojatno će se širiti i dalje tijekom globalnog zatopljenja. Od virusa denge oboli 50 do 100 milijuna ljudi godišnje, pokazuju podaci WHO.

Iako je stopa smrtnosti za tu groznicu niža nego kod nekih drugih virusa, tek 2,5 posto, virus može uzrokovati bolest sličnu eboli, koja se naziva hemoragična groznica denge. Ako se ta bolest ne liječi, smrtnost je viša od 20 posto. Stoga Elke Muhlberger ističe da ovoj bolesti treba posvetiti više pažnje. 

Cjepivo protiv Denge odobreno je 2019. godine, za uporabu kod djece u dobi od 9 do 16 godina, koja žive u područjima gdje je denga uobičajena. U nekim je zemljama odobreno cjepivo dostupno ljudima do 45 godina, no moraju imati potvrđeni slučaj denge u prošlosti. Jer, oni koji nisu ranije pokupili virus, od cjepiva bi mogli razviti jaku zarazu denga virusom.   

Rotavirus

Dostupna su dva cjepiva za zaštitu djece od rotavirusa, vodećeg uzroka teške bolesti s dijarejom među bebama i malom djecom. Virus se može brzo širiti, fekalno-oralnim putem. Iako djeca u razvijenom svijetu danas rijetko umiru od rotavirusne infekcije, bolest je još uvijek česta i često ubija u zemljama u razvoju, gdje tretmani rehidratacije nisu široko dostupni. WHO procjenjuje da je u svijetu 453.000 djece mlađe od 5 godina umrlo od rotavirusne infekcije u 2008. godini.

Ipak, zemlje koje su uvele cjepivo, doživjele su nagli  pad hospitalizacija i smrtnosti rotavirusa.

SARS-CoV

Virus koji uzrokuje teški akutni respiratorni sindrom, ili SARS, pojavio se prvi put 2002. u provinciji Guangdong na jugu Kine, navodi WHO. Virus se najvjerojatnije pojavio kod šišmiša, zatim je prešao na noćne sisavce i na na čovjeka. 

Nakon što je pokrenuo epidemiju u Kini, SARS se proširio na 26 zemalja svijeta, zarazivši više od 8000 ljudi i ubivši više od 770 njih tijekom dvije godine. Bolest uzrokuje vrućicu, zimicu i bolove u tijelu, a često napreduje do upale pluća, teškog stanja u kojem se pluća pune gnojem. Procijenjena smrtnost od SARS-a iznosi 9,6 posto, a dosad nema odobrenih lijekova ili cjepiva. Međutim, nisu zabilježeni novi slučajevi SARS-a od početka 2000-ih. 

SARS-CoV-2

SARS-CoV-2 pripada istoj velikoj obitelji virusa kao i SARS-CoV, poznatiji kao koronavirusi, a prvi put je identificiran u prosincu 2019. u kineskom gradu Wuhan. Vjerojatno je virus nastao u šišmišima, poput SARS-CoV, i prošao kroz koš neke životinje koje su bile posrednik dok se zaraza nije prenijela na ljude. Virus je zarazio desetine tisuća ljudi u Kini i tisuće ljudi diljem svijeta.

Epidemija je dovela do velike karantene u gradu Wuhan i obližnjim gradovima, te do ograničenja putovanja u i iz pogođenih zemalja, a još uvijek traju napori vezani uz razvoj dijagnostike, liječenja i cjepiva. Bolest uzrokovana SARS-CoV-2, nazvana je COVID-19 i procjenjuje se da se smrtnost kreće oko 2,3 posto.

Čini se da su najugroženiji stariji i kronični bolesnici koji su izloženi komplikacijama. Uobičajeni simptomi uključuju vrućicu, suhi kašalj i kratkoću daha, a bolest može prijeći u pneumoniju.

Mers-coV 

Virus koji uzrokuje respiratorni sindrom, ili MERS, izazvao je epidemiju u Saudijskoj Arabiji 2012. godine, a drugu u Južnoj Koreji 2015. godine. Virus MERS pripada istoj obitelji virusa kao SARS-CoV i SARS-CoV-2, i vjerojatno potječe od šišmiša.

Bolest je zarazila deve prije nego što je prešla na ljude. Uz vrućicu, kašalj i kratkoću daha, često napreduje do teške upale pluća i ima procijenjenu stopu smrtnosti između 30 i 40 posto, što taj virus čini najsmrtonosnijim od poznatih koronavirusa koji su sa životinja prešli na ljude. Kao i kod SARS-CoV i SARS-CoV-2, MERS još uvijek nemamo lijekova i cjepiva.  

POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

 

Najčitaniji članci