Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Predsjednica Hrvatskog društva pedijatrijskih nefrologa i urologa, prof. dr. sc. Andrea Cvitković Roić, govori o glavnim temama 1. hrvatskog kongresa pedijatrijske nefrologije koji je upravo održan u Zagrebu
Većina djece počinje se odvikavati od pelena između druge i četvrte godine. Dijete ostaje dulje suho, prepoznaje potrebu za mokrenjem ili stolicom, može je pokazati i stabilno sjedi. Nemojte forsirati odvikavanje od pelena, to može potaknuti otpor i zadržavanje stolice ili mokraće. Ponudimo djetetu tutu, a ako sjedi na WC školjki, osigurajmo mu oslonac za stopala. Pohvalimo pokušaj i pričekajmo ako se opire. Također, izbjegavajmo dugo sjedenje, posramljivanje i uspoređivanje s drugom djecom, odgovara prof. dr. sc. Andrea Cvitković Roić, specijalistica pedijatrije i uža specijalistica pedijatrijske nefrologije, na jedno od najčešćih pitanja roditelja vezano uz odgoj djece. Naša sugovornica je i ravnateljica Poliklinike za dječje bolesti Helena te predsjednica Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju, ispred kojega je upravo organizirala 1. hrvatski kongres pedijatrijske nefrologije i urologije. Od 12. do 14. studenoga oko 400 sudionika iz Hrvatske i još 11 zemalja, među kojima i mnogi vodeći dječji nefrolozi, urolozi, ali i niz drugih struka, razgovaraju o zdravlju bubrega i mokraćnog sustava kod djece, što je bio povod za razgovor.
POGLEDAJTE VIDEO: Transplantacija bubrega kod odraslih koji završe na dijalizi mijenja život iz temelja
Pokretanje videa...
01:00
Kada noćno mokrenje zahtijeva posjet liječniku, kad se zabrinuti ako petogodišnjak još mokri u krevet?
Oko 15 posto petogodišnjaka mokri u krevet. Ako je dijete danju suho, a noću još nije uspostavilo kontrolu, ona često samo sporije sazrijeva. Mjehur može imati manji kapacitet, noću se može stvarati više mokraće ili se dijete teže budi kad je mjehur pun. Ako noćno mokrenje potraje nakon pete godine ili narušava djetetovo samopouzdanje, razgovarajte s pedijatrom. Ako se noćno mokrenje vrati nakon najmanje šest suhih mjeseci, treba provjeriti uzrok, među ostalim infekciju mokraćnog sustava ili šećernu bolest. Ako dijete uz to puno pije, obilno mokri ili mršavi, treba na pregled što prije. Ako mu mokraća redovito bježi i danju nakon što je već uspostavilo kontrolu mokrenja ili ima ponavljane infekcije, procjena je potrebna i prije pete godine.
Jako je važno na vrijeme primijetiti simptome urinarne infekcije i posavjetovati se s liječnikom, jer se time štiti zdravlje bubrega, upozorava liječnica
Kako njegovati intimno područje djevojčica, to nije samo pitanje kako se brišemo poslije stolice?
Roditelji ponekad pretjeraju s pranjem spolovila. Prije puberteta koža i sluznica osjetljive su na pjenušave kupke, parfimirane maramice, antiseptike i trljanje. Preporučujem pranje vanjskog spolovila mlakom vodom, brisanje sprijeda prema natrag i presvlačenje mokrog kupaćeg kostima. Nadražena koža može peći pri mokrenju i oponašati urinarnu infekciju. Ako peckanje traje ili se pojave povišena temperatura, bol u trbuhu ili izražen iscjedak, potreban je pregled.
Jedna od čestih nedoumica roditelja je i kako postupati s fimozom kod dječaka, kada ju treba liječiti?
U malih dječaka kožica se često još ne može povući preko glavića. Obično se s vremenom sama odvoji. Peremo je izvana i nikada je ne povlačimo na silu jer ozljede mogu ostaviti ožiljke. Kad se već lako povlači, nakon pranja vratimo je preko glavića. Ožiljni prsten, ponavljane upale, bol ili slab mlaz traže pregled. Kod simptomatske fimoze liječnik može propisati kortikosteroidnu kremu na nekoliko tjedana. Liječenje se ponekad razmatra i ranije kod dječaka s anomalijom mokraćnog sustava i povećanim rizikom od infekcija. Ako kožica zapne iza glavića i on počne oticati, pregled je hitan.
Dijete treba poticati da mokri svaka dva sata i omogućiti odlazak na zahod u vrtiću i školi, kaže prof. dr. sc. Helena Cvitković Roić
Djeca se često znaju zaigrati i zanemariti potrebu za mokrenjem ili u vrtiću i školi odgađaju mokrenje da ne bi morali ići na WC. Koliko je to štetno?
Prekrižene noge ili čučanje mogu biti znak da dijete odgađa mokrenje. Ako to često čini, mogu se javiti nagla potreba za mokrenjem, mokro rublje ili nepotpuno pražnjenje mjehura. Zaostajanje mokraće može pogodovati infekcijama. Bubrege osobito pažljivo pratimo kod djece s ponavljanim infekcijama uz temperaturu, refluks ili visoki tlak u mjehuru. Zato potičemo dijete da, dok je budno, mirno mokri svaka dva do tri sata i omogućimo mu odlazak na zahod kad mu je potreban, uključujući i vrijeme nastave.
Jedna od tema o kojima se razgovaralo na konferenciji je povezanost opstipacije s urinarnim infekcijama. Kako su povezani?
Kad dijete ima ponavljane infekcije, jedno od prvih pitanja je kakve su mu stolice. Završni dio crijeva pun stolice može pritiskati mjehur, a u pražnjenju i mjehura i crijeva sudjeluju mišići dna zdjelice. Ako u mjehuru nakon mokrenja zaostaje mokraća, bakterije se u njoj lakše množe. Dijete može imati zatvor i ako ima stolicu svaki dan, osobito ako je tvrda ili bolna ili ako stolica zaostaje u crijevu i ostavlja tragove na rublju. Liječenje zatvora i redovito mokrenje mogu smanjiti ponavljanje infekcija.
Kako prepoznati urinarnu infekciju kod bebe? I što učiniti ako posumnjamo?
Povišena temperatura bez jasnog uzroka može biti jedini znak. Beba može slabije jesti, povraćati, biti razdražljiva ili neuobičajeno pospana. Mokraća može imati jači miris, ali sam miris nije dovoljan za dijagnozu. U najmlađe djece infekcija može zahvatiti bubreg, a bakterije se mogu proširiti i u krv. Odgađanje liječenja infekcije bubrega može povećati rizik od ožiljaka. Dojenče mlađe od tri mjeseca s temperaturom od 38°C ili višom treba hitnu procjenu. I kod starijeg djeteta s neobjašnjivom temperaturom pedijatar će procijeniti treba li pregledati mokraću jer povišena temperatura može biti jedini znak upale bubrega.
Treba se što prije javiti pedijatru. Kad god je moguće, mokraću uzimamo prije prve doze antibiotika. U djeteta koje mokri u WC uzimamo srednji mlaz u sterilnu posudicu. U dojenčeta nastojimo uhvatiti mokraću izravno u sterilnu posudicu. Uzorak iz vrećice lako se onečisti pa pozitivan nalaz urinokulture iz vrećice treba potvrditi pouzdanije prikupljenim uzorkom. Kad ne možemo dobiti čist uzorak ili je dijete teže bolesno, zdravstveni djelatnik može uzeti mokraću tankim kateterom. Teško bolesnom djetetu liječenje se ne smije odgađati zbog čekanja na uzorak. Daljnja obrada ovisi o dobi, temperaturi, odgovoru na terapiju i sumnji na anomaliju.
Što je vezikoureteralni refluks, jedan od problema o kojima je bilo govora na konferenciji?
Vezikoureteralni refluks, skraćeno VUR, jedna je od češćih anomalija mokraćnog sustava. To znači da se mokraća iz mjehura vraća mokraćovodom prema bubregu. Na problem može upozoriti proširenje mokraćnog sustava u trudnoći ili infekcija s temperaturom nakon rođenja. Refluks ima pet stupnjeva, a blaži se često povuče kako dijete raste. Kad odlučujemo o praćenju i liječenju, osim stupnja refluksa gledamo dob i spol djeteta, zahvaćenost jedne ili obje strane, građu i funkciju bubrega, postojeće ožiljke, ponavljane infekcije s temperaturom te rad mjehura i crijeva. Važno je i ulazi li mokraća u sitne kanaliće unutar bubrega, a to nazivamo intrarenalnim refluksom. Zato dvoje djece s istim stupnjem refluksa može trebati različito praćenje ili liječenje.
Što podrazumijeva prenatalna hidronefroza?
To znači da se na ultrazvuku u trudnoći vidi proširenje kanalnog sustava bubrega u kojem se skuplja mokraća. Blaga proširenja često se smanje ili nestanu. Uzrok može biti refluks, zapreka otjecanju mokraće ili druga anomalija. Ultrazvuk u trudnoći može pobuditi sumnju na refluks, a za potvrdu je potrebna ciljana pretraga nakon rođenja. Kod izraženog proširenja, osobito obostranog, plan praćenja s dječjim nefrologom dogovaramo već u trudnoći. Ako je plodne vode malo ili sumnjamo na zapreku otjecanju mokraće iz mjehura, procjenu planiramo odmah nakon rođenja.
Kad petogodišnjak povremeno mokri u krevet, to može biti stvar sporijeg razvoja, no u nekim slučajevima može biti znak infekcije mokraćnog mjehura ili dijabetesa, kaže prof. dr. sc. Helena Cvitković Roić
Mogu li ponavljane urinarne infekcije koje se ne liječe na vrijeme trajno oštetiti bubrege?
Ponavljane infekcije koje zahvate bubreg mogu ostaviti ožiljke. Katkad infekcija otkrije da se bubreg slabije razvio još prije rođenja. Djecu s oštećenjem bubrega, osobito obostranim, pratimo tijekom djetinjstva i adolescencije te prema riziku planiramo daljnje kontrole u odrasloj dobi. Ovisno o nalazu, pratimo rast bubrega ultrazvukom, krvni tlak, bjelančevine u mokraći i bubrežnu funkciju. Krvni tlak može porasti ili funkcija bubrega oslabjeti tek u adolescenciji ili odrasloj dobi. Osobito je važno da se mlade žene koje su imale česte uroinfekcije u djetinjstvu prate i u odrasloj dobi jer su u njih češće prisutne komplikacije tijekom trudnoće.
Kad je antibiotik nužan, što kažu smjernice treba li ga uzimati preventivno...?
Bakterijsku infekciju mokraćnog sustava liječimo antibiotikom, a kod sumnje na infekciju bubrega liječenje započinjemo brzo. No, bakterije u mokraći bez simptoma u djece u pravilu ne liječimo. Nove smjernice Američke pedijatrijske akademije podupiru kraće liječenje u odabrane djece. Primjer je nekomplicirana infekcija mjehura bez povišene temperature. Trajanje liječenja liječnik određuje prema dobi djeteta, težini infekcije, pridruženim anomalijama i odgovoru na terapiju. Dugotrajne male doze antibiotika, odnosno profilaksu, razmatramo u odabrane djece s težim refluksom, drugim anomalijama ili ponavljanim infekcijama bubrega. Kod blagog refluksa i niskog rizika često je dovoljno praćenje. S roditeljima razgovaramo o mogućoj koristi profilakse, riziku razvoja otpornosti bakterija te o redovitom mokrenju i liječenju zatvora.
Koje su pretrage potrebne kod djece s učestalim infekcijama koje treba pratiti?
Kad je nakon infekcije potrebna slikovna obrada, prva je pretraga ultrazvuk bubrega i mjehura. Bezbolan je i bez zračenja, a uredan nalaz ne isključuje refluks. Kod ponavljanih infekcija s temperaturom, određenih promjena na ultrazvuku ili drugih čimbenika rizika razmatramo ciljanu pretragu za otkrivanje refluksa. Danas najčešće koristimo kontrastnu mikcijsku urosonografiju, ceVUS. Kontrast dajemo tankim kateterom u mjehur, a njegovo kretanje pri punjenju mjehura i mokrenju pratimo ultrazvukom, bez rendgenskog zračenja. Scintigrafiju i urodinamiku radimo ciljano u manjeg broja djece.
Na 1. hrvatskom kongresu pedijatrijske nefrologije i urologije bilo je govora i o prirođenim anomalijama bbrega i mokraćnog sustava
Mogu li prirođene anomalije ponekad proći neprimijećeno?
Da. Europski registri bilježe prirođene anomalije bubrega i mokraćnog sustava u nekoliko djece na tisuću rođenih. Dijete s jednim funkcionalnim bubregom može godinama biti bez simptoma. Zato je važno obaviti dogovorenu kontrolu nakon nalaza u trudnoći. Na anomaliju mogu upozoriti ponavljane infekcije s temperaturom, slab mlaz mokraće, slabije napredovanje ili povišen krvni tlak. Ponekad se anomalija otkrije tek slučajno, u odrasloj dobi.
U posljednje vrijeme sve je prisutniji trend da tinejdžeri koji odlaze u teretanu ili su na dijeti radi održavanja težine stavljaju naglasak na konzumaciju suplemenata, posebno proteina. Trebaju li roditelji to nadzirati, može li to štetiti zdravlju?
Kao dječji nefrolozi upozoravamo na nekontrolirano uzimanje suplemenata, osobito među mladima koji redovito treniraju i izgledaju zdravo, a mogu imati neprepoznat rizik za bubrege. Roditeljima bih savjetovala da pitaju dijete što uzima, u kojoj količini i kombinira li više pripravaka. Na pregled je korisno donijeti pakiranje ili fotografiju deklaracije, jer jedna mješavina za trening može sadržavati više aktivnih sastojaka. Većina zdravih tinejdžera koji treniraju može dobiti dovoljno proteina iz hrane. O dugotrajnom uzimanju velikih doza proteinskih dodataka i o dugoročnoj sigurnosti kreatina u adolescenata imamo ograničene podatke. Kreatin može povisiti kreatinin u krvi i otežati procjenu bubrežne funkcije. Povišeni kreatinin u tom slučaju liječnik treba protumačiti uz podatak o uzimanju kreatina i ostale nalaze. Tijekom dehidracije dodatni rizik za bubrege mogu predstavljati lijekovi protiv bolova poput ibuprofena. Poseban oprez savjetujem mladima rođenima prije termina te onima s jednim funkcionalnim bubregom, prirođenom anomalijom, ranijim ponavljanim infekcijama bubrega, povišenim tlakom, šećernom bolešću, debljinom ili kroničnim bolestima koje mogu utjecati na bubrege, primjerice neurološkim bolestima koje remete pražnjenje mjehura. Oni bi se prije uzimanja suplemenata trebali posavjetovati s liječnikom o tome treba li provjeriti tlak, mokraću i bubrežnu funkciju.
Koje znakove bubrežne bolesti roditelji najčešće previde?
Bubrežna bolest može godinama biti tiha. Pedijatru se treba javiti ako se u mokraći vidi krv, ako je mokraća boje kole ili se uporno pjeni, ako djetetu opetovano otiču kapci ili noge ili se zamjetno promijene količina i učestalost mokrenja. Razlog za procjenu mogu biti i ponavljane temperature bez jasnog uzroka ili slabije napredovanje djeteta. U djece s poznatim rizikom redovite kontrole se provode i kad se dijete osjeća dobro.
Što se u pristupu liječenju urinarnih infekcija i bolesti mokraćnog mjehura i bubrega najviše promijenilo u posljednjih 25 godina?
Jedan od najvećih pomaka u dijagnostici prirođenih anomalija mokraćnog sustava bio je prijelaz s rendgenskih pretraga na metode bez ionizirajućeg zračenja kad god one mogu dati potreban odgovor. Kontrastnim ultrazvukom danas možemo pratiti vraća li se mokraća iz mjehura prema bubregu i ulazi li u samo bubrežno tkivo. Magnetska rezonancija daje nam i trodimenzionalni prikaz složenih anomalija, a funkcionalna MR urografija pokazuje koliko svaki bubreg pridonosi ukupnoj funkciji i kako iz njega otječe mokraća. Danas pristup svakom djetetu s bubrežnom bolešću prilagođavamo njegovu riziku, osobito kad je riječ o prirođenim anomalijama mokraćnog sustava. Kod refluksa, primjerice, uz njegov stupanj gledamo kako su se bubrezi razvili i kako rade, ima li dijete ožiljke na bubrezima ili ponavljane infekcije s temperaturom te kako se prazne mjehur i crijeva. Zato dvoje djece s istim stupnjem refluksa može trebati različitu skrb. Nekome su dovoljne redovite kontrole, dok su drugom djetetu potrebne dodatne pretrage ili liječenje. Za neke rijetke bubrežne bolesti već imamo ciljane lijekove, a istražuju se i nove mogućnosti liječenja, među njima genska terapija. U krvi i mokraći tražimo rane znakove, takozvane biomarkere, koji bi nam mogli pokazati koje dijete ima viši rizik za oštećenje bubrega. Umjetna inteligencija mogla bi nam pomoći da povezivanjem različitih nalaza ranije prepoznamo djecu kojoj treba pomnije praćenje. Za obnovu mokraćnog mjehura ispituju se podloge od prirodnih i sintetskih materijala na kojima bi moglo izrasti novo tkivo. Razvijaju se i prototipovi umjetnog mjehura koji bi mogli pohranjivati mokraću i omogućiti kontrolirano pražnjenje. U dijalizi i presađivanju bubrega neke se nove metode već uvode, a druge se još ispituju.
U Hrvatskoj dobro pratimo napredak u dijagnostici i liječenju infekcija mokraćnog mjehura i bolesti bubrega kod djece, a u nekim područjima smo i među vodećima u Europi, istaknuto je na kongresu
Kako u Hrvatskoj stojimo sa svime time?
U Hrvatskoj pratimo najnovija međunarodna dostignuća. Smatram da smo u pojedinim područjima među vodećima u Europi, osobito u primjeni kontrastnog ultrazvuka, funkcijskoj dijagnostici mokraćnog sustava i skrbi za djecu s udruženim poremećajima mokrenja i pražnjenja crijeva (bladder-bowel dysfunction). Za daljnji razvoj važno je da tercijarni centri kontinuirano prate i uvode suvremene dijagnostičke i terapijske metode te skrbe za djecu s najsloženijim bubrežnim bolestima. To uključuje genetsku dijagnostiku, minimalno invazivne kirurške zahvate, suvremene metode dijalize i transplantacije bubrega. Jednako je važan planirani prijelaz u skrb za odrasle. Ako smo dijete s prirođenom anomalijom ili oštećenjem bubrega godinama pratili, ono treba unaprijed znati tko će ga preuzeti, što će se dalje kontrolirati i zašto. Posebno je važno sačuvati taj kontinuitet kod mladih koji se osjećaju zdravo pa im je teško razumjeti zašto još trebaju kontrole. Najveći uspjeh dječje nefrologije ponekad ćemo vidjeti tek desetljećima poslije, kad osoba koju smo pratili kao dijete i dalje živi s dobro očuvanom funkcijom vlastitih bubrega.
24sata © 2026
