Učitelji su ga 60-ih godina isticali kao primjer neuspjeha; tek kao odrastao dobio je dijagnozu autizma, no izniman talent za izradu minijatura pomogao je da se izdigne iznad toga
NEVJEROJATNA SPOSOBNOST
Upoznajte čovjeka koji radi najmanje skulpture na svijetu, jednu je slučajno udahnuo
Veslajući kao klinac u Wolverhamptonu, bio sam fasciniran kukcima. Kad sam imao pet godina, moj pas je uništio gnijezdo mrava i bio sam shrvan. Pokušavajući im se odužiti, počeo sam graditi kućice za mrave, koristeći iverje i lišće, piše Willard Wigan, majstor za izradu sićušnih skulptura, za The Guardian.
POGLEDAJTE VIDEO: Minijaturist iz Zagreba izrađuje sitne glazbene pozornice sa glazbalima
Pokretanje videa...
VIDEO
- Zatim sam prešao na izradu malih šalica i tanjurića od srebrne folije, misleći da će ih vilenjaci koristiti u dnu vrta. Kad je moja majka vidjela moj rad, rekla mi je da što manje stvari budem izrađivao, to će moje ime biti veće. Kao tinejdžer počeo sam raditi s novim materijalima, a moji su dizajni postali kompliciraniji. Jednog dana kad sam imao 15, moja majka i ja smo gledali vjerski TV program. Netko je u emisiji rekao: „Lakše je devi proći kroz iglene uši nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje.“ Majka mi je dala iglu i rekla:„Zašto ne pokušaš provući devu kroz ušicu?“
Nedugo prije toga dobio sam rabljeni mikroskop na poklon i došlo je vrijeme da ga upotrijebim.
Otkinuo sam komad najlonske niti slomljenim komadom oštrice britve, gledajući kroz mikroskop. Napravio sam nešto što je izgledalo kao deva - to je zapravo više bio križanac između slona i žirafe - i uspio sam to ugurati u ušicu igle. Moja mama je rekla da ne misli da je dovoljno mala. Najčešće je to govorila ka bi vidjela moje radove, što me poticalo da stvari činim sve manjima i manjima.
Slučajno sam udahnuo mikroskopsku Alisu dok sam pravio skulpturu Alise u zemlji čudesa.
Za izradu svojih skulptura koristim mnoge materijale, uključujući 24-karatno zlato. Savijam ih, rezbarim i njima manipuliram pomoću alata koje sam izrađujem. To uključuje dijamantne fragmente montirane na šprice za potkožne injekcije, kliješta napravljena od dlačica, trepavica i najlonskih vlakana. Koristim čak i niti paukove mreže za ljepilo, a trepavice i pramenove pseće dlake kao kistove. Ponekad radim i po 16 sati dnevno bez pauze, a da završim jednu skulpturu treba mi i do tri mjeseca.
Moram zadržati dah tijekom procesa oblikovanja i usporiti otkucaje srca kako bih kontrolirao podrhtavanje prstiju. To zapravo i nije ugodan proces, u njemu mogu uživati tek kad završim.
Moje su me skulpture odvele na nevjerojatna mjesta. Dobio sam MBE na listi počasti za Novu godinu 2007. za svoje zasluge u umjetnosti. Upoznao sam i kraljicu 2012. godine, dao sam joj malu krunu na glavi pribadače i rekao joj da je ne može nositi jer je premalena. Nasmijala se.
Godine 2013. prijavio sam i odobren je moj prvi Guinnessov svjetski rekord za izradu najmanje ručno izrađene skulpture. Bio je to motocikl od 24-karatnog zlata koji je stao u komad kose. Godine 2017. oborio sam svoj rekord skulpturom ljudskog fetusa dimenzija 0,078 mm x 0,053 mm. Teško mi je slaviti ove uspjehe, jer uvijek ima mjesta za napredak. No, bio sam izvan sebe kad mi je Sveučilište Warwick 2018. dalo počasni doktorat za moje zasluge u umjetnosti i kiparstvu.
Jednom je muha sletjela na skulpturu Pepeljugine kočije na kojoj sam radio. Muha je otpuhala krila na kočiji koja više nisam mogao pronaći. To mi je dugo slamalo srce.
Druga katastrofa koju pamtim bila je kada sam slučajno udahnuo mikroskopsku Alisu dok sam pravio skulpturu Alise u zemlji čudesa. Tako je Alisa sada u zemlji čuda zauvijek. Ali, to mi je dalo priliku da napravim još bolju skulpturu Alise, pa ne žalim.
'U odrasloj dobi dijagnosticiran mi je autizam'
U 1960-ima, dok sam bio u školi, nije bilo previše svijesti o tom stanju. Učitelji su me isticali kao primjer neuspjeha; sada svoj autizam vidim kao dar. To me tjeralo da budem najbolji što mogu. Držim radionice u školama za neurorazličitu djecu; Ispričam im svoju životnu priču, pokažem svoje skulpture i pomognem im da naprave vlastite minijaturne figure od Blu-Tacka.
Mikroskopski svijet je uvijek bio moje sretno mjesto. Pokušao sam raditi veće skulpture, ali najbolje mi idu te male. Moramo biti sigurni da cijenimo male stvari u životu. Male stvari se mogu zanemariti, ali mogu biti i moćne.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
