Martina Vrdoljak Ranilović, suvlasnica i kreatorica branda I-gle odnedavno je nova glavna dizajnerica u Varteksu i radi na tome da pomogne varaždinskoj tvrtki da se izbori za nova tržišta
MARTINA VRDOLJAK RANILOVIĆ
Veselim se što sam dio nove Varteksove vizije za budućnost
- Nema bolje prilike da se nastavim boriti na modnoj sceni, nego što je ova u Varteksu, kaže nova glavna dizajnerica Varteksa, Martina Vrdoljak Ranilović, koju inače poznajemo kao dizajnericu i suvlasnicu modnog branda I-gle.
Nakon što je zajedno s prijateljicom i poslovnom suradnicom Natašom Mihaljčišin pune 22 godine uspješno plovila poduzetničkim vodama i u I-glama stvarala za žene koje imaju poseban modni ukus te žele da svaki komad odjeće koju nose bude po nečemu poseban, prije otprilike tri mjeseca donijele su odluku da I-gle prestaju s radom onako kako su radile do sada.
- Ta je priča nekako došla svome kraju. Moram priznati da više nisam imala neki izazov. Obožavam modu i uvijek ću tražiti način da sebi taj posao učinim što zanimljivijim. No, govoreći iz pozicije male poduzetnice, jako je teško funkcionirati onako kako smo Nataša i ja 20-ak godina funkcionirale, priča sugovornica o tome zašto je jedna jako lijepa priča sad u drugom planu. Dodaje i da se nakon 20 godina rada na jedan način jednostavno rodi potreba za promjenom. I kad čovjek zatvori jednu stranicu, postane otvoreniji za nove priče. Tako je bilo i u ovom slučaju:
- Samo nekoliko dana nakon što smo se Nataša i ja dogovorile da nećemo više raditi na način na koji smo radile, s tim da nismo imale čvrstu viziju kako ćemo to izvesti, niti alternativu, pa je sve trebalo ići sporije, stvari su se posložile: Preko prijatelja je do mene došla informacija da Nenad Bakić restrukturira Varteks i pokreće velike promjene te traži dizajnera i rekla sam: 'zašto ne'. Kad smo dogovorili za prvi sastanak, ideja je bila da traje kratko i računala sam da ću ja pričati o tome što Varteks treba napraviti i kakva je moja vizija, no trajao je dva i pol i sata i uglavnom sam slušala, kaže sugovornica.
Dodaje kako ju je fascinirala činjenica da je gospodin Bakić savladao sve zakonitosti modnog businessa i već poduzeo korake koji su neophodni za razvoj Varteksa i shvatila da ne bi postojale šanse za uspjeh da ne postoji i osoba koja se sa svime time spremna uhvatiti ukoštac kao on. I zato je shvatila da će Varteks uspjeti.
No, znači li to da je morala odustati od sebe i slobode koju je imala kao poduzetnica? Koliko se danas razlikuje njen radni dan u odnosu na vrijeme kad je radila samostalno, pitamo sugovornicu.
- Puno je drugačije, jer ovdje postoje procesi koje treba odraditi na svakom koraku, koje kao poduzetnica nisam morala. Karikiram malo, ali: Kad bih ujutro došla u I-gle s idejom da napravim neku haljinu, do navečer bi ta haljina bila konstruirana, a sutradan spojena u prototip na kojem se dalje radilo i za nekoliko dana sam imala gotovu haljinu. E, u Varteksu to tako ne ide, kaže dizajnerica. U velikoj tvrtki postoje procesi koji su dugotrajni, kao i 'papirologija' koja mora postojati, zato što postoji više razina poslovanja: od izdavanja naloga, provjere stanja na skladištu, izbora materijala, narudžbe i slično.
- Da ne biste mislili da se žalim: Takav proces rada je neophodan, jer svaka, pa i mala promjena koja se u tom procesu dogodi, znači da će netko u pogonu koga ja neću vidjeti u svakom trenutku znati što je njegov posao. Ponekad me frustrira činjenica da danas zamislim model i da ga sutradan ne mogu vidjeti, ali moram priznati da rezultat sada zna biti i bolji, zato što su u cijelom tom procesu uključeni ljudi koji jako vole svoj posao i uspješno rješavaju sve te korake u procesu, kaže Martina.
- Štoviše, mogu reći da mi je danas i lakše, jer postoji netko tko brine za to da se na vrijeme naruče konci, gumbi, materijal, kao i netko tko je platio račune, dodaje u šali. Velika je razlika i to što odluke koje donosi u Varteksu trebaju biti promišljenije, jer nose veću odgovornost.
- U I-glama bismo napravile jednu, dvije ili tri haljine u jednom modelu, a ovdje me kod pripreme nove kolekcije traže mišljenje hoćemo li nešto proizvesti u količini od tisuću komada ili više. Dakle, ne mogu samo razmišljati o tome 'ja bih danas radila tu haljinu', već moram promisliti hoće li se ona i prodati u tolikom broju na kraju, dodaje sugovornica.
Kako se dizajnerica, poznata po unikatnim odjevnim predmetima koji su uvijek imali i malo 'pomaknutu' crtu snalazi u konfekciji, u svijetu poslovnih odijela i kostima u kojem prevladavaju smeđa i plava boja? Frustrira li ju to što njena kreativnost vjerojatno neće biti u prvom planu, pitamo Martinu.
- Naš glavni fokus jest na odjeći koja se nosi u poslovnim prilikama, ali to nije samo odijelo i uključuje široki spektar proizvoda, pa nije baš do kraja tako. Varteks ima 25 poslovnica, a otvaramo još nekoliko novih, koje ne mogu funkcionirati samo na poslovnoj odjeći. A ako me pitate za estetiku, recimo da su se I-gle cijelo vrijeme obraćale uskom krugu poznavatelja i ljubitelja mode i teško je očekivati da će odjednom dizajn koji je u startu bio namijenjen malom krugu ljudi, odjednom postati prihvatljiv svima. A realno Varteks se obraća i mora obraćati svima. Kaže sugovornica te dodaje kako to znači da svoj izričaj mora malo prilagoditi tržištu i kupcima Varteksa.
- No, već u ovih mjesec dana zaključila sam da se i tu da napraviti beskrajno puno malih, finih pomaka, koji kupcu mogu dati tu dodanu vrijednost koju donose dobar dizajn, kvalitetni materijali i kvalitetna izrada. Evo, i ovo plavo poslovno odijelo na meni dio je kolekcije na kojoj sam radila. Kad je došlo u trgovine, prodaja je krenula jako brzo i dobro napreduje, kaže sugovornica te dodaje kako je to glavni pokazatelj toga koliko se kao dizajner može 'zaigrati', a da bi to kupcima bilo interesantno. Danas je, dodaje, strogo poslovno odijevanje rezervirano za uski krug profesija, primjerice financijski sektor, ili odvjetništvo, dok 90 posto profesija ipak ne robuje standardima vezano uz boju ili strogi kroj, pa to i njoj daje malo slobode.
Važno je izboriti se za opstanak na tržištu
- Nemam problem s egom i jasno mi je gdje sam i zašto sam došla. I s te strane vjerojatno će postojati stvari za koje ću ja misliti da su odlične i da ih treba napraviti, a koje će naići na sumnje i skepsu kolega. Tu će biti ključno to koliko će mi kolege vjerovati, kao i to koliko ću na nekim stvarima i ja sama inzistirati , ali zasad nemamo problema s tim, kaže sugovornica. Dodaje kako joj je od prvog dana u Varteksu bilo jasno da je to tvrtka koja ne stoji dobro i trenutno se bori za opstanak.
- To nije isključivo moja odgovornost, no ovdje se nisam došla igrati velikog umjetnika, nego napraviti sve što mogu da pomognem da Varteks opstane, te da radnice i radnici Varteksa koji zaista rade svoj posao s velikom ljubavlju, dođu do toga da mogu od svog rada dostojanstveno živjeti. To je moja prva uloga. A, naravno da ću se truditi da ono što radim bude meni što ljepše, a ponekad i malo 'pomaknuto', zaključuje Martina.
Ima mjesta za 'fine' pomake
- Ja sam oduvijek voljela tkanine za muška odijela i često sam i u I-glama radila s njima, tako da ovdje pomalo i uživam, pogotovo što zaista jako pazimo da se radi s vrlo kvalitetnim tkaninama. Jedan od brendova od kojih nabavljamo je Loro Piana, koji inače surađuju s vrhunskim proizvođačima konfekcije i baš smo ponosni na to, kaže Martina. Dodaje kako vjeruje da će u poslovne i pomalo formalne Varteksove kolekcije moći uvrstiti puno boja i zanimljivih uzoraka, te zanimljivije krojeve.
- Naravno da nećemo ići u ekstreme, iako će u budućnosti postojati prostor i za razvoj kreativne modne kolekcije. No, u ovom trenutku u prvom planu je restrukturiranje i opstanak, kaže sugovornica. Dodaje kako je tek po dolasku u Varaždin shvatila koliko bi bilo važno da se ta tvrtka 'digne', jer na širem području nema obitelji koja na neki način nije vezana uz nju.
Na police dolaze i veći brojevi
Martina nam je odala i jednu ekskluzivu: Naime, svi oni koji su se do sada pomalo ljutili na Varteks kad bi shvatili da na vješalici nema kombinacije koja im se svidjela u njihovoj veličini, uskoro bi mogli doći na svoje.
- Trenutno smo koncentrirani na to da završimo zimsku kolekciju, koja pomalo kreće u proizvodnju. To je bila prva stvar koju sam trebala završiti kad sam došla. A odmah nakon toga, prije nego započnem raditi na proljetnoj kolekciji, krećemo i s tim da pripremimo puno veći spektar veličina, kaže sugovornica.
Često na putu između Zagreba i Varaždina
- U Varteksu danas radi više od tisuću ljudi i osjećam veliku odgovornost prema njima, zato što sam se u ovo malo vremena uvjerila da su to izuzetno vrijedni ljudi koji znaju raditi i vole svoj posao. Na koncu, Varteksov uspjeh bi dao vjetar u leđa i malim poduzetnicima na ovom području, što bi otvorilo prostor i mladim dizajnerima koji danas zapravo i nemaju gdje raditi jer naše tržište nije dovoljno veliko, kaže naša sugovornica.
Martina, inače, od dolaska u Varteks često putuje iz Zagreba u Varaždin na posao, nakon što ujutro obavi poslovne sastanke u Zagrebu. Kaže kako joj to nije veliki problem.
- Istina, u zadnje vrijeme radim vrlo intenzivno na kolekciji, pa često i prespavam ovdje, jer je tako lakše, no svejedno sam često na putu, jer sudjelujem i na poslovnim sastancima kad je to potrebno, kaže sugovornica. Obitelj, zasad, ne prigovara, odnosno, uz dobru organizaciju – i to se može.
Pune 42 godine radi na tome da kupci budu zadovoljni
- Ozbiljan je to i vrlo složen posao, gospođo draga, kaže nam pomalo strogo, uz dozu šale, Branko Vidović, krojački majstor iz Varteksove šivaonice po mjeri, koji je u ovoj tvrtki proveo pune 42 godine. Dodaje kako svi stari zanati zahtijevaju jako dobru praksu, kod pravog majstora.
- Moj je otac u vrijeme kad sam počeo učiti za krojača potpisao ugovor s majstorom i rekao da mi slobodno opali pljusku ako ne budem dobar. I bome se i to znalo dogoditi. No, zato sam od majstora naučio znanje koje je bilo odličan temelj za posao kasnije. A godine iskustva nose svoje, kaže te dodaje kako je i toliko staža najveće zadovoljstvo za njega kad osoba koja je naručila odijelo dođe, proba i zadovoljno plati.
- Nisam često ovdje, jer šivanje po mjeri nije usko moj dio posla, osim ako me ne pozovu da pomognem neodlučnim klijentima oko odabira tkanina ili modela, no gospoda koja ovdje rade su vrhunski stručnjaci u svom poslu od kojih i ja mogu svašta naučiti i oduševljena sam time kako ljudi ovdje predano rade, kaže Martina. Gospodin Branko oduševio nas je i pričom o tome da je dugogodišnji bajker, te da s ekipom bajkera često posjećuje starije i bolesne u domu umirovljenika, jer 'njima taj posjet često puno znači'
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
