Rozalija Varga iz Osijeka za svoj stoti rođendan malenoj šukununuci Lejli dala je pregršt savjeta. Rekla joj je: 'Ne smiješ dopustiti da te muž maltretira i zlostavlja'
SAVJETI ŠUKUNBAKE
Vitalna Rozalija (100): Radi i uči pa nećeš ovisiti o muškarcu
Za sve je u životu najbolje slušati sebe. Kakav god širok i dugačak, trnovit ili lagan bude tvoj životni put, prehodaj ga, preguraj, slušaj sebe, bori se, a onda će ti na kraju doći rezultat kakav želiš, kaže vitalna Rozalija Varga (100) iz Osijeka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:33
Posljednjih nekoliko godina živi u udomiteljskoj obitelji za stare osobe u Belome Manastiru. Rozalija je sasvim neobična baka. Prošli vikend napunila je 100 godina i još je pokretna, veoma bistra i mudra, čita bez naočala i uvijek je spremna dati ljudima, pa i onima koje ne poznaje, pametan savjet.
Jubilarni rođendan proslavila je u krugu obitelji, četiri generacije žena koje su došle nakon nje u obitelj, a najmlađa je četverogodišnja Lejla Nemet.
Ona je Rozalijina šukununuka, koja je svojoj “najstarijoj baki”, kako je djevojčica voli zvati, za rođendan donijela tortu i mnoštvo balona. Baka uvijek iskoristi priliku s unukom Snježanom, praunukom Mijom i malenom Lejlom podijeliti svoja životna iskustva i dati savjete, da se u životu ne bi mučile kao što je ona.
- Imala sam tri sestre i dva brata. Živjeli smo na pustari kraj Osijeka koja se zvala Veliki Pomoćin i na kojoj su, u dvorcu, živjela dva bogata grofa, braća Janković, koji su onamo došli iz Srijema. Onamo smo se doselili kad sam imala osam godina. Tek tad sam pošla u školu, u Vladislavce, koja je bila 5 kilometara od naše kuće, i svaki dan sam do nje pješačila. Četiri godine. Toliko imam razreda osnovne. Tad je to bilo osnovno znanje i uglavnom je bilo dovoljno. Moj tata je bio čuvar svinja na vlastelinstvu braće Janković. Mama je bila domaćica. Bila je iznimno uredna, pedantna i stroga. Uvijek nam je govorila: ‘Sve mora biti na svome mjestu i uredno’ - prisjeća se Rozalija, koja i danas pamti godine, datume i imena ljudi iz svoje prošlosti.
- Kad sam odrasla, i ja sam radila na vlastelinstvu, sve što je trebalo. Obrađivala sam zemlju, kopala, žela, bila sam i kočijaš, i svinjar, i majstor. I muško i žensko. Kad bi mama nešto zapovjedila da se napravi, to se moralo učiniti. Imala sam osam godina kad me naučila mijesiti kruh i peći ga u peći, koju sam ložila kukuružnjakom. Morala sam stati na maleni stolac da dohvatim stol. To mi je bio prvi posao - kaže dodajući da je voljela raditi svašta te da nikad nije ni o kome ovisila.
Tad se, dodaje, moralo slušati roditelje. A ona samo jednom nije poslušala strogu majku. Onda kad si je odabrala momka.
- Mama je sve njih tjerala, ali tata je govorio da si odaberem onoga koji mi se sviđa. On je bio vrlo dobar čovjek i dobar otac. Onda se cura morala udati rano jer je kasnije nitko neće htjeti. Mama je htjela da se udam za onog kojeg nisam voljela. Tad mamu nisam slušala i pošla sam s onim kojeg sam htjela. Sudbina je htjela da budemo zajedno. Imala sam 17 godina kad sam rodila sina. A onda je opet sudbina htjela da se ne uspijemo vjenčati jer su ga poslali u vojsku, iz koje se nikad nije vratio - prisjeća se s tugom i dodaje da je cijeli život ostala sama sa sinom. Glas joj je zadrhtao kad je spomenula sina Ivana. On je umro u 61. godini i tad je ostala bez ikog svoga.
- Sin je završio zanat za autoelektričara u Osijeku i imao je svoju radionicu. Oženio je dobru ženu, dobili su kćer, moju unuku Snježanu. Pozvao me da dođem živjeti s njima, da ne budem sama na onoj pustari, jer tad su mi već roditelji bili umrli. Lijepo smo se slagali, snaha mi je bila vrlo dobra, a onda je prvo umro moj sin, potom i snaha. Ostala sam živjeti s unukom Snježanom, kasnije i praunukom Mijom. S njima mi je bilo lijepo - priča baka Rozalija, koja je prije nekoliko godina poželjela otići u dom kako bi imala starije društvo i nije željela biti na teret obitelji.
Iako je došla u udomiteljsku obitelj Verner, gdje ima pomoć u svemu, voli sama odrađivati neke stvari onako kako je godinama navikla. Sama ide do toaleta, sama se kupa, pere zube, odijeva, sprema krevet. Da ima snage, kuhala bi i čistila, ali ne može dugo biti na nogama.
- Vidiš, draga moja Lejlice, još si malena, pa nećeš to razumjeti, ali ću ti svejedno reći. Za ženu je dobro da svašta zna raditi jer tako nikad neće ovisiti o drugima, posebice ne o muškarcu. No kad se udaš, nemoj raditi muške poslove, prepusti to njemu. Dobro je imati oslonac u životu, nekoga s kime možeš dijeliti dobro i zlo. Ja sam imala mamu i tatu, moje sestre, a ti možeš birati takvog muža da ti bude jednako dobar. Važno je naći onoga koji te iskreno voli i poštuje, koji je spreman sve raditi s tobom, zajednički raspolagati svime. Ne smiješ dopustiti da te muž u braku maltretira ili zlostavlja. Neke stvari mogu se otrpjeti, ali kad postanu bolne, treba otići. Školuj se, koliko god možeš. Znanje je sigurnost, ali nemoj ganjati velike karijere i poslove, to je napor i stres nizašto. Danas mladi puno rade. Zašto toliko radite? Nemojte, malo se odmorite, dajte si oduška, proživite mladost, život. Stanite nekad na trenutak. Imati puno nije uvijek blagodat. Išla sam i ja raditi u Njemačku 1977. nekoliko godina. Radila sam u hotelu, u kuhinji sam prala suđe i posluživala goste. Išle su moje prijateljice pa sam pošla s njima. Mogla sam ostati, ali nisam htjela. Nedostajala mi je moja obitelj. Shvatila sam da novac nije ništa bez njih. Nikad nisam bila željna nečega; ako ne može - ne mora ni biti. Treba biti skroman; pokrij se toliko koliko ti je deka dugačka. Kad pogledam svoj život, ne mogu reći da za nečim žalim - kaže i dodaje da joj je vjera bitan segment života.
Kad joj je bilo teško, a bilo je bezbroj takvih dana, predano se molila Bogu. Tako joj je bilo lakše. Nasreću, bolovala je svega nekoliko puta. Kao mlada operirala je slijepo crijevo, kao zrela žena maternicu, a pod stare dane dobila je tumor na obrazu, koji su joj odstranili. Godinu dana nakon operacije svi ožiljci s lica su nestali.
- Lejlice, uvijek pazi na sebe i na svoje tijelo. Zdravu hranu jedi, nemoj piti ni pušiti. Što god ti rekli, slanina i kobasica su zdrave. Njeguj se. Ja nisam imala priliku uređivati se. Moja mama to nije dopuštala. Ali kasnije sam si kupovala kreme za njegu kože jer nisam htjela rano postati naborana baba. Voljela sam se i dotjerivati kad su posebne prilike, ali ništa posebno. Nije mi to bio prioritet, ali tebi može biti. Nije grijeh isticati svoju ljepotu. Uživaj u sebi - poručuje šukununuci.
- Doživjeti stotu nije tako lijepo kao što izgleda. Nemojte si željeti 100 godina. Lijepo je to samo čuti, a meni ruke ne idu, prsti ne idu, noge su teške. Ne može čovjek ništa više raditi, tijelo te ne sluša. Ni ručni rad koji sam voljela više ne mogu. Samo mogu gledati televiziju, malo sjediti u prirodi, uživati na zraku i suncu i moliti se - kaže vitalna šukunbaka.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
09:31
SLOMIO SE PRED KAMERAMA: Princ Harry plakao zbog Meghan, nije mogao izdržati
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
