Vodio je dvostruki život, varao me, a onda se na kraju zaljubio

Prevara u trenu može srušiti nečiji svijet, osobito kad je druga strana o tome nije imala pojma. Blogerica Tammy na američkom portalu DivorcedMoms otkrila je kako je dvostruki život njezinog muža poljuljao njezin svijet. 

Čula sam svog supruga Davea u kuhinji. Čuju se kocke leda, tekućina kako udara o čašu i vidim ga kako drži čašu u ruci. Viski s ledom. Inače nema naviku piti sam. Štoviše, rijetko u kući imamo alkohol. Pažljivo spušta čašu na stol, a ja se okrećem prema TV-u. 

- Je li tvoja emisija skoro pri kraju? Možeš li sjesti sa mnom? - pitao je Dave. 

- Zašto? - rekla sam. 

On ne dogovara. Dižem se od TV-a i polako sjedam za stol. Vidim da pred sobom osim pića ima i komad papira. 

- Moram ti nešto reći i želim da me pritom ne prekidaš zato što mi to jako teško pada - rekao je. 

Usta su mi se osušila, ali klimam. Dobio je otkaz i to prije blagdana. Ali u nanosekundi moj mozak to odbacuje. Dace je bio freelancer već dugi niz godina i ne bi ga zabrinulo da se oslanja isključivo samo na sebe. 

- Broj jedan - rekao je i bacio pogled na papir. Prije 10 godina kad smo u braku bili tek nekoliko godina, imao sam aferu. Bila je to žena koju sam znao iz banda i trajalo je kratko. 

Moje srce se želi raspuknuti. Ne Dave, ne. On uopće nije taj tip. U mislima mi prolaze riječi "prije 10 godina" i "prekinuo je". Sve je to mladenačka pogreška i mogu to podnijeti. Mnogi parovi su to uspjeli preživjeti. Ali Dave nastavlja. 

- Broj dva, koristio sam usluge eskort dama na svojim poslovnim putovima - rekao je. 

Vrištim iznutra, ne, ne, ne. Gledam ispred sebe, ne trepćem, ne dišem. 

- Znaš tko su eskort dame, zar ne? - rekao je. Ispred mene se otvorila rupa i progutala me. Nestvarnost njegovih ispovijesti i apsurd njegovih pitanja u mom mozgu stvaraju kratki spoj. Znam li tko su eskort dame?!

Preplavljuje me val vrućine i mučnine. - Pozlit će mi - rekla sam. Prebirem prstima po majici. Dave se ne miče i znam da ima još toga. 

- Reci, samo reci - vičem. Plačem, ali ne mislim tako. Moram se maknuti. Želim se sakriti ispod stola, ali mi se vrti u glavi. Stojim na nogama i lovim se za bedra. 

- Prije tri tjedna u Las Vegasu sam upoznao nekoga - rekao je. 

Gotova sam. Osjećate li ikad kao da vas sve breme svijeta pritišće? Svaka molekula zraka sjeda kao kamen na moja prsa. Spuštam se na pod i ne mogu ustati. Osjećam se kao da me netko zgnječio. Pred očima mi je samo bjelina, imam osjećaj kao da ću umrijeti. Dave mi ne pokušava pomoći i u tom trenu znam da sam gotova. 

Kad sam se vratila u svoje tijelo, nekoliko sekundi ili minuta kasnije, Dave je pričao o tome kako će se preseliti na kat. Kako se može preseliti na kat, kad tamo živi naš stanar. O čemu on priča? A što je sa mnom?

Njegova objašnjenja me režu kao noževi i svako od njih me pritišće uza zid. On samo baca riječi. Proveo je 12 sati sa ženom koja se zove Allison u Las Vegasu. On je zaljubljen. Ona živi u Teksasu. Želi je posjetiti. Zamolit će našeg stanara da se iseli. Preselit će se na kat. Želi srediti stvari sa mnom u sljedećih četiri tjedna. Sad će napustiti kuću jer mora hitno razgovarati s Allison. Ona očekuje njegov poziv. 

Gledam ga kako izlazi iz kuće i obuzima me panika. Pokušavam osjetiti svoje ruke. Moram se pribrati. Sama sam u kući, a moja djeca spavaju i ne smijem vikati ni onesvijestiti se zbog njih. Plačem, ali to je više je kao žalovanje. Neka mi netko pomogne. Zovem svoju prijateljicu i susjedu Abigail, ali nitko se ne javlja. Pokušavam dobiti prijateljicu s fakulteta, ali ni tu se nitko ne javlja. Zovem brata, ali ni on ne diže slušalicu. Razmišljam da nazovem majku, ali znam da spava i da bi je ova vijest samo uznemirila. Ne znam što da radim. Ne znam koliko je vremena prošlo, ali na kraju shvaćam da nemam koga drugog nazvat osim Davea. 

- Moraš se vratiti kući. Molim te vrati se. Nemoj me ostavljati samu - rekla sam kad se napokon javio. 

Dok se vratio uspjela sam se pribrati. U glavi sam si složila sliku, Dave ima krizu i na meni je da ga iz nje izvučem. Ja ću biti naša stijena, i baš poput stijene neću razmišljati, neću osjećati...