NA OVO TREBA PRIPAZITI
12 roditeljskih navika koje zvuče dobro, ali djeci često čine više štete nego koristi
Čak i s puno ljubavi, neke uobičajene roditeljske navike mogu nenamjerno napraviti više štete nego koristi. Iako na prvi pogled zvuče pohvalno, upravo te navike mogu kočiti djetetovu samostalnost, samopouzdanje ili emocionalni razvoj
U nastavku donosimo 12 primjera roditeljskih postupaka koji se čine dobrima, ali bi mogli potkopavati djetetov zdrav rast.
U nastavku donosimo 12 primjera roditeljskih postupaka koji se čine dobrima, ali bi mogli potkopavati djetetov zdrav rast.
1. PRETJERANO HVALJENJE. Mnogi roditelji vjeruju da će pohvala za svaki mali uspjeh djetetu podići samopouzdanje i motivaciju. I dok je važno slaviti postignuća, pretjerano hvaljenje, pogotovo za stvari koje ne zahtijevaju trud, može stvoriti lažan osjećaj posebnosti.
2. ZAŠTITA OD SVAKOG NEUSPJEHA. Prirodno je željeti zaštititi dijete od boli, razočaranja ili neuspjeha. No, pretjerana zaštita može uskratiti priliku za razvoj vještina rješavanja problema, otpornosti i samostalnosti.
3. PREVIŠE POPUSTLJIVE GRANICE. Djeci trebaju jasne, čvrste granice kako bi razumjela što se od njih očekuje i razvila samodisciplinu. Ako nema granica, djeca se mogu osjećati nesigurno jer ne znaju gdje prestaju dopuštene stvari.
4. PREVIŠE ISPLANIRAN RASPORED ZA DJECU. U današnjem ubrzanom svijetu lako je podleći ideji da će više aktivnosti učiniti dijete pametnijim, svestranijim ili uspješnijim. No, pretrpan raspored može ostaviti malo vremena za odmor, istraživanje vlastitih interesa ili jednostavno, da bude samo sa sobom.
5. ŽIVJETI KROZ USPJEHE SVOG DJETETA. Nije rijetkost da roditelji projiciraju svoje neostvarene snove i ambicije na svoju djecu. Bilo da ih pritiskaju da se bave određenim sportom, hobijem ili školskim smjerom, takav pristup može stvarati nepotreban pritisak.
6. POPUŠTANJE DJETETU DA BI SE IZBJEGAO SUKOB. Lako je podleći zahtjevima djeteta, posebno kad ima ispad u javnosti ili kod kuće. Iako to može pružiti trenutni mir, ovakvo ponašanje uči dijete da su ispadi efikasan način da dođu do onoga što žele.
7. PREVISOKA OČEKIVANJA. Mnogi roditelji postavljaju visoke zahtjeve svojoj djeci, želeći besprijekorne rezultate u školi, sportu ili drugim područjima. Iako je važno poticati težnju ka izvrsnosti, očekivanje savršenstva može dovesti do kroničnog stresa, straha od neuspjeha i anksioznosti, što dugoročno narušava dječje samopouzdanje.
8. IZBJEGAVANJE TEŠKIH RAZGOVORA. Mnogi roditelji izbjegavaju razgovore o osjetljivim temama poput seksualnosti, vršnjačkog nasilja ili mentalnog zdravlja zbog nelagode ili straha da neće reći „pravu stvar“.
9. USPOREĐIVANJE DJETETA S DRUGIMA. Lako je uspoređivati svoje dijete s drugom djecom, posebno kada pokušavate procijeniti njihov uspjeh ili ponašanje. No, takve usporedbe mogu izazvati nepotrebnu konkurenciju i nezadovoljstvo. Svako dijete ima svoj vlastiti tempo rasta i razvoja, a usporedbe mogu narušiti dječje samopouzdanje.
10. PREKOMJERNO OBJAŠNJAVANJE SVEGA. Neki roditelji osjećaju potrebu da sve detaljno objasne, od razloga postojanja određenih pravila do razloga zašto se događaju loše stvari. Iako je važno pružiti kontekst, prekomjerno objašnjavanje može preopteretiti dijete nepotrebnim informacijama.
11. ZAPOSTAVLJANJE BRIGE O SEBI. Roditelji često toliko usmjere pažnju na potrebe svog djeteta da zanemare vlastitu dobrobit. Iako je važno staviti dijete na prvo mjesto, jednako je važno pokazivati zdrave navike brige o sebi. Roditelji koji ne vode računa o svom zdravlju, emocionalnoj ravnoteži i opuštanju mogu se osjećati preopterećeno, pod stresom i manje sposobni pružiti kvalitetnu podršku svojoj djeci.
12. KORIŠTENJE MITA ZA POTICANJE DOBROG PONAŠANJA. Mito može izgledati kao brz i jednostavan način da dijete posluša, no oslanjanje na nagrade ili mito kao glavni motivator može naštetiti razvoju unutarnje motivacije. Kada djeca očekuju nagradu za svako dobro ponašanje, mogu teško razumjeti vrijednost činjenja ispravnih stvari samo zato što su ispravne.
