U Britaniji su žene 1927. dobile potpuno pravo glasa, a kao prekretnica u našim krajevima navodi se 1945. godina. Zemlja u kojoj su žene prvi put dobile pravo glasa je Novi Zeland, koji je pravo glasa ženama dao 1893.
Koprivnica: Žena ga ostavila i otišla majci, a on joj na poklon donio smokve - prepune otrova!
Kad su određene kategorije muškaraca u Ujedinjenom Kraljevstvu 1832. godine Reformskim zakonom dobile pravo glasa, a ženama je to izričito zabranjeno, žene su se ipak pobunile i iz tog vremena potječe pokret koji je nastojao ženama, potpuno ili djelomično, vratiti pravo glasa, odnosno izjednačiti ih s muškarcima. No to im je uspjelo tek gotovo stotinu godina kasnije - potpuno biračko pravo dobile su 12. travnja 1927. godine. Još 1851. Šefildska ženska politička organizacija Parlamentu je poslala peticiju sa zahtjevom za žensko pravo glasa, no tek početkom 20. stoljeća osnivanjem Ženske socijalne i političke unije nastojalo se skrenuti pozornost javnosti na taj problem koristeći metode direktne akcije, čije su članice bile poznate kao sufražetkinje. Ostvarenju ciljeva pokreta je, pak, najviše pomoglo izbijanje Prvog svjetskog rata - nagli nestanak muške radne snage ženama je otvorio mjesto za mnoge poslove, pa i "istiskivanje" predrasuda o samo muškim poslovima. To je uvelike olakšao prihvaćanje uvođenja prava glasa za žene. Na kraju rata, 1918. godine, mogle su tako glasati ako su bile starije od 30 godina, odnosno prelazile imovinski cenzus ili imale sveučilišnu diplomu.