Istinita priča o 'psu detektivu': Kako je razotkrio provalnike?

Ako ste ikada sumnjali jesu li životinje jako dobro svjesne događaja oko sebe ili mogu li dugo i točno pamtiti konkretne pojedinosti, sljedeće priče rastjerat će vam takve sumnje.

Priče su to Dr. Monice Diedrich, američke komunikatorica koja od svoje osme godine telepatski razgovara sa životinjama.

Tijekom godina nisam nikako mogla znati niti pretpostaviti kakve će mi sve nevjerojatne stvari životinje ispričati. A često su i njihove obitelji potpuno zapanjile vrlo precizne pojedinosti koje su im ljubimci prenijeli, a čiju su točnost i sami bili u prilici provjeriti.

Naše životinje su savršeno svjesne mnogih pojedinosti događaja koji se odvijaju oko njih. 

Nekada se jako trude prenijeti nam konkretne podatke uz čiju pomoć možemo razriješiti neke probleme ili staviti točku na „i“ određenih događaja u našim životima, kao što je slučaj u narednim pričama.

Mislim da je posebno značajno to što životinje nekad tijekom razgovora iskoriste priliku i pričaju o potpuno nevezanim temama, iako ih o tomu nismo ništa pitali. 

Ovo se upravo dogodilo pri kraju moje prve priče. Iako ga mama nije ništa pitala, Rosco je smatrao važnim spomenuti još dva pitanja dok je imao svu moju pažnju. Ali prvo je odgovorio na pitanja svoje mame.

Rosco, pas detektiv

Analiza prvog slučaja govori o mojemu malomu prijatelju Roscu, dvogodišnjem mužjaku mini jazavčara koji je živio na imanju u Washingtonu. Njegova mama željela je da joj nešto kaže o jednom od najneobičnijih događaja njegovog života.

Prvi put sam upoznala Rosca tijekom ranijih savjetovanja putem elektroničke pošte još dok je bio jako mali. Priča o njemu pojavljuje u mojoj prvoj knjizi Što govore vaše životinje. 

Njegova 'ljudska mama', Jan, obratila mi se skoro dvije godine kasnije sa sljedećom zamolbom:

Bok, doktorice Monica!

Prije nekoliko tjedana naša kuća je opljačkana dok je Rosco bio kod kuće. Na svu sreću nije bio ozlijeđen. Mislim da Rosco poprilično toga zna o ovom događaju i pitam se mogu li psi doista opisati kako izgledaju određeni ljudi.

Mislite li da mi možete pomoći?

Jan

Poznavala sam Rosca samo s fotografije, ali na temelju naših ranijih „razgovora”, znala sam također da je jedan od najpametnijih pasa s kojima sam ikada razgovarala. 

Željno sam se bacila na zadatak kako bih otkrila čega se sjeća, ako se uopće ičega može sjetiti.

 Bit će to težak zadatak, ali, kao i uvijek, poklonila sam povjerenje Univerzumu te sam prvo sjela malo meditirati, a nakon toga sam razgovarala s ovim malim dečkom telepatski, putem slika. 

Evo što mi je on opisao u svojim slikama:

' Bio je tu jedan visoki čovjek koji je sigurno došao kroz stražnja vrata, jer, kada sam ga vidio, već je bio u hodniku. Bio je velik, veći od moga tate. Hlače su mu bile tamne i pomalo vrećaste, a košulja mu se spuštala sve do slabina, ali je imao crnu jaknu samo do struka. Čini mi se da ima nekih dvadesetak godina. Drugi je momak bio prilično mršav i izgledao mi je kao tinejdžer. Bio je većinom vani ili neposredno pored kuće. Bio sam jako dobar pas jer sam lajao i lajao. Veliki momak pokušao me je udariti, ali bio sam brži od njega i sakrio sam se između kauča i zida, ali sam i dalje lajao'

Znala sam da će Jan također željeti znati gdje je tada bio Dakota, mješanac labradora, čiji je zadatak čuvati okućnicu.

Rosco je odgovorio:

„Dakota i ja smo drijemali ujutro. Dakota uvijek ide do svog omiljenog mjesta gdje napravi rupu u tlu i tu spava kako ga nitko ne bi ometao. To se mjesto nalazi u velikom, stražnjem dvorištu i okruženo je grmljem i drvećem. Tamo se osjeća siguran i voli biti tamo. On ih ispočetka nije čuo. Ali, ovaj put ih je skoro uhvatio (uslijedila je nekakva natuknica da je možda ove ljude znao od ranije). Ovaj put nisu ostali tako dugo. Reci mami da su tražili nešto unutar limenke u kuhinji i da su nešto petljali oko kablova. Otišli su u žurbi preskočivši preko dijela kuće.”

Također sam u mislima čula kako spominje ime „Alex” tri puta, sve sam ovo zabilježila i čekala da me Jan nazove u dogovoreno vrijeme. 

(Kada dobijem zahtjev za savjetovanjem putem elektroničke pošte, obično zamolim osobu da me nazove za dan-dva kako bih im prenijela svoje tumačenje slika njihovog ljubimca).

Ali, prije nego što sam se mogla Roscu zahvaliti na upućenim slikama i završiti sa savjetovanjem, prekinuo mi je misli poslavši još slika. Bile su to neke stvari o kojima je on želio razgovarati s mamom, a koje ona nije spomenula.

 „Molim te, reci mami da, kada odem k veterinaru na injekciju, dobijem glavobolju. Volio bih da upita veterinara dobivam li točnu dozu. A i hrana mi nije uvijek najboljeg okusa. Čini mi se da joj treba dodati još okusa.”

Kada me Jan nazvala, ispričala sam joj cijeli razgovor. Toliko su je iznenadile neobične stvari koje joj je njezin maleni pas ispričao da mi nije odmah mogla putem telefona reći što o svemu misli jer nije sve odmah mogla „probaviti”. 

Umjesto toga, kasnije mi je poslala poruku putem elektroničke pošte i iznijela svoje tumačenje događaja koje mi je Rosco ispričao.

 Evo što mi je Jan napisala:

Doktorice Monica,

Evo moga tumačenja:

Rosco spava na kauču u dnevnoj sobi. Između dnevnog boravka i kuhinje je hodnik sa stražnjim vratima. On se sakrio između kauča i peći na drva, gdje se ranije nalazio njegov krevet, a to je poprilično sigurno mjesto.

Rosco je rekao: „Veliki momak je ušao u kuhinju nešto potražiti…“

Evo što ja mislim da se dogodilo: Nestala je tegla sa sitnišem iz kuhinje kao i prijenosno računalo koje se nalazilo na pultu u kuhinji, a otvorili su i veliku plastičnu kutiju u kojoj je pribor za roštilj.

Taj čovjek koji je ušao sigurno je bio stvarno jako velik jer je peć na drva u dnevnom boravku bila pomaknuta s mjesta, kao da je netko naišao na nju i spotaknuo se preko ognjišta. 

I meni se to ranije događalo, ali nisam uspjela pomjeriti peć. Ta peć je toliko teška da ju je mogao pomaknuti samo netko doista krupan, kao što je Rosco opisao.

Rosco je sa stopostotnom točnošću opisao mjesto gdje Dakota spava. Imamo veliko dvorište iza kuće i Dakota ode do velike hrpe piljevine u dnu dvorišta i iskopa rupu u koju legne.

Otišli su u žurbi… Primili smo poziv negdje oko deset sati na našoj telefonskoj tajnici na kojoj je namješten jako glasan zvuk. Zvao me je jedan prijatelj, misleći da sam kod kuće i rekao da će navratiti.

Kabeli koje je Rosco spomenuo dio su posebnog zvučnika koji je ukraden. Penjanje koje je spomenuo, odnosi se na ogradu preko koje su se morali popeti kako bi ušli u dvorište ili izašli van.

Što je Jan rekla o njegovoj glavobolji:

Rosco dobiva injekciju svakih dvadeset i osam dana radi Addisonove bolesti (nedostatak adrenalina) i, kada je dobije, želi ostati u krevetu i uvući se pod deke, što ponekad traje dan-dva. 

Znala sam da nešto nije u redu, ali sam mislila da se jednostavno ne voli voziti veterinaru. Nikad nisam pomislila da bi životinja mogla imati glavobolju! 

Probat ću mu dati aspirin prije sljedeće injekcije i o tomu ću također porazgovarati s njegovim veterinarom. Rosco ima bolji tek kada mu u hranu dodam graška iz limenke. Nastavit ću to raditi.

Ono što Rosco nije spomenuo su CD-i i limenka na kojoj piše „Antique Milk Can”. I na kraju, ne poznajem nikoga tko se zove Alex.

Odgovorila sam joj napisavši sljedeći mail: 

Oh, ali jest, Jan. Doista mi je spomenuo tu limenku. Kada mi je Rosco rekao za tu limenku, ja sam protumačila da se ona nalazi u kuhinji. 

Naime, slika koju mi je poslao prikazivala je kako netko otvara veliku aluminijsku limenku. On je, naravno, mislio na „Antic Milk Can”. Sigurna sam kako misli da ti je to jako važno zato što je ta slika bila veoma jasna. Međutim, nije spomenuo nikakve CD-e.

Jan je odgovorila: 

Limenka s mlijekom bila je u hodniku i bila je puna novina koje koristimo za potpalu peći na drva. Lopov je izbacio novine na pod i mislim da je napunio limenku CD-ima. 

I DA, limenka mi je jako važna zato što sam je dobila prije godinu dana od svojih roditelja za Božić. A sami CD-i meni ne znače toliko kao mojem suprugu.

Hvala Vam što ste Roscu slali Vašu ljubav i iscjeljenje. 

Oboje to jako cijenimo! 

Jan iz W. A.

Rosco je čudesan pas i savršeni ljubimac – detektiv. Bio je u stanju ispričati pojedinosti tog strašnog iskustva koristeći vrlo detaljne slike. A kada bi još samo mogli uvjeriti policiju da potraži te pljačkaše na temelju njegova svjedočenja…

To bi bilo doista odlično! Ali, bilo bi još bolje saznati zove li se doista jedan od uljeza Alex.