Ono što cijeli svijet osuđuje Hrvatska uvodi kao atrakciju

Ovih dana, svijet je podigla na noge vijest o ubijenom Cecilu, lavu crne grive, simbolu Zimbabwea. Namamljen izvan Nacionalnog parka Hwange, ubijen je na izrazito okrutan način.

 Prvo je ustrijeljen lukom i strijelom, zatim gonjen 40 sati da bi bio ustrijeljen vatrenim oružjem, a zatim mu je i odrubljena glava.

Zapitamo li se što nekoga može nagnati na ovakav čin, nemeće se jedan jedini odgovor. Obijest. Ne postoji motiv koji bi našao opravdanje u zdravoj ljudskoj psihi. Na životinju krenuti lukom i strijelom znači željeti joj dugu i bolnu smrt.

U Hrvatskoj Ministarstvo poljoprivrede želi aktualizirati lov lukom i strijelom pod obrazloženjem da takav lov životinji ne uzrokuje nepotrebnu bol i patnju, a s osobitim predznakom na obogaćivanje turističke ponude. 

U slučaju lava Cecila sve je jasno pa tako je i jasno da bi uvođenje lova s lukom i strijelom Hrvatskoj donijelo samo sramotu i štetu za turizam, a životinjama dodatnu agoniju.

Svakako, osuda ovakvog čina je zdrava i etična. No, neophodno je osuditi i svaki čin iskorištavanja i ubijanja životinja. 

Često se neupućeni i oni koji takvima žele ostati ograđuju od ubijanja, iskorištavanja, nehumanog postupanja, no samo do granice kada to isto ubijanje i iskorištavanje pronalazi opravdanje u 'ljudskim potrebama' pa čak i kad je ta potreba, primjerice; šepurenje u tuđem krznu ili zarađivanju deranjem životinja. 

 Svakodnevno životinje kojima ne dajemo imena bivaju izložene zatočeništvu te prehrani pretrpanoj antibioticima neophodnima za suzbijanje brojnih bolesti uslijed loših uvjeta u kojima žive. 

Podvrgnute neprirodnoj stimulaciji reprodukcije i rastu pospješenom hormonima, onemogućene su udahnuti čisti zrak u nevjerojatno skučenim prostorima.

 Njihovi životi se uslijed bolesti i uvjeta života višestruko skraćuju do trenutka kada 'ulaganje' u njih postane prevelik trošak ili je njihova priprema za 'humanu' smrt završena.

Baš kao i lav Cecil, svaka životinja pod ljudskom 'skrbi' završava mučena i ubijena. Stoga, okretanje prema istinskom suosjećanju te promijeni uvriježenih stavova i životnih navika može dovesti do prestanka nasilja nad životinjama, okolišem i nama samima.

 Svakim danom sve je veći broj onih koji su spremni mijenjati sebe i druge kako bi zaštitili sve životinjske žrtve imale one ime ili ne.

Izvor: Prijatelji životinja