Pseća mafija: Pogledajte kako funkcionira krijumčarenje pasa

Psi lutalice ili ukradeni kućni ljubimci, njima je svejedno. Ionako će završiti 'u loncu'.  Okrutno zar ne?! Ako ste pomislili da nema okrutnije stvari od jedenja nečijeg kućnog ljubimca u krivu ste. 

TheGlobalMail.org donosi šokantne snimke i svjedočanstva transporta, 'skladištenja' pasa i vaganja pasa.

Korupcija na sve strane

Iz Tajlanda u Vijetnam svake godine prokrijumčari se više od 200 tisuća pasa. U krijumčarskom lancu najbolje prolaze šefovi mafije kojima pripada najveći dio zarade. 

Ipak dio novca moraju dati policiji i carinicima koja ih zauzvrat ne dira. Najmanje novaca dobivaju siromašni poljoprivrednici koji obavljaju najprljavije poslove.

 Oni su ti koji pse sakupljaju, ali i sve češće kradu od vlasnika koji pse drže kao kućne ljubimce. Nakon što se sakupi dovoljan broj pasa slijedi strašno putovanje. Iz Tajlanda do Vijetnama. 

Transport pasa

Pse se tovari u kamione. Gladne, žedne, često izranjavane i polomljenih kostiju. Tko preživi put završava u kavezima na psećim tržnicama gdje čekaju da po njih dođu vlasnici restorana.  Nakon dogovaranja cijene, koja iznosi oko 30 dolara 'po komadu' slijedi klanje. 

- Psi su inteligentne životinje. Kada se ubije jedan od njih, svi ostali u kavezu znaju što ih čeka - kaže  Tuan Bendixen, direktor vijetnamske zaklade 'Životnje Azije'. 

Počinitelji se rijetko kažnjavaju

Maksimalna kazna za krijumčarenje životinja u Tajlandu iznosi tri tisuće dolara odnosno dvije godine zatvora. Međutim počinitelji se rijetko kažnjavaju. 

Bendixen objašnjava da se tržnice gdje se prodaje pseće meso obično nalaze izvan grada, a iako ilegalne za njih znaju svi.

 I naravno, nitko ne čini ništa da zabrani prodaju. Glavni razlog jest siromaštvo.  Ilustracije radi seljak za jednog prodanog psa od 20 kilograma dobije više novaca nego što iznosi njegova mjesečna plaća. Plodno tlo za korupciju na svim razinama. 

Što kažu vlasnici restorana?

Budući da su vlasti nedjelotvorne aktivisti za prava životinja kao jedino rješenje vide smanjenje broja pasa lutalica, primjerice programima kastracije pasa lutalica. 

U video prilogu se pojavljuje i Hong Hiep, vlasnik jednog od restorana koji poslužuju pseće meso. Kaže da je zanat ubijanja i serviranja pasa naučio od svog djeda te da se time bavi 30 godina. 

Smatra da u tome što radi nema ničega loše jer kako kaže radi sve što i drugi kuhari širom svijeta. Kuha i poslužuje hranu za svoje goste. 

Zanimljivo, većina gostiju upravo su vlasnici pasa koji su kao kućni ljubimci sve popularniji u Vijetnamu, o čemu govori početak priloga.