Max Hozić: 'Kemal Monteno i ja smo klizili na snimanje pjesme'

Posljednji dan na Korčuli Max Hozić (47) napokon je dočekao ono što je cijelo ljeto čekao, tmurno vrijeme i velike valove. Presvukao se u odjeću za snimanje i uskočio u more, pazeći pritom da valovi ne unište kameru. Upravo su ti kadrovi završili u spotu za 'Mornarski zanat', duet s Martinom Majerle koji je objavio u petak. Tekst i glazbu potpisuje Siniša Križanec, dok je Toni Eterović suautor glazbe te potpisuje aranžman i produkciju, a odsvirao je i klavir. Pjesma je u kolovozu na Večerima dalmatinske šansone osvojila Grand Prix publike i nagradu za najbolju vokalnu suradnju. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Kako je nastao videospot za pjesmu 'Mornarski zanat'?

Od prvog trena kad sam čuo pjesmu sam je jako vizualno doživio. Upravo zato mi se i svidjela. Imala je tu neku svoju dramatičnost i tešku emociju. Stalno su me pucale slike divljeg mora, svjetionika, žilavih ruku mornara koji rastežu i potežu konope, izborana čela i gruba koža, patnja, a s druge strane toplina doma i ljubav. Kako smo Martina i ja naratori toga, usmjerio sam se na nas, pa nek naše gestikulacije govore priču. Pustio sam bradu,potopio sebe u divlje more, a Martinu sam smjestio na zanimljivu lokaciju na obali da prenese emociju i vizuru nekoga tko čeka. Iako u samoj pjesmi, Martina je i vjetar i more i šum i val. Te neke stvari sam probao dočarati u studiju Foto svijet kroz dim, kontrastno svjetlo i određenu klaustrofobiju.

Gdje ste snimali spot i je li vam neki trenutak sa snimanja posebno ostao u pamćenju?

Sebe u moru sam snimao u Prigradici na otoku Korčula. Cijelo ljeto sam čekao tmurni dan s velikim valovima i doslovno zadnji moj dan na Korčuli se dogodio upravo takav dan. I brže bolje obuci se u robu za spot i skači u valove, pazi da se od prskanja valova ne uništi kamera. Stres na n-tu, ali uspio sam. Martinu sam nakon Šibenskog festivala snimio u okolici Šibenika. Pronašao sam prekrasnu lokaciju koja izgleda kao nekakva čudna močvarna Irska. Ostalo smo u studiju Foto svijet, gdje s majstorom od svjetla Goranom Katićem smo uspjeli napraviti odbljeske mora i dočarati morski ambijent.

Što ste kroz spot željeli dodatno pokazati o samoj pjesmi?

Isključio prenijeti emociju. Ova je pjesma sama emocija i priča. Klasičnog refrena nema i mi smo zapravo najveći uspjeh postigli upravo na emociju. Tako da sam početnu nekakvu ideju koja je trebala ići u vikinškom smjeru, galijama i sl. Ipak modificirao i usmjerio više na nas naratore.

Foto: PROMO

Kako danas, nakon malo odmaka, gledate na uspjeh 'Mornarskog zanata' na Večerima dalmatinske šansone?

Apsolutno nisam očekivao uspjeh. Čak sam bio razočaran što je moj dragi prijatelj i autor prijavio pjesmu na festival. Rekao sam mu tada da ne vidim smisla, jer da ne može nitko ovu pjesmu doživjeti „na prvu“, a pogotovo u šušuru jednog festivala. No, podcijenio sam šibenski publiku koja je, sad kad realno gledam, već puno puta dokazala da ima istančano uho i da zna nagraditi drugačije pjesme. Evo odmah mi pada na pamet pjesma „Dite“ od Libra koja je također pobijedila, a bila je totalno nestandardno drugačija od svega što se te večeri pokazalo.

Što vam znači Grand Prix publike?

Prije svega ogromno iznenađenje i radost, veliki vjetar u leđa i zapravo poticaj da vrijedi raditi pjesme bez računice, totalno po svome guštu i vjerovati da će to publika znati prepoznati. Na Šibenskom sam nastupio dosta puta, no, ovaj je zaista bio poseban. Toliko sam nekako opušteno nastupio, ugodno sam se osjećao, a kad sam tokom izvođenja pjesme čuo usklik iz publike, osjetio sam val pozitivne energije i zapravo sve ono što je najbolje kod bavljenja glazbom – ta interakcija sa publikom.

Što vas je privuklo 'Mornarskom zanatu' kad ste pjesmu prvi put čuli?

Privukao me prije svega tekst. A onda i taj čudni moment koji Martina pjeva „Šu šuš“ i koji se proteže kroz cijelu pjesmu. Pjesma je doslovno bez klasičnog refrena uz taj ponavljajući moment koji opisuje more, vjetar i prirodu. To mi se svidjelo. Neobično, neuobičajeno, a opet funkcionira i zanimljivo je. Kao nekakav mali mjuzikl broj. Divna minijatura.

GLAZBENI NOVITET Max Hozić vraća se publici s 2. studijskim albumom 'Secondo'

Kako je došlo do suradnje s Martinom Majerle i kako je izgledao vaš zajednički rad na pjesmi?

Martinu sam već prije upoznao kad smo surađivali s Makedonskom filharmonijom, poslije i na Krapinskom festivalu i znao sam da će njen vokal ovdje funkcionirati besprijekorno. Trebao nam je netko savršeno točan, profesionalan, s karakterom i velikim vokalnim rasponom. Martina je donijela sve to. Ali i ne samo to. Donijela je toplinu, emociju i prijateljsku suradnju kakva je jedino i prihvatljiva u mom poimanju glazbenog puta.

Tijekom karijere dijelili ste pozornicu i surađivali s brojnim velikim imenima, među kojima su Tereza Kesovija, Gabi Novak, Rade Šerbedžija i Kemal Monteno. Koji su vam susreti ili suradnje posebno ostali u pamćenju i veže li vas uz njih neka anegdota?

Svi su donijeli nešto posebno i upečatljivo. To su veliki ljudi i posebne osobe, zanimljive same po sebi. Ali najdraže su mi dvije situacije. Jedna je prva velika suradnja, a to je Rade Šerbedžija u pjesmi Mi smo šampioni ljubavi. Čuli smo se, no on je tada bio u Americi i rekao je da će se javiti kad se vrati u Hrvatsku, pa da snimimo.

I jedan dan meni zvoni telefon, a ono Rade: „Dobar dan. Evo ja sam sletio, pa bi mogli sad snimiti ako si za.“. Da ako sam za?! I onda sto na sat dogovaraj studio, izbacuj neke glazbenike koji su tad snimali, jer ipak, gle, dolazi Rade. Tad smo ga srećom snimili i s kamerom, pa je na kraju ta upravo ta video snimka završila u spotu i njegov spontani mig, kad je znao da je uspješno odrecitirao.

A druga je Kemal Monteno s kojim se nikako nisam mogao s terminima poklopiti i konačno dogovorimo dan i taj dan padne najveći snijeg od ne znam kad. I mislim se, ma joj, neće valjda se javiti danas. Možda odgodi. Imam ljetne gume na autu, baš ne bih po snijegu. Ali ne, javi se Kemo i kaže „Dečko, je l' snimamo?“. Ja naravno kažem: „Snimamo!“. I krenem po njega, pokupim ga i kližemo prema studiju lagano. Pita mene Kemo: „Je li dečko, jesu l' to ljetne gume?“. Ja kažem: „A jesu malo.“. „Jesu malo?“ kaže Kemo „Hajd onda malo pomalo!“. I tako mi dođosmo do studija i snimismo Keminu, nažalost, posljednju pjesmu.

Postoji li netko s kim još niste surađivali, a s kim biste voljeli snimiti pjesmu ili stati na pozornicu?

Čolić, ali on ne snima s muškarcima duete, pa od toga ništa. No, nekako nemam želja u tom smjeru. Mislim da to treba diktirati pjesma. Pjesma sama odabere izvođača, rješenje se samo nametne. Tako je bilo i s Šerbedžijom, a tako je i s Kemom.

Privatni život uglavnom držite podalje od javnosti. Kako najradije provodite vrijeme kad niste na pozornici ili u studiju?

Rekao bih da najviše ovisi o vremenu. Sad imam psa po prvi put u životu, pa proživljavam cjelodnevne šetnje, a inače volim sjesti na motor, pa otići u nekom nasumičnom pravcu, volim otići u restorane isprobavati nešto novo za klopu, obožavam društvene igre, jer me odvoje od mobitela na jedno 2 – 3 sata. A ako je vrijeme bez veze, dobro guštam se zavaliti, pa pogledati kakvu dobru seriju, film, čitati knjigu ili odigrati video igru.

Što slijedi nakon objave spota za 'Mornarski zanat', pripremate li već novu pjesmu, koncert ili neki drugi projekt?

Pripremam sljedeću fantastičnu pjesmu koju već duže polako pripremamo. Čak sam i neke kadrove za spot već snimio. Ima latino elemente u sebi, dosta je energična i emotivna i zapravo očekujem od nje puno. Držimo fige i pustimo da vrijeme pokaže.

Šibenik: Održana je Ve?er novih skladbi 29. dalmatinske šansone Šibenik 2026. | Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL