Silvija Bedeničar sama je krenula u sređivanje kuće kako bi se vratila s obitelji u kuću koja je nakon potresa imala i crvenu i narančastu naljepnicu.
ISPOVIJEST ZAGREPČANKE
'Nakon četiri godine u hostelu, doma smo. Čim sam uspjela dići kredit krenula sam u obnovu...'
Čitanje članka:
2
min
Koliko je zagrebački potres poremetio život najbolje zna Zagrepčanka Silvija Bedeničar koja se tek 30. prosinca 2023. vratila u svoju kuću u naselju Kozjak, nakon gotovo četiri godine života u privremenom smještaju. Iako obnova kuće, u koju je sama krenula, još nije u potpunosti završena, povratak u vlastiti dom za nju je predstavljao kraj dugog i iscrpljujućeg razdoblja neizvjesnosti. Posebno ističe snagu i uspjeh svoga sina, koji je u trenutku potresa bio učenik 7. razreda osnovne škole. Prošao je lockdown, online nastavu i odrastanje u skučenim uvjetima hostela, no unatoč svemu ostao je, priča nam, odličan učenik. Za vrijeme života u hostelu završio je osnovnu i upisao srednju školu, a danas je već student.
Njegov put pokazuje, kaže nam Silvija, koliko su djeca te generacije bila izložena velikim izazovima, ali i koliko su neka od njih uspjela izdržati i nastaviti dalje.
Kuća je imala i crvenu i narančastu naljepnicu
Nakon potresa 2020. njihova kuća bila je teško oštećena i dobila je crvenu naljepnicu.
- Stan koji se nalazio dva kata iznad mog označen je kao neupotrebljiv, a naš je dobio narančastu oznaku. No sve je to bilo prilično nejasno i diskutabilno. Bez obzira na administrativne oznake, život u takvom prostoru nije bio siguran i zato smo morali iseliti nakon potresa- govori Silvija za 24sata.
Silvija je sa sinom i roditeljima prvo bila smještena u studentskom domu na Cvjetno naselje u ožujku 2020., a već sredinom rujna iste godine sele u hostel u Remetincu, gdje su ostali godinama. U maloj sobi živjeli su zajedno ona, sin i roditelji stariji od 70 godina.
Kako obnova nije napredovala, odlučili su dio ključnih radova napraviti sami. Nosive zidove riješili su vlastitim sredstvima kako bi kuću učinili sigurnom za povratak, dok su ostali radovi ostali nedovršeni. Povrat uloženog novca nisu dobili.
Velik problem predstavljao je i kredit koji je Silvija podigla nekoliko mjeseci prije potresa. Zbog tog financijskog opterećenja nije, kaže, mogla odmah krenuti u obnovu niti podizati novi kredit. Kako kaže, nisu se mogli pomaknuti s mjesta dok nije otplatila postojeći dug i uspjela barem minimalno uštedjeti za nastavak radova. Da nije bilo tog kredita i teške financijske situacije, nikada, ističe, ne bi ni sekunde ostala živjeti u hostelu.
Život u takvim uvjetima ostavio je posljedice na cijelu obitelj. Njezini roditelji danas su već duže vrijeme lošeg zdravlja i većinu dana provode u krevetu, a obitelj čeka smještaj u domu i ostvarivanje dodatnih prava. Kao samohrana majka s jednom plaćom nije mogla priuštiti podstanarstvo, pogotovo uz visoke cijene najma u Zagrebu.
Nakon godina čekanja i snalaženja, povratak u vlastiti dom, iako još uvijek nedovršen, za Silviju znači novi početak.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
