Više od dva milijuna hrvatskih građana u nekom se trenutku našlo u ulozi njegovatelja, što je bitno više od prosjeka u svijetu. Brinuti za onemoćalu voljenu osobu plemenito je i prije svega ljudski, ali iziskuje veliku energiju i posvećenost, što može biti fizički, psihički i emocionalno vrlo izazovno. Dok činite dobro i sve što treba kako biste osigurali da vaši najmiliji budu zdravi i sigurni, možda ponekad osjećate da gubite sebe. U nastavku pročitajte nekoliko savjeta o tome kako skrbiti o drugima, a ne zanemariti sebe.

1. Prihvatite sve svoje osjećaje

Ljudi većinom imaju pozitivnu percepciju o njegovateljima, opisujući ih kao nesebične i požrtvovne altruiste koji empatično pomažu svojim bližnjima. Iako pohvaljuju njihov trud i rad, takva predodžba često zna biti problematična za njegovatelje, koji se ponekad mogu osjećati kao da se baš i ne uklapaju u taj opis. Naime, što kad se pojave ljutnja, strah, ogorčenost, krivnja, bespomoćnost ili tuga? 

Koji god osjećaji bili u pitanju, i dobri i loši, najvažnije ih je osvijestiti i prihvatiti. Njegovanje uključuje širok spektar osjećaja, od kojih neki mogu biti intenzivniji od drugih, ali nikako ne smijete dopustiti da vas osjećaji kontroliraju. Bilo bi dobro kad biste razgovarali s nekim o njima jer potiskivanje može dovesti do stresa i narušenog zdravlja. Kome ćete tad biti od pomoći? Također, samo zato što imate neke sumnje ili strahove, to ne znači da ne volite svojeg člana obitelji o kojem brinete nego da ste samo čovjek, od krvi i mesa. 

Postavite si pitanja: Kako se osjećate danas i kako se želite sutra osjećati? Nosite li se na zdrav način sa svojim emocijama? Što trenutno možete napraviti s mnogo ljubavi i podrške prema sebi?

2. Bildajte svoju psihu

Za zdravlje je važno obratiti pažnju i na aspekt psihičkog blagostanja. Na njega utječu način na koji razmišljate i stvari koje vam se vrzmaju po glavi. Da biste (p)ostali psihički snažni, ispunite svoj unutarnji monolog samosuosjećanjem i prihvaćanjem. Nisu na odmet ni vježbe koje će održavati vaš um oštrim, poput rješavanja križaljki, rebusa, učenja o temi koja vas zanima, čitanja i slično. Uz to, bila bi zdrava odluka svakodnevno odvojiti malo vremena za odmor od ekrana i tehnologije. 

Mentalna briga o sebi pomaže u rasterećenju uma i smanjenju razine stresa. Njegovatelji često ovu vrstu brige stavljaju po strani, uvjeravajući se da su neke druge stvari, poput skrbi za bližnje i obavljanje posla, važnije. Ipak, bilo bi dobro da im to postane jedan od dnevnih prioriteta jer jedna sitnica, kao na primjer polusatna šetnja, može rastjerati nervozu i prizvati sreću. Ne postoji pogrešan način brige o svome mentalnom zdravlju sve dok poslije osjećate unutarnji mir i spokoj. 

Zapitajte se odvajate li dovoljno vremena za aktivnosti koje vas mentalno stimuliraju? Imate li popis knjiga koje želite ove godine pročitati? Što vam u životu stvara najviše stresa?

3. Ne zaboravite na druženja

Briga o sebi uključuje i socijalizaciju, to jest druženje s bližnjima i prijateljima. I ovdje je slučaj kao kod brige o mentalnom zdravlju, da njegovatelji teško pronalaze vremena za takvo nešto. Uz sve obaveze koje ih preko dana očekuju, druženje navečer s grupom prijatelja zvuči kao zamoran zadatak. Ali možda ćete promijeniti mišljenje kad saznate da su bliske veze važne za vašu dobrobit. Zato nemojte olako odbacivati vrijeme za druženje nego uložite vrijeme i energiju u izgradnju odnosa s drugima.

Ipak, ne postoji broj sati koji ste obvezni posvetiti svojim bližnjima, svatko ima drukčije društvene potrebe. Neki ljudi ne vide se po nekoliko mjeseci, pa kad se opet susretnu, ne mogu prestati pričati, a drugima je dovoljno dva dana razdvojenosti da se udalje od vas. Dogovarajte druženja kad vam to dogovara, čak i ako nije učestalo, ljudi kojima je stalo do vas trebali bi imati razumijevanja za vašu njegovateljsku stranu. I ne zaboravite da je održavanje veza s ljudima itekako korisno jer one potiču ljubav, empatiju i prihvaćanje - osjećaje koji su neophodni za održavanje vlastite dobrobiti.

Promislite kako njegujete svoje odnose s prijateljima i obitelji? Kad ste se zadnji put družili s njima? Imate li nekoga tko vas podržava u životu?

4. Odvojite vrijeme za fizičke aktivnosti

Kaže se "U zdravom tijelu zdrav duh". Drugim riječima, pobrinite se za zdravlje svojeg tijela kako bi i ostale komponente brige o sebi mogle biti zdrave. Pored brige za tuđe zdravlje, vrlo je lako zanemariti vlastito. Fizička briga o sebi označava način na koji napajate svoje tijelo, a pod time se misli na kvalitetan san, prakticiranje fizičkih aktivnosti, uravnoteženu prehranu i redovite preglede kod liječnika. Naime, tijelo i um usko su povezani, pa tako, kad se brinete o svom tijelu, i vi ćete se osjećati bolje te razmišljati pozitivnije.

Dakako, nemojte ni u čemu pretjerivati ili nešto izbjegavati jer mislite da nemate vremena za to. Zapravo, napravite si tjedni plan u kojem ćete zapisati sve do najmanje aktivnosti - ako je šetnja od 15 minuta, nema veze, važno je da nije nijednu minutu. Prema nekim navodima, potreban je 21 dan za usvajanje neke navike i 90 dana za kreiranje načina života. 

Zapitajte se spavate li dovoljno? Koliko u prosjeku na dan napravite koraka? Kad ste zadnji put kod liječnika provjerili svoje cjelokupno zdravlje?

5. Pronađite svoj unutarnji mir

Posljednje, ali ne i manje važno, duhovna je briga o sebi. Duhovnost je osobna praksa koja ima različita značenja za različite ljude. Možda povezujete duhovnost s religijom ili kulturnim tradicijama, a možda ovaj koncept doživljavate u prirodi ili umjetnosti. U svakom slučaju, to je ono što vam ima smisla i što smatrate svetim - čak i ako to samo vi osjećate. 

Ljudi kroz duhovnost obično izražavaju potrebu za vezom, svrhom i srećom. Bilo da uživate u meditaciji, šetnji prirodom, pohađanju vjerske službe ili molitvi, duhovna briga o sebi je važna. Ona potiče introspekciju i jasnoću, smiruje um te pomaže smiriti unutarnje nemire. Studije su pokazale kako kultiviranje duhovnog života može imati mnoge zdravstvene prednosti te da oni koji njeguju religioznost ili duhovnost imaju zdraviji stil života. 

Sudjelujete li u duhovnim praksama za koje smatrate da vas ispunjavaju? Osjećate li češće unutarnji mir ili uznemirenost? Kako biste opisali svoj odnos prema sebi?