Što mislite koliko je vode potrebno za proizvodnju jedne majice kratkih rukava?

Tekstilna industrija jedna je od najvećih i najbrže rastućih u svijetu te se njezina proizvodnja u posljednjih deset godina globalno udvostručila, a to znači da su iza nas vremena u kojima smo imali jedan par cipela za zimu. Prema podacima UN-a, prosječna osoba kupuje 60% više odjeće nego prije 15 godina, što nisu baš dobre vijesti za okoliš.

Procjenjuje se da se godišnje u svijetu baci oko 92 milijuna tona tekstila, a taj broj bi do 2030. mogao narasti do 134 milijuna tona. Samo u SAD-u 85% bačenog tekstila, što je 13 milijuna tona, završi u okolišu ili spaljeno. Razlog svemu tome je tzv. brza moda, koju karakteriziraju jeftini materijali, zbog kojih proizvodi imaju nisku cijenu i kratak rok trajanja. 

Problemi recikliranja

Prema podacima EU, modna industrija odgovorna je za 10% svih emisija stakleničkih plinova, što je više nego što proizvode svi komercijalni letovi i brodovi. Modna industrija također je odgovorna za 35% sve mikroplastike u okolišu. S druge strane, procjenjuje se da recikliramo samo 1% odjeće, a razlog je nedostatna tehnologija, koja još nije učinkovita za reciklažu svih materijala. Problem je što se tekstil danas većinom proizvodi od mješavine prirodnih i umjetnih materijala, što otežava reciklažu u velikim razmjerima.

Općenito postoje dva pristupa recikliranju - kemijski i mehanički. Kemijsko recikliranje koristi se za tkanine u kojima prevladava jedan materijal, kao što su poliester ili najlon. Mehaničko recikliranje koristi se za tkanine koje su načinjene od mješavine materijala. Kod takvog recikliranja tkanina se mehanički rasteže kako bi se izvukla pojedina vlakna i sortirala prema vrsti.

No nijedna metoda nije dovoljno razvijena i neučinkovite su kad je riječ o velikim količinama tekstila. Zato je zanimljiv slučaj sa Sveučilišta u Hong Kongu, gdje je znanstvenica Carol Lin reciklirala tkaninu od pamuka i poliestera tako što je nahranila gljivice njome.

Na putu do održive mode

Kako bi se smanjili štetni učinci tekstilne industrije, Europska unija donijela je odredbu prema kojoj će od 2025. biti obavezno razdvajanje tekstila od drugog otpada, a također planiraju poticati tekstilnu proizvodnju koja je bazirana na održivim materijalima. Upravo su takvi materijali budućnost kojoj se okreće sve više proizvođača.

No odgovornost nije samo na proizvođačima nego i na potrošačima, koji promjenom navika mogu napraviti velik doprinos zaštiti okoliša. Prema istraživanju sociologinje Sophie Woodward sa Sveučilišta Manchester, minimalno 12% odjeće u ženskom ormaru uopće se ne nosi. Zato donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći u donošenju boljih odluka kad je riječ o izboru odjeće i obuće.

Donirajte, prodajte ili zamijenite staru odjeću

Bacanje odjeće u smeće trebalo bi biti posljednja opcija. Prije toga odjeću ili tekstil pokušajte donirati nekoj udruzi. Primjerice, skloništa za zaštitu životinja zimi trebaju dekice i tekstil. Donirati možete i prijateljima ili poznanicima. Također, staru odjeću možete prodati tako što je oglasite na nekoj od mnogih stranica za oglašavanje ili u grupama na društvenim mrežama.

Birajte održive materijale

Na tržištu je sve više velikih proizvođača koji mijenjaju svoje načine proizvodnje i počinju koristiti ekološki prihvatljive materijale. Posljednji takav pothvat ima adidas, koji je predstavio novu verziju tenisice Stan Smith. Tako su jednu od svojih najdugovječnijih i najuspješnijih silueta izradili od potpuno recikliranih materijala. Uz tenisice, tu su adidas majica s kapuljačom te ženske hlače napravljene 100% od pamuka.

Kupujte second hand ili kvalitetnu odjeću

Kupnja second hand odjeće najbolji je način da produljite njezin životni vijek i spriječite prerani odlazak na otpad. Uz to, second hand odjeća je u pravilu vrlo povoljna. S druge strane, ako imate potrebu kupiti nešto novo, radije odaberite skuplji i kvalitetniji komad, čiji će vijek potrajati dulje.

Zakrpajte ili popravite

I za kraj, ne zaboravite na opciju popravka odjeće. U svijetu u kojem smo naviknuli da je odjeća i obuća lako dostupna, navika bacanja lako se razvila, no ponekad su i najmanje korekcije dovoljne kako bi odjeća ponovno bila uporabljiva. Uz to, na taj način možete podržati lokalne krojačice ili obućare.

Upravo su ovakve promjene ponašanja presudne kako bismo napravili pozitivne pomake u zaštiti okoliša. Jer ako uskoro ne postanemo svjesniji svojih izbora, mogli bismo se doslovno utopiti u odjeći. Uz to su dobre vijesti da novi i održivi načini proizvodnje zapravo potiču ekonomiju i stvaraju nova radna mjesta.