Intervju s neurologom - Što je stvarni pokretač poremećaja u našem organizmu?

Koliko vam se puta u tjednu kolege ili partner požale da su pod stresom? A koliko puta kroz tih sedam dana stres osjetite na vlastitoj koži? Nažalost, na taj smo se osjećaj naviknuli kao da je prirodno s njime živjeti iz dana u dan. Stanje stresa počeli smo olako doživljavati, pa kad nam netko kaže: ''Pod stresom sam'', prvo što mu želimo reći je: ''Ma proći će''. No hoće li zaista?

Bolest ne nastaje preko noći

Cijenjeni hrvatski neurolog i neuroznanstvenik, dr. Goran Ivkić, u intervjuu za 24sata objasnio je zašto kontinuirano nastoji uozbiljiti temu stresa i što sve nas čeka ako nešto ne poduzmemo na vrijeme.

- Vrlo mnogo poremećaja počinje stresom. Ljudi danas stres doživljaju prilično banalno, a problem je mnogo dublji jer stres dovodi do poremećaja ravnoteže unutar organizma. Privatni ili poslovni problemi stvaraju nepovoljan psihološki poticaj koji utječe na ona područja našeg mozga koja se bave emocionalnim reakcijama i koja sve to obrađuju i pohranjuju u memoriju. Tako se remeti unutarnja emocionalna ravnoteža, nakon čega mozak reagira tako da počinje lučiti hormone stresa koji djeluju na tijelo, nastojeći ga prilagoditi tom novom stanju. Na kratki rok to i nije neki problem, no kada živimo dulje u takvim nepovoljnim uvjetima, stvara se hormon kortizol koji dugoročno može dovesti do niza poremećaja. Tako, primjerice, mogu nastati gastritis, čir na želucu ili dvanaesniku, a ako i dalje ignoriramo upozorenja koje nam tijelo šalje - i karcinom. Takva stanja ne nastaju preko noći, to je priča koja traje godinama - upozorava neurolog Ivkić i dodaje da zato stres nikako ne treba podcjenjivati.  

- U razgovorima s pacijentima zajedno nastojimo shvatiti što bi konkretno mogao biti uzrok stresa; je li to neki obiteljski problem (loš brak, bolest nekog od članova obitelji ili pak mobbing na poslu...), a nakon toga krećemo u rješavanje tog uzroka, ili osobnim poduzimanjima ili uz pomoć stručnjaka. Uvijek nastojim otkriti pozadinu jer svaka bolest i svaki poremećaj ima svoje razloge. To što ih ne vidimo na prvi pogled, ne znači da ne postoje. Mene ne zanima glavobolja samo kao simptom kojeg treba prigušiti analgetikom, nego zašto ona uopće postoji i koji je njezin stvarni uzrok. Ponekad su to okolnosti života, a ponekad i karakterne crte pacijenta. Tu negdje leži i potencijalni izvor. Ako ne znamo kako po prilici izgleda svakodnevni život našeg pacijenta i kako on na njega gleda i kako ga doživljava, nismo ni blizu rješavanja problema, a to bi nam trebao biti cilj - objašnjava dr. Ivkić.

Tabletom nismo ništa postigli 

Među najjače generatore stresa ubrajamo loše obiteljske odnose, a to je u konačnici povezano i s epigenetikom. Primjerice, zamislimo ženu koja godinama šuti i trpi u svom braku kako ne bi naljutila muža alkoholičara, i to sve radi „da bi zaštitila djecu“. Doktor Ivkić objašnjava da ona tako neće zaštititi djecu, niti sebe jer teret takve „zaštite“ vrlo teško pada djeci u njihovom kasnijem životu i s tim oblikom žrtvovanja nikada nitko nije sretan. Takve osobe u pravilu imaju teže forme migrene, a nerijetko i neke druge tjelesne disfunkcije (povišeni tlak, šećernu bolest i slično), a velika je vjerojatnost i da će netko od njezine djece s vremenom ući u sličan brak i bolovati od sličnih bolesti.

- To su epigenetski mehanizmi, riječ je o utjecajima koje mi, kao roditelji imamo na svoju djecu i koja će u sličnim primjerima dovesti do toga da se djeca ponašaju slično roditeljima, odnosno kćer češće slično mami, a sin ocu. Ono što epigenetiku razlikuje od genetike jest to da ništa nije fiksno i nepromjenjivo nego da se sve to može promijeniti i da se ne radi o genetskoj sudbini. Ona ne mora biti nužno žrtva, ako odabere drukčiji put i ako svoju sreću stavi na prvo mjesto, a to je odgovorno ponašanje. Voljeti sebe nije egoizam, nego preduvjet koji jamči da ćemo to moći dijeliti i drugima. Nema smisla održavati nešto što ne vrijedi, ako se ne da popraviti, a tako je često u lošem braku - poručuje neurolog i dodaje da to nije lak zadatak.

- To nisu lake odluke, ali ponekad se moraju donijeti i bolne odluke, prije svega zbog potrebe da budemo odgovorni prema sebi. Često pribjegavamo jednostavnijim rješenjima (rješenjima izvana), kao što su tablete, razne terapije (fizikalna, akupunktura…) kojima nastojimo ispeglati životne neravnine. No riječ je o pogrešnim očekivanjima jer svatko je za sebe rješenje - poručuje neurolog i dodatno pojašnjava:

- S tabletama nismo ništa postigli jer nismo otkrili otkud je sve počelo. Ako osoba koja ima migrenu i dalje živi u lošim odnosima i/ili trpi mobbing na poslu, ili sebe doživljava kao žrtvu s logikom bezuvjetnog davanja sebe drugima (a istodobno pati od glavobolje, anksioznosti ili depresije, zbog čega je upravo kod liječnika), onda nešto nije uredu s tim konceptom žrtvovanja, a uzimanje tableta neće ništa riješiti. Takva osoba trećinu svog života odlazi na posao, gdje je loša radna atmosfera i loši međuljudski odnosi, gdje je pritisnuta vremenskim imperativima, ucjenama i slično. Drugu trećinu svog života takva osoba nakon posla provodi u obiteljskom krugu, a ako ni ondje nisu odnosi sjajni  - zamislite kako taj život dugoročno izgleda. Ovo je vrlo važno:  dugotrajni tinjajući loši odnosi stvaraju simptome koje većinom svi imamo i vode u većinu bolesti. Shvatimo migrene i druge slične forme glavobolja, kao što je npr. tenzijska glavobolja, kao svojevrsne crvene lampice koje trepere i signaliziraju nam da nešto s nama ne valja - upozorava dr. Ivkić.

Izbor je na nama

Multitasking, karijerizam i konzumerizam među vodećim su uzročnicima stresa. Međutim, ponekad je teško ne raditi više stvari odjednom. Kao primjer možemo uzeti zaposlenu ženu koja radi od 9 do 17, zatim dođe kući i preuzima brigu o djeci, kuha, posprema... pa se postavlja pitanje kako u tom slučaju naći balans.

- To je pitanje izbora te žene, ona je odabrala nositi tri kuta kuće. Ja postavljam pitanje - gdje je tu tata? Kad pitam žene tko im je najvažniji u životu, one većinom odgovaraju: ''Meni su najvažnija moja djeca'' i onda ih upitam: ''A gdje ste tu vi?'' pa odgovore da su one na zadnjem mjestu. Tu se radi o mentalitetu žrtve i takve osobe vrlo često obolijevaju jer duboko u sebi nisu sretne. Kad sebe volite kako treba, voljet ćete i druge i moći ćete im pružiti najbolje od sebe. Istodobno, drugi će cijeniti vaš stav i preuzet će dio odgovornosti na sebe - objašnjava sugovornik. No da bi se dogodila promjena u obiteljskim odnosima, potrebna je i promjena u toj osobi.

- Da bi takva majka bila sposobna izgovoriti: ''Danas neće biti ručka jer ja ne stignem'' ili ''Neću čistiti vašu sobu draga djeco, jer ste dovoljno veliki da to sami napravite'' - mora se dogoditi promjena u karakteru same te osobe, a to nije nimalo lako - objašnjava neurolog i dodaje da se takva žena ponaša slično kao što su se ponašale njezina mama i baka jer je to obrazac ponašanja proistekao iz patrijarhalnih obiteljskih odnosa, koji su još uvijek ukorijenjeni u našim odnosima i navikama.

Također je neosporno da muškarci žive pod stresom, češće obolijevaju od srčanih i malignih bolesti te umiru ranije od žena. Mnogo razloga za to leži opet u ponašanju i načinu na koji vode svoj život. Drugi razlog je i taj što se muškarci u emocionalnom pogledu puno teže otvaraju, a to bez iznimke dovodi do nakupljanja stresa.

- Iz kulturoloških i socioloških razloga muškarcima je teže izražavati svoje emocije. Odmalena nam se nekako programira da muškarac mora biti stijena, muškarac ne plače... no, to nije istina. Svi (i muškarci i žene) smo emocionalna bića, i svi trebamo zagrljaj i osmijeh, svakog dana, a to isto trebamo davati i svojoj djeci - poručuje neurolog.

Kako se možemo resetirati?

Ipak, treba imati na umu da svatko od nas ima izbor te da se uvijek možemo resetirati i tako stati na kraj stresu i negativnim mislima. No za to su potrebni trud i volja jer se resetirati može čovjek koji to zaista želi i koji se trudi razumjeti što nije dobro i to mijenjati.

- Riječ je o promjeni razmišljanja i ponašanja. Ni meni nije bilo lako mijenjati stvari koje su mi bile pod kožom. Primjerice, teško je mijenjati kritičarski stav. Kći dođe doma i kaže: ''Dobila sam tri petice i jednu četvorku'', a moje prvo pitanje bilo je: ''Iz čega si dobila 4?''. U takvim slučajevima negativno apostrofiramo kao bitno, i mislim da je to dobar način motivacije. To radimo jer smo i sami u svom odgojnom periodu od svojih roditelja primali slične 'motivacijske programe' - objašnjava neurolog i dodaje da svatko tko dobije uvid kako to što radi nije dobro to treba mijenjati.

- U navedenom slučaju prvo treba zagrliti dijete i čestitati mu. Obje ocjene su sjajne i treba prepoznati uspjeh i naglasiti ga. Samo će dijete shvatiti kako četvorku može pretvoriti u peticu. Ne treba mu naša analiza.  Resetiranja se ne događaju brzo i jednostavno nego samo uz velik trud. Djecu nećemo učiti pričanjem, uvjeravanjem i kritiziranjem, nego primjerom. Ja sigurno ne mogu biti primjer svojoj djeci tako što pričam da je tata pametniji od njih jer je završio fakultet nego isključivo poticanjem da budu sretni i da uživaju učeći - zaključuje.

Panel ''Kako misli utječu na zdravlje'' neurologa Gorana Ivkića možete pogledati na ''Beauty, Dentex & Health Expo 2020 online edition'', inovativnom događaju koji će se prvi put u Hrvatskoj prezentirati novim digitalnim konceptom od 21. do 27. rujna. Kotizaciju za praćenje svih panela i predavanja možete kupiti preko Entrio platforme.