Mnogi od nas vole znati da jedu domaću i kvalitetnu hranu koja je uzgojena na ekološki način, bez uporabe štetnih dodataka. Ljudi zapravo sve više i više paze što jedu ne bi li očuvali zdravlje i poboljšali svoju kvalitetu života. Pridajte li i vi tome pozornost prilikom kupnje namirnica? 

Ako niste dosad, možda, nakon što pročitate ovaj tekst, hoćete. Donosimo opis i značenje pojedinih oznaka na hrani koje vam sljedeći put mogu pomoći u donošenju promišljene odluke o kupnji. Posljednje istraživanje Ministarstva poljoprivrede i Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) pokazalo je da čak 66% potrošača nikad ili rijetko čita informacije na hrani. Da bi se ova statistika smanjila, kupci moraju naučiti kako čitati oznake na hrani.

Prema podacima HAPIH-a, informacije koje se moraju nalaziti na hrani uključuju: "naziv hrane, popis sastojaka (sa svim aditivima), podatke o alergenima, količinu određenih sastojaka, rok trajanja, zemlju ili mjesto podrijetla, naziv i adresu subjekta u poslovanju s hranom, neto količinu, posebne uvjete čuvanja i/ili upotrebe, upute za upotrebu (ako su potrebne), sadržaj alkohola u pićima (ako je viši od 1,2%) i nutritivnu deklaraciju". Uz to, postoje pojedine oznake koje se zakonski ne moraju nalaziti na hrani, ali upućuju na dodatnu vrijednost proizvoda. 

Nutritivna deklaracija

Za početak, potrebno je istaknuti da popis sastojaka i nutritivna deklaracija nisu istoznačni pojmovi, ali obje oznake trebaju biti navedene na svakom proizvodu. Prema HAPIH-u, popis sastojaka je lista svih tvari koje se nalaze u proizvodu, po redoslijedu od onoga kojeg ima najviše do onoga koji je najmanje zastupljen. Vrlo dugački popisi koji prelaze tri reda najčešće znače da je riječ o visoko rafiniranom proizvodu.

Također, oni kupci koji traže proizvode bez šećera ili sa smanjenim udjelom šećera moraju paziti na velik broj naziva pod kojima se krije ovaj sastojak, a to su, primjerice: glukoza, fruktoza, saharoza, dekstroza, galaktoza, maltoza, laktoza, maltodekstrin, melasa, ječmeni slad, dehidrirani sok od šećerne trske, invertni šećer, glukozno-fruktozni sirup, kukuruzni sirup, rižin sirup i slično.

Što se tiče nutritivne deklaracije, prema HAPIH-u, ona mora sadržavati informacije o energetskoj vrijednosti hrane te o količini masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli,  uz navođenje vrijednosti za 100 g ili 100 ml te po obroku i/ili jedinici konzumacije. Posebnu pozornost treba obratiti na proizvode s oznakom light, kod kojih je najčešće nedostatak masti nadomješten većom količinom ugljikohidrata - što se lako može iščitati iz nutritivne deklaracije.

Za one koji se drže uravnoteženog režima prehrane preporuka je odabrati proizvode koji na nutritivnoj deklaraciji imaju što manje ukupnih i zasićenih masti, jednostavnih šećera i soli, a što više prehrambenih vlakana, proteina, vitamina i minerala.

Antibiotic, gluten i cruelty free

Oznaka koja u sebi ima riječ free upućuje na to da nekog sastojka ili načina proizvodnje nema u određenoj hrani. Oznaka Antibiotic free, primjerice, jamči da pilići nisu primili antibiotike niti u jednoj fazi svog životnog ciklusa. Priznati agrarni ekonomisti ističu da su podaci o uporabi antibiotika u stočarstvu dobar pokazatelj tehnologije i dobrobiti životinja. Što je lošija uzgojna praksa, veća je primjena antibiotika. Pokazalo se da zemlje koje imaju masovni uzgoj pripadaju onim klasama u kojima je uporaba antibiotika znatno veća, a konzumacija takve hrane pridonosi vrlo ozbiljnoj prijetnji povećane rezistencije na antibiotike. Zasad jedini mesni proizvod u Hrvatskoj koji nosi oznaku "antibiotic free" je Međimursko pile. 

Gluten ili lactose free oznaka je koju u najvećoj mjeri traže ljudi koji su intolerantni ili alergični na gluten i/ili laktozu. Gluten je protein koji se nalazi u pšenici, brašnu, ječmu, raži, piru te zobi, a laktoza je ugljikohidrat u mlijeku i mliječnim proizvodima. 

Oni kojima je važna etička strana proizvodnje hrane u sljedećoj kupnji potražit će proizvode s oznakom cruelty free - koja ne mora isključivo značiti da ni proizvod ni njegovi sastojci nikad nisu testirani na životinjama. Također može značiti da proizvođač nije provodio testove na životinjama (jer se oslonio na testove dobavljača) ili da sastojci ili proizvod nisu testirani na životinjama u posljednjih pet, deset ili dvadeset godina. Postoji još jedna oznaka koja štiti životinje, a to je Vegan, koja znači da hrana ne sadrži sastojke životinjskog podrijetla niti sastojke koji se dobivaju od životinja.

Oznake kvalitete

Prema Zakonu o hrani, sustav samokontrole i kvalitete HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Point), kojim se osigurava neškodljivost hrane, obavezan je od 2009. godine za sve proizvođače hrane, trgovce hranom ili subjekte koji poslužuju hranu. Glavni cilj oznake HACCP je dati potrošaču do znanja kako je riječ o zdravstveno ispravnoj hrani. 

Oznake koje upućuju na dodatnu kvalitetu hrane su EKO, BIO ili Organsko. One označavaju proizvode koji su nastali u humanim i okolišno održivim uvjetima te čiju ukupnu masu čini najmanje 95% ekološki proizvedenih sastojaka. Pod pojmom ekološki uzgoj misli se na korištenje obnovljivih izvora energije, recikliranje otpada i izbjegavanje GMO-a. Europska unija ima svoj EKO znak od 2010. godine, ali i u Hrvatskoj postoji oznaka ove kvalitete, pod nazivom Hrvatski eko proizvod. 

Domaći prehrambeni proizvodi 

Za prepoznavanje hrane prema zemljopisnom podrijetlu, potražite na pakiranju zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla (ZOZP), zaštićenu oznaku izvornosti (ZOI) ili zajamčeno tradicionalni specijalitet (ZTS). 

Oznaka ZOZP znači da se barem jedna faza proizvodnje, prerade ili pripreme mora odvijati na području navedenog zemljopisnog podrijetla. Tu oznaku nose Lički škripavac, Lički krumpir, Dalmatinska pečenica i panceta, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Bjelovarski kvargl, Baranjski kulen, Varaždinski klipič, Zagorski mlinci i drugi. 

Oznaku ZOI ima hrana koja je proizvedena, procesuirana i pripremljena u specifičnome mjestu ili regiji u kojoj je nastala. Proizvodni proces mora biti s tog područja te se za njega moraju koristiti tradicionalne, priznate tehnike. Primjer su Dingač, Krčki pršut, Slavonska šljivovica, Malostonska kamenica, Samoborski bermet, Slavonski med, Hrvatski pelinkovac i tako dalje.

Oznaka ZTS svjedoči o tradicionalnoj proizvodnji ili tradicionalnom sastavu koji ne moraju biti povezani s nekim određenim područjem. Registracija naziva proizvoda kao ZTS štiti ga od krivotvorenja i zlouporabe, piše na stranicama EU.