Ljeto koje mi je promijenilo život: Od sezonskog zaposlenja do stalnog posla
Turistička je sezona u punom jeku, a potražnja za sezoncima ne jenjava. Štoviše, u stalnom je porastu! Istražujemo koje je zanimanje i gdje najtraženije te tko od sezonaca najviše zarađuje?
Prema istraživanjima portala MojPosao, u Hrvatskoj je u ovom trenutku još otvoreno više od 2000 natječaja za sezonske poslove. Najviše se sezonaca traži u Splitsko-dalmatinskoj županiji, slijede Primorsko-goranska, Istarska te srednja i južna Dalmacija. Uvjet za većinu poslova (71%) je srednja stručna sprema, a od engleskog je, nećete vjerovati, poželjnije jedino znanje hrvatskoga jezika. "Zimmer frei" dolazi tek na trećemu mjestu.
Kad je riječ o popularnosti zanimanja, svakako prednjače prodavači, a ništa manje na tržištu rada nisu traženi ni konobari, barmeni, kuhari niti pripadnici "odreda za čistoću". Što se tiče očekivanja za sezonu, prema internoj anketi HUP-ove Udruge ugostiteljstva i turizma o radnoj snazi u turizmu, više od 60% sezonaca u Hrvatskoj ove će godine doći iz inozemstva, ukupno njih 50.000, i to najvećim dijelom iz susjednih nam balkanskih zemalja.
Početak priče o sezoncima
Još davne 1946. u Splitu je predsjednik bivše države poručio - radnici moraju na more, zbog zdravlja, naravno. Tako je rođena ideja socijalnog turizma: država je uvela plaćene godišnje odmore, regres i sindikalne kvote za ljetovanje. No većina radnika nije znala što znači odmor - mnogi su prvi put putovali, bojali se mora, a još više čudnih pravila u odmaralištima.
U stvarnosti, odmarališta su bila kaotična - sobe vlažne, čistačice ratoborne, hrana oskudna, a disciplina više nalik na strogu organizaciju nego na opušteno ljetovanje. Arhivski zapisi bilježe nezadovoljstvo, svađe i bijeg kući prije vremena. Istodobno, turistički kadar se školovao u hodu, a sezonski radnici postajali su sve potrebniji.
Prvi strani sezonski radnici u Hrvatskoj pojavili su se tek kasnije, od 1970-ih, dolazeći ponajprije iz Italije i drugih zapadnoeuropskih zemalja, donoseći nove standarde i izazove.
Isplati li se sezona u Hrvatskoj?
Neupitno je da Hrvatskoj i dalje trebaju strani sezonski radnici, no pravo je pitanje koliko se njima isplati rad u Hrvatskoj. Nasreću, tu su prognoze ipak malo optimističnije. Naime, prema relevantnim istraživanjima, plaće su u stalnom rastu, što potvrđuju i iz HUP-a.
- U turizmu se bilježi trend kontinuiranog povećanja plaća. Samo u posljednje dvije godine u najvećim turističkim kompanijama primanja radnika povećana su za 27,5 posto i trend rasta plaća nastavit će se i ove godine. Uz plaću, poslodavci daju razne beneficije, osiguravaju smještaj, prehranu, pa sektor turizma prema uvjetima rada postaje sve atraktivniji poslodavac - ističu.
Mjesečna primanja ovise o vrsti posla, ali prosječno ispitanici portala MojPosao za sezonski rad očekuju minimalno 1307 eura neto mjesečno. To je 6 posto više u odnosu na prošlu godinu, ističu. Najveću plaću očekuju kuhari, koji bi htjeli minimalno 1482 eura. Konobari u prosjeku očekuju mjesečnu plaću od 1408 eura, recepcionari minimalno 1259 eura, sobari i sobarice barem 1145 eura, a pomoćni radnici u kuhinji 1322 eura. Skladištari u sezoni očekuju 1050 eura mjesečnu plaću a prodavači 1105 eura.
Kako to izgleda u praksi, otkriva nam Antonio, simpatični mladić kojem se njegov sezonski posao u Petrolu toliko svidio da je odlučio ondje se skrasiti dugoročno.
Najbolje mjesto za sezonce
Antonio se u svojstvu blagajnika ekipi Petrola priključio prije dvije sezone, a blagajna na Petrolu ujedno mu je bila prvi sezonski posao.
- Na početku mi je bilo malo stresno, kao što je to, uostalom, na svakom novom poslu, ali brzo se čovjek navikne. Uz sjajne protokole i još bolje kolege, koji su tu uvijek spremni pomoći, u tren postaneš uhodan. Nakon samo nekoliko dana razina stresa drastično je splasnula i mogu najiskrenije reći da sam zaista počeo uživati u svojem poslu - prisjeća se.
Nakon dvije pune sezone Antonio se napokon okuražio i odlučio šefa pitati za stalno zaposlenje. Ostalo je povijest. Ako ćemo sasvim iskreno, kaže, inicijalno ga je na Petrol privukla primamljiva visina plaće, a odluci da se ondje zaposli dodatno je u prilog išla blizina radnog mjesta. Zbog te se kombinacije, tvrdi, na kraju u Petrolu i dugoročno skrasio.
Kako izgleda sezona u Petrolu?
Sezonci u Petrolu, kaže nam Antonio, obično rade srpanj, kolovoz i rujan, a svaka smjena traje 8 sati. Prekovremeno se u pravilo ne ostaje, osim u nekim ekstremnim nepredviđenim situacijama, ali to je stvarno rijetkost.
- Jednom kad se uhodaš, posao zaista nije težak. Kao što sam rekao, dobri protokoli i uhodana ekipa uvelike olakšavaju stvari. Radi se u tri smjene i dnevni zadaci zapravo ovise o smjeni koju radiš. Atmosfera na poslu je odlična. Koliko je opuštena, naravno, ovisi o količini posla, ali kolege ne bih mijenjao ni za što na svijetu. Petrol mi je, bez pretjerivanja, praktično drugi dom! Ljudi su vrlo inkluzivni i otvoreni, zbog čega su nam međuljudski odnosi baš zdravi - dodaje.
Za kraj razgovora ostavljamo pitanje što bi Antonio preporučio sezoncima koji traže posao.
- Očekuje vas posao s ljudima, a to ima svojih prednosti i mana. Ali u Petrolu se svaki izazov vrlo jednostavno i brzo rješava, tako da je to zaista sjajno. Osim toga, moram istaknuti da je work-life balance odličan i da čovjeku stvarno ostaje dovoljno vremena da se neopterećeno bavi drugim stvarima u privatno vrijeme. Neovisno o tome čačka li po autima i izlazi, poput mene, ili doma ima obitelj kojoj se želi neopterećeno posvetiti. Uz posao u Petrolu stignete sve!
