'Moj zadatak nije samo pitati dijete što ne zna, nego otkriti i što može'
Nastavnički poziv mnogo je više od nastavnog plana i programa. To je odgovornost, privilegij i velika životna misija, smatra profesor Dejan Nemčić. 'Moj zadatak kao nastavnika nije samo pitati dijete što ne zna nego i otkriti što može', navodi on
Znanje nikad nije bilo dostupnije nego danas, ali istodobno sve više nastavnika upozorava kako djeca sve teže zadržavaju pažnju, povezuju informacije i pronalaze pravi smisao u učenju. Upravo u tome svoju ulogu vidi Dejan Nemčić, profesor kojeg učenici i roditelji posljednjih godina sve češće izdvajaju kao primjer nastavnika koji mijenja način na koji djeca doživljavaju školu.
Kod njega geografija nije samo karta i gradivo za test. Jedan sat pretvara se u razgovor o klimatskim promjenama, drugi u priču o nejednakostima i životu djece na drugom kraju svijeta, a treći u pitanje zbog kojeg učenici još dugo razmišljaju nakon zvona. Jer, kako kaže, djecu ne učimo samo predmetu nego načinu razmišljanja, razumijevanju i gledanju svijeta oko sebe.
U vremenu u kojem umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u svakodnevni život i obrazovanje, Nemčić smatra kako je važnije nego ikad naučiti mlade kako tehnologiju koristiti pametno i odgovorno. Upravo zato sudjeluje u HT-ovoj kampanji AI ti to možeš, koja kroz edukativne sadržaje pokazuje kako AI može pomoći u učenju, razvijanju ideja i razumijevanju gradiva, ali nikad ne smije zamijeniti čovjekovo razmišljanje, trud i odgovornost.
Učiteljski poziv je životna misija
Iako iza sebe ima gotovo 15 godina rada u učionici, Nemčić kaže da svoj posao nikad nije doživljavao samo kao predavanje geografije.
- Učiteljski poziv mnogo je više od nastavnog plana i programa. To je odgovornost, privilegij i velika životna misija - tumači on.
Tijekom godina rada primijetio je koliko se generacije učenika mijenjaju. Današnja djeca, kaže, odrastaju brže, digitalno su spretnija i imaju mnogo više informacija nego prije, ali istodobno žive pod stalnim pritiskom uspoređivanja i očekivanja.
- Današnji učenici su brzi, znatiželjni i imaju golem potencijal. Ali pažnja im je raspršena i često vrlo brzo zaključe da nešto ne mogu. Zato im danas ne treba samo predavati nego ih učiti kako vjerovati u sebe, kako razmišljati te kako pogriješiti i ponovno pokušati.
Posebno ističe empatiju, za koju smatra da će u budućnosti biti jednako važna kao svako tehničko znanje.
- Ako dijete nema osjećaj za čovjeka pored sebe, posebno u nevolji, onda znanje i vještine padaju u drugi plan.
Motivacija nestaje kad dijete ne vidi smisao
Upravo zato vjeruje da najveći problem obrazovanja danas nije manjak motivacije nego način na koji djeca uče. Kad se učenje svodi samo na pamćenje činjenica i reprodukciju gradiva, djeca vrlo brzo prestanu u njemu vidjeti smisao.
- Kada dijete uči napamet, bez razumijevanja i bez poveznice sa stvarnim životom, tad znanje postaje teret. Škola postane nešto što se mora odraditi, a ne prostor u kojem se otkriva svijet.
Motivacija se, dodaje, ne može nametnuti.
- Ne možemo učeniku samo reći: ‘Moraš biti motiviran’. Motivacija se gradi kroz smisao i osjećaj da ono što učimo ima veze s njegovim životom - ističe Nemčić.
Zato geografiju nikad ne svodi samo na definicije i karte.
- Kad učimo o rijekama, ne učimo samo njihove nazive. Učimo o vodi, bez koje nema života. Kad učimo o klimatskim promjenama, ne učimo definiciju nego razgovaramo o budućnosti planeta na kojem će ta djeca živjeti.
Škola bi trebala biti prostor života, a ne samo borba za ocjene
Na sličan način razmišlja i o školskom sustavu. Smatra da bi škola trebala biti mnogo više od mjesta na kojem se sakupljaju ocjene.
- Previše puta učenici uče za test, a premalo za razumijevanje svijeta oko sebe, kaže i dodaje kako bi u škole uveo više terenske nastave, razgovora, financijske i medijske pismenosti, ali i više prostora za kreativnost nastavnika.
- Djeca najviše pamte ono što dožive srcem, a ne samo ono što prepišu u bilježnicu.
Ne postoji dijete koje ne vrijedi
Posebno ga pogađa kada djeca počnu vjerovati da "nisu za školu". Upravo takvim učenicima najčešće pokušava pokazati da vrijednost čovjeka nikad ne može stati u jednu ocjenu ili jedan način učenja.
- Možda nisi za ovakav način škole, ali sigurno jesi za život, za znanje i za neki svoj put.
Kaže kako ne postoji dijete koje nema talent nego samo situacije u kojima odrasli prekasno prepoznaju njegove kvalitete.
- Moj zadatak kao nastavnika nije samo pitati dijete što ne zna. Moj je zadatak otkriti i što može.
Djecu treba učiti razmišljanju
Filozofija prema kojoj ga učenici i roditelji prepoznaju možda je najbolje sažeta u njegovoj rečenici: "Djecu ne učiš predmetu nego razmišljanju". A za profesora Nemčića to znači mnogo više od nastave.
- Cilj nije samo da učenik zapamti glavni grad ili rijeku. Cilj je da razumije zašto ljudi žive baš ondje, zašto nastaju sukobi, zašto nestaje voda i kako je sve u svijetu povezano.
Kad učenik nauči postaviti pravo pitanje te povezati uzrok i posljedicu, smatra Nemčić, tad je škola ostvarila ono najvažnije. A upravo će takve vještine, uvjeren je, odlučivati o budućnosti. Kritičko razmišljanje, komunikacija, kreativnost, prilagodljivost i empatija bit će važniji od pukog memoriranja podataka.
- Možemo imati umjetnu inteligenciju i najmodernije alate, ali ako izgubimo čovjeka, izgubili smo sve.
Profesorovih pet pravila učenja
Profesor Nemčić otkrio nam je i pet pravila učenja koja godinama prenosi učenicima.
Prvo pravilo glasi: ne učiti napamet bez razumijevanja. Učenik se uvijek treba pitati: 'Razumijem li ja ovo i mogu li to ispričati svojim riječima?'.
Drugo, gradivo treba povezivati sa životom. Ako učiš rijeke, pitaj se kako one utječu na ljude, gradove, gospodarstvo i svakodnevni život.
Treće, učenje treba rasporediti. Bolje je učiti svaki dan pomalo nego sve ostaviti za zadnju večer.
Četvrto, učenik treba aktivno učiti - prepričavati, crtati mentalne mape, postavljati pitanja, objašnjavati nekom drugome. Ako nešto možeš objasniti svojim riječima, onda to stvarno znaš.
I peto, možda i najvažnije - ne treba se bojati pogreške. Pogreška nije kraj nego dio puta.
AI je pomoćnik, a ne zamjena za razmišljanje
Nemčić smatra da, u svijetu u kojem učenici sve češće koriste AI alate, umjetna inteligencija može biti velika pomoć, ali samo ako ostane alat.
- AI ti može pomoći, ali ne može živjeti, osjećati i misliti umjesto tebe. Problem, kaže, nije u tehnologiji nego u načinu na koji je koristimo.
- Ako učenik koristi AI da bolje razumije gradivo, razvije ideju ili provjeri svoje znanje, to je sjajno. Ali ako ga koristi samo da prepiše odgovor i zaobiđe vlastiti trud, tad ne uči ništa.
Zato profesor Nemčić podržava HT-ovu kampanju AI ti to možeš, koja građanima kroz edukativne sadržaje, praktične primjere i savjete pokazuje kako umjetnu inteligenciju koristiti odgovorno i korisno.
- AI može pomoći, ali srce, trud, karakter i odgovornost uvijek moraju ostati prioritet.
