Šume su neophodne za život na našem planetu i njihova vrijednost naprosto je neprocjenjiva. Stanište su nebrojeno mnogo životinjskih i biljnih vrsta, a mnoge blagodati pružaju i nama ljudima. U najmanju ruku, odgovorne su za proizvodnju kisika koji udišemo, zbog čega ih zasluženo zovemo "pluća svijeta". Zato ih je potrebno održavati i raditi na njihovoj zaštiti. I upravo je to opis posla šumara. 

O tome kako izgleda radni dan jednog stručnjaka za šume, ali i što sve ovaj posao uključuje, razgovarali smo s Darkom Posarićem, diplomiranim inženjerom šumarstva i rukovoditeljem Odjela za proizvodnju Uprave šuma Podružnice Vinkovci.  

Poziv, a ne posao 

- Radio sam 11 godina kao revirnik Hrvatskih šuma. Taj posao podrazumijeva gospodarenje šumom, što uključuje pomno praćenje šumskih sastojina i provedbu radova propisanih osnovama gospodarenja. Potom sam 12 godina radio na podizanju i uzgajanju mladih šuma, što je za mene najljepši posao u Hrvatskim šumama. Danas sam na poziciji rukovođenja i koordiniranja svih radova gospodarenja šumama - navodi svestrani Posarić, inače autor nekoliko knjiga i hobi fotograf. Svemu je, dodaje, zajednička težnja da stvari učini boljima, za što inspiraciju crpi iz prirode.

Šumari, saznajemo, rade tijekom cijele godine, jer u šumi uvijek ima posla. Na terenu su već od 7 sati ujutro, ljeti i od 6, kako bi ipak radili u koliko-toliko humanim uvjetima za vrijeme velikih vrućina. Osobito su aktivni nakon oluja, kad treba provjeriti jesu li putovi prohodni, odnosno sigurni za prolaznike. Biti šumar znači ne samo uzgajati šumu nego katkad preuzeti ulogu svojevrsnog šumskog policajca koji se brine za sigurnost šetača, pazi na to da nitko nepropisno ne loži vatru ili da netko u šumi ne odbaci stari hladnjak. No i to je tek djelić posla šumara. Šumari moraju biti i dobri organizatori. Jedna od njihovih najvažnijih zadaće je osigurati obnovu šuma, što je zapravo ciklus u kojemu mlada šuma zamjenjuje staru, a to se postiže kroz nekoliko sijekova – pripremni, naplodni i dovršni. Ovaj zadnji često podiže buru u javnosti jer je vizualno površina bitno drugačija, ali da bi šuma narasla, najprije treba biti mala, kao i svaki drugi živi organizam. U tom se ciklusu između ostalog osigurava i sirovina za drvnu industriju.  

Ako ste se ikad tijekom šetnje zapitali odakle na stablima one šarene markacije, evo vam odgovora. Šumari se brinu da se posijeku mrtva, bolesna, oštećena i manje vrijedna stabla kako bi se napravilo mjesta za ona najbolja. Osim toga, gdje treba, oni sade i pošumljavaju, pri čemu osobito pozornost polažu na to koja će vrsta najbolje uspjeti na određenom staništu s obzirom na tip tla, na količinu svjetla i vlage.

Polovica Hrvatske je pod šumama 

Hrvatska je iznimno bogata šumama. Čak 49,3% kopnenog teritorija Hrvatske čine šume. A glavna odlika naših šuma je ta što je 95% njih prirodno, i to zahvaljujući velikim dijelom upravo hrvatskim šumarima, koji već više od dva stoljeća prilikom gospodarenja primjenjuju načelo održivosti te iz šume uzimaju manje zalihe od prirasta, a sve kako bi se sačuvala prirodna ravnoteža.  

- Budući da su naše šume na svom prirodnom staništu, imamo malo kultura. Šume kod nas rastu prirodno, a prorjeđujemo ih jedanput u deset godina. Tako šuma raste do kraja svog životnog vijeka, odnosno ophodnje - pojašnjava Posarić. 

- Mnoge ljude brine kad, prolazeći, primjerice, Slavonijom, vide posječene veće dijelove šume, misleći da su šumari napravili čistinu. U krivu su. Ono što izgleda kao čistina zapravo je mlada šuma, stara tek nekoliko godina. A kad padne jedan hrast, na to treba gledati kao na rođenje njih nekoliko tisuća, koji ne mogu živjeti u sjeni svog roditelja i jedva čekaju svoju šansu - priča nam Posarić.  

Najveći problem - suša 

Nažalost, nagli trend porasta temperature zraka, popraćen mnogim klimatskim ekstremima, uvelike je povećao rizik od sve intenzivnijih prirodnih nepogoda, pa se i naše šume razlikuju u odnosu na razdoblje od prije dvadesetak godina. 

- Suša i velika ljetna žega velik su problem. Prevruće je i stabla se muče. U zadnja dva desetljeća pojavilo se više novih bolesti i štetnika. Hrast je napala mrežasta stjenica i on rađa s mukom. To ostavlja posljedice jer je sve slabiji. Na jasenu se pojavila bolest od koje on vrlo brzo stradava, pa propadaju velike površine jasenovih šuma koje su nam vrlo važne jer rastu na niskim terenima i nemamo kvalitetnu vrstu za njihovu zamjenu. Oluje su sve intenzivnije i stvaraju sve veću štetu, kao i poplave u doba godine kad je pomladak najosjetljiviji  - ističe Posarić. 

Hrast rekorder 

A kad smo već kod hrastova, jeste li znali da se Hrvatska može pohvaliti i jednim od najvećih hrastova u Europi ili da i mi imamo vlastitu prašumu, i to u srcu Slavonije? U prašumi Prašnik, naime, raste vrlo impresivno stablo hrasta lužnjaka staro 350 godina i više od 40 metara. Promjera je oko dva metra i ukupno ima 50 kubika drvne zalihe! Prašnik je inače najstarija šuma u Hrvatskoj i ima površinu oko 55 hektara. 

Usprkos ogromnom zelenom tepihu koji imamo u Hrvatskoj, ljudi većinom, smatra Posarić, prirodu uzimaju zdravo za gotovo, a da toga nisu ni svjesni.  

- Potrebna je edukacija od malih nogu. Teško da ćete nekog odraslog zainteresirati za šume i šumske vrste. Smatram da bi izlete u šume i učenje o šumi trebalo uključiti u nastavu već od vrtićke dobi. Nigdje o šumi nećete više naučiti nego u šumi. Jednako tako, našim šumama najviše bi pomogla normalizacija klime. Iako na to ne možemo izravno utjecati, možemo nastojati naučiti ponešto o šumi i prestati raditi ono što šumi šteti, a to su onečišćavanje vode i prekomjerno bacanje smeća svugdje -  zaključuje naš sugovornik.