Posljedice bolesti poput dijabetesa, začepljenih krvnih žila, tumorske bolesti i prometne nesreće nalaze se među najčešćim uzrocima amputacija. Nakon takvih nezgoda pacijente se uključuje u proces intenzivne rehabilitacije koji podrazumijeva i izradu proteze po mjeri. To su u većini slučajeva natkoljene i potkoljene proteze, ispričao nam je naš sugovornik Zdravko Pongrac, inače specijalist za ortopedska pomagala.

U svom svakodnevnom poslu Zdravko se susreće s pacijentima različite životne dobi i u fazi kada se počinju privikavati na odgovarajuće pomagalo kojemu je primarna zadaća olakšati im život. Medicina i tehnologija danas su znatno uznapredovale te omogućuju ispunjen i sadržajan život čak i osobama koje se suoče s ovako bolnim iskustvom. 

'Taj trenutak kad stanu na svoje noge'

Neki se trenuci čovjeku, priča nam naš sugovornik, u sjećanje urežu dublje od drugih. Poput onoga kad mu je čovjek došao na probu proteze i nastojao mu demonstrirati kako je on nekada igrao nogomet. 

- Zamahnuo je nogom, poskliznuo se i pao na pod. Nažalost, susrećemo se s teškim trenucima i ljudi često misle da mogu činiti sve što su mogli i prije nesreće koja ih je zadesila. Najbolnije je pritom vidjeti malu djecu koja su ostala bez udova. Osobito pamtim jednu curicu koja nije hodala pune 3 godine. Prvi put kad je ustala s protezama reakcija joj je bila – 'Mama, vidi, ja hodam'. To je nešto zbog čega volim svoj posao, jer na takve reakcije ne možeš ostati imuni – iskreno će Zdravko.

Prepričao nam je i situaciju s pacijentom koji mu je došao na izmjeru proteze u blago alkoholiziranom stanju. 

- Problem je u tome što noge u alkoholiziranom stanju otiču, a to uzimanje mjera otežava i čini gotovo nemogućim. Na kraju smo svejedno uzeli mjeru, jer je gospodin inzistirao da se to odradi isti dan. Kad je došao na probu ispostavilo se da mu proteza ne odgovara, odnosno da mu je prevelika. Jer je, za razliku od prvoga puta, došao trijezan – priča nam Zdravko. 

Njegov kolega, Ivica Balog, koji je prije 10 godina ostao bez noge, iskusio je i drugu stranu medalje. 

- Rušio sam zid u kući, koji je na kraju pao na mene i smrskao mi nogu. U bolnici su me pokušavali spojiti i zakrpati, ali nažalost nije uspjelo. Nakon par dana su mi morali ukloniti nogu ispod koljena. Protezu sam dobio za nešto više od mjesec dana nakon toga. Ono što mi je danas posebno zanimljivo je činjenica što je mojoj okolini i bližnjima bilo teže nego meni. Dolazili su mi u posjete i vidjelo se na njima da im je nelagodno. Ja bih im samo rekao da ću jednoga dana trčati kao Oscar Pistorius, koji je u to vrijeme bio poznat samo po svojim rezultatima – ispričao nam je Ivica koji ističe kako ga je sport psihički spasio i motivirao te da još uvijek, čak i s protezom, trenira atletiku, normalno se igra s djecom, vozi automobil i obavlja radove u vrtu. 

Zdravstveno osiguranje čini lakšim život

Dopunsko zdravstveno osiguranje “dopunjuje” troškove nadoplate osnovnog zdravstvenog osiguranja, odnosno troškove participacije pri odlasku kod liječnika,  boravka u bolnici, te, ovisno o osiguravajućem društvu  i polici, dopunsku B listu lijekova. Ono pokriva troškove sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite osiguranika prilikom korištenja različitih vrsta zdravstvenih usluga – od bolničkog i ambulantnog liječenja preko dijagnostičkih obrada u bolnici, ortopedskih pomagala i specijalističkih stomatoloških usluga pa sve do fizikalne rehabilitacije u kući i liječenja u inozemstvu.  

Nažalost, nije nepoznanica da je hrvatski zdravstveni sustav preopterećen te da se na brojne dijagnostičke pretrage čeka od nekoliko mjeseci do čak dvije godine. Naime, prosječan rok čekanja trenutno iznosi 164 dana, a na pregled ili dijagnostički postupak u Hrvatskoj čeka oko 865 tisuća ljudi.  Zato danas uz bazično, osnovno zdravstveno osiguranje, dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje više nije opcija, nego nužnost budući da je zdravstveni sustav u Hrvatskoj u post-pandemijsko vrijeme – preopterećen. 

- Srećom imao sam dopunsko zdravstveno osiguranje koje je pokrilo sve moje troškove liječenja i boravka u bolnici. A u bolnici sam proveo dosta vremena jer sam imao tri operacije. Nisam mora plaćati nikakve račune liječenja, a prvu protezu koju sam dobio pokrila mi je polica zdravstvenog osiguranja. No nakon te, uzeo sam nešto skuplju o svom trošku, kako bi mi kvaliteta života bila jednaka ili bar slična onoj prije nesreće – ispričao nam je naš sugovornik. 

Dopunsko osiguranje koje je Ivica imao tijekom svoga liječenja zapravo je nadopuna obveznog zdravstvenog osiguranja i razlikuje se od dodatnog zdravstvenog osiguranja. Dodatno zdravstveno osiguranje često se poistovjećuje s dopunskim zdravstvenim osiguranjem, međutim, to su dvije potpuno različite vrste osiguranja i obje spadaju u dobrovoljno zdravstveno osiguranje te nude potpuno različite vrste usluga iako se radi o komplementarnim proizvodima. Za razliku od obveznog, dobrovoljna zdravstvena osiguranja ugovaraju se prema individualnim potrebama. 

Iako svjesni važnosti redovitih preventivnih pregleda kao i brige za vlastito zdravlje, zanimalo nas je znaju li građani  koja je zapravo razlika između dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja.  

Dodatno zdravstveno osiguranje, naime, možete ugovoriti samo u osiguravajućim kućama uz uvjet da ste korisnik obveznog zdravstvenog osiguranja jer polica dopunskog ili dodatnog osiguranja nisu zamjena za osnovno osiguranje, već samo nadogradnja. Sklapanjem police dodatnog osiguranja, ostvarujete pravo na korištenje usluga specijalističkih pretraga, dijagnostičke obrade, laboratorijskih pretraga i sistematski pregled. Na taj način moguće je izbjeći duge liste čekanja i nisu vam potrebne čak ni uputnice kako biste obavili pretragu ili pregled u više od 200 poliklinika i bolnica diljem zemlje! 

 Više informacija potražite na web stranici projekta “Sigurnije sutra“.

Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji s Hrvatskim uredom za osiguranje.