Agonija duga 13 dana: Zamalo je izbio još jedan svjetski rat...

Događaji između 16. i 28. listopada 1962. godine poznati pod imenom Kubanska kriza skoro su doveli do kraja svijeta jer je sukob između SSSR-a i SAD-a bio krajnje ozbiljan. Atomski rat tada je bio vrlo vjerojatan, a ta kriza se smatra vrhuncem hladnog rata. Prema tajnim snimkama američkih izviđačkih zrakoplova utvrđeno je kako su Sovjeti na Kubi instalirali ofenzivno nuklearno oružje. Reakcija  mladog američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i njegovih suradnika morala je biti brza.

Šesnaest godina prije, odmah po završetku Drugog svjetskog rata George Kennan američki diplomat u Sovjetskom Savezu, pisao je  ministarstvu vanjskih poslova tadašnjeg predsjednika Trumana o svom viđenju agresije SSSR-a.

Kennan je smatrao da se sa Sovjetima ne može raspravljati i dogovarati. Oni, po njegovom mišljenju, jedino reagiraju  na 'zakon sile'. Taj opis uvelike je utjecao da nekadašnji ratni saveznici zahlade odnose te da Amerika počne s politikom 'zatvaranja' prema SSSR- u i širenju komunizma. To je gotovo prouzrokovalo nuklearni rat 16 godina kasnije.

Kubanski vođa Fidel Castro i sovjetski lider Nikita Hruščov dogovorili su se da na Kubu smjeste instalacije nuklearnih projektila kako bi spriječili pokušaje invazije SAD-a na Kubu. Naime, to su odlučili napraviti nakon neuspješnog pokušaja invazije u Zaljevu svinja 1961. i nakon što je Amerika počela širiti nuklearne projektile u Turskoj i Italiji

Wikipedia

CIA je uskoro doznala za dogovor Castra i Hruščova. To im je dojavio njihov sovjetski špijun pukovnik Oleg Penkovski koji im je  slao ratne planove, tajne dokumente i odavao druge informacije

Američki špijunski zrakoplovi uskoro su preletjeli iznad Kube i 13. listopada 1962. snimili šokantne fotografije. Na njima se jasno vidjelo da su Sovjeti razmjestili svoje interkontinentalne nuklearne rakete uz samu američku obalu. 

Projektili mogu stići do SAD-a za samo nekoliko minuta i ubiti 80 milijuna ljudi. Predsjednik John Kennedy i njegovi savjetnici - njegov brat i tadašnji ministar pravosuđa Robert Kennedy  te posebni savjetnik u Bijeloj kući, Kenneth O'Donnell, pokušavaju tada izvršiti pritisak na Moskvu da povuče svoje rakete kako bi se izbjegao nuklearni rat.

Wikipedia

Kennedy i njegov tim traže miran način rješavanja krize, ali vojni predstavnici problem žele riješiti invazijom na Kubu. Do 28. listopada slijedi 13 napetih dana, u povijesti poznatih kao razdoblje na rubu nuklearnog rata. Predsjednik je očajan, pokušava naći rješenje ali to nije jednostavno jer mora prijeći preko političkog minskog polja i izbjeći treći svjetski rat.

16. listopad

Predsjedniku Kennedyju predložena su dva moguća poteza. Da se krene u zračni napad i invaziju ili da se upute u pomorsku karantenu uz prijetnju daljnjim vojnim opcijama. Predsjednik nije htio zabrinjavati javnost pa taj dan nije mijenjao dnevni raspored

17. listopad

Nakon što je ponovljeni izviđački let špijunskog aviona potvrdio daljnji razvoj na lokaciji projektila na Kubi američke vojne snage počele su formirati baze na jugoistoku zemlje. Na Kubi su, naime, postavljene srednje i dalekometne rakete koje su mogle pogoditi kontinentalni dio SAD-a.

Wikipedia

18. listopad

Dolazi do susreta između sovjetskog ministra vanjskih poslova i predsjednika Kennedyja u Bijeloj kući. Sovjetski ministar Andrej Gromijko uvjerava američkog predsjednika da oružje služi isključivo za obranu. Kennedy mu ne vjeruje, ali se ne želi raspravljati već mu samo upozorava da će biti "smrtnih posljedica" ako se na Kubi nalazi oružje za napad.

19. listopad

Dok se predsjednik pridržavao uobičajenog rasporeda i otišao na put njegovi savjetnici i suradnici raspravljaju o sljedećem mogućem koraku.

Pixsell

20. listopad

Bijela kuća je naredila "karantenu". Zapravo je to bila blokada, ali su je prozvali karantenom jer je tehnički gledano "blokada" ratni čin. Znači, bilo koji sovjetski brod koji je prevozio oružje na Kubu mogao je biti okrenut i vraćen nazad. Kennedy je odglumio prehladu kako bi što prije došao kući tako da su Amerikanci i dalje živjeli u blaženom neznanju.

21. listopad

Kennedy se nakon nedjeljne mise susreo s generalom Walterom Sweeneyjem kako bi dogovorili taktiku. On je predsjedniku obećao da će sigurno uspjeti uništiti sve rakete.

22. listopad

Američka javnost je napokon obaviještena o tome što se događa. Kennedy je stavio američku vojsku u stanje pripravnosti. Kazao je da neće okončati "karantenu" sve dok SSSR ne ukloni svoje projektile. Neki su predsjednika savjetovali da krene na invaziju Kube iako bi to sigurno prouzrokovalo masovnu odmazdu SSSR-a. No Kennedy je ipak odlučio da čekaju, ali i da nastave biti u stanju pripravnosti

Wikipedia

23. listopad

Američki brodovi su raspoređeni na blokirajuće položaje oko Kube. Sovjetski teretnjaci vezani za Kubu, s vojnom opremom, u najvećoj mjeri su zaustavljeni. U sovjetskoj ambasadi održan je sastanak Roberta Kennedyja, i predstavnika SSSR-a. Organizacija američkih država (OAS) podržala je američku blokadu, čime je potez SAD postao međunarodno legitiman.

24. listopad

Hruščov je bijesan, kazao je da je američka "karantena" čin agresije

- Vi, gospodine predsjedniče, ne proglašavate stanje karantene nego postavljate ultimatum i prijetite da ćete, ako ne udovoljimo vaših zahtjevima, koristiti silu. Razmislite o tom šta govorite! I želite me uvjeriti da pristanem na to! Šta bi značio pristanak na ovakve zahtjeve? To bi značilo da se rukovodimo u odnosima s drugim zemljama - ne vođeni razumom - nego pristajanjem na tuđu samovolju. Vi više ne zvučite razumno, nego nas pokušavate uplašiti - rekao je Hruščov

U konfrontaciju dvije najmoćnije zemlje na svijetu tada se uključio i papa Ivan XXIII. Apelirao je na obojicu da rade na postizanju mira.

25. listopad

SAD su zatražile hitan sastanak UN-ovog Savjeta sigurnosti. Sovjetski ambasador negirao je da na Kubi postoje projektili. Američki ambasador u UN-u rekao je sovjetskom ambasadoru da je "spreman čekati da na vrbi rodi grožđe" dok ne dobije odgovor od SSSR-a. Nakon toga je UN-u pokazao fotografije s Kube.

 Glavni sekretar UN-a zamolio je za 'period hlađenja', što je Kennedy odbio, jer su projektili i dalje bili na Kubi.

Wikipedia

26. listopad

Projektili na Kubi su postali operativni i nastavila se izgradnja, te su sovjetski bombarderi IL-28 počeli zauzimati kubanski zračni prostor. Strahujući od neposrednog napada, Castro je predložio Hruščovu da SSSR prvi napadne SAD.

Sovjetski špijun Aleksander Fomin predložio je pak diplomatsko rješenje. Svi projektili se uklone, a SAD obeća da nikad neće napasti Kubu. Sličan prijedlog pismenim putem i sam Hruščov poslao je Kennedyju.

27. listopad

Predsjednik Hruščov piše još jedno pismo. Ono je javno, a dosta je i strože. Pristaje na povlačenje projektila ako Kennedy obeća da nikad neće napasti Kubu i da će ukloniti američke Jupiter projektile iz Turske. 

SAD ignorira Hruščovljevu javnu ponudu. Odlučili su prihvatiti prvu ponudu, poslanu dan ranije, ali kao znak dobre volje obećaju da će ukloniti Jupiter rakete iz Turske ni tek nekoliko mjeseci kasnije. U-2 koji je krenuo u izvidnicu na kubanskom terenu je oboren, pri čemu je poginuo pilot Rudolf Anderson. Američki brodovi su zaustavili sovjetsku podmornicu, punu nuklearnih torpeda, ispod linije blokade. Američke avione na ruskom dalekom istoku MIG-ovi protjeruju. No mir odjednom svi žele pa se kasno te večeri postiže dogovor.

28. listopada

Sovjeti javno objavljuju da će ukloniti projektile u zamjenu za obećanje koje su dali Amerikanci. Ne spominju povlačenje projektila iz Turske. Projektili su s Kube početkom studenog vraćeni u SSSR.. Krajem mjeseca završio je i američki embargo Kubi. Sovjetski bombarderi napustili su zemlju krajem godine. Projektili u Turskoj uklonjeni su u travnju 1963. godine.

Tada se uspostavlja i direktna linija između SSSR-a i SAD-a tzv. crveni telefon. Tako je uspostavljena direktna komunikacija između dvije velesile u budućnosti.