News

Komentari 166

Alemka, bila si u pravu: Split juriša na titulu prvaka u koroni

Alemka, bila si u pravu: Split juriša na titulu prvaka u koroni

I dok druge dalmatinske županije već danima nemaju oboljelih, Splitsko-dalmatinska prešišala je čak i grad Zagreb, a za ovakav razvoj događanja nisu krivi evakuirani domovi za starije i nemoće. Tko je kriv?

Splitsko-dalmatinska županija ima skoro duplo više zaraženih osoba od grada Zagreba, gledano po broju stanovnika. Prema podacima koronavirus.hr stranice, u glavnom gradu ih je 459, a Stožer najveće hrvatske županije u petak je izvjestio da imaju 462 oboljela. 

To bi otprilike značilo da je u Zagrebu svako tisuću sedamstoti građanin zaražen, dok u SDŽ dođe jedan zaraženi na 900 stanovnika.

A kao da je bilo jučer kad su se Dalmatinci uz balote samopouzdano zafrkavali da treba što prije zatvoriti tunel Sveti Rok da se pandemija ne spusti na more. 

Kako je, uopće, županija koja je u početku zaraze bila u zavidnoj poziciji uspjela postati najgora u državi? 

Što je sa izvješćem o Škaričiću?

Sigurno mislite da se odgovor krije u evakuiranim domovima za starije i nemoćne. Evo, stavimo i to na papir. Od Stožera SDŽ dobili smo detaljne brojke: dom u Vukovarskoj ima 55 zaraženih, osam umrlih i 14 zaraženih djelatnika; dom na Zenti ima jednog zaraženog korisnika i dva djelatnika; dom u Makarskoj ima 20 zaraženih korisnika, pet djelatnika i jednog umrlog štićenika, dom u Seget Vranjicu ima jednog umrlog, a dom u Dicmu 15 zaraženih, jednog umrlog i jednog zaraženog djelatnika. 

Ukupan broj zaraženih i preminulih korisnika i inficiranih djelatnika tih ustanova je 124. Oduzmemo li 124 od 462 ukupno zaražena, govorimo o 338 osoba koje su infekciju pokupile izvan domova. 

A 338 nije malo, to je 15 punih učionica. Dobro, možemo oduzeti i medicinsko osoblje u bolnicama, pa i na hitnoj pomoći u Splitu koju je zaraza među prvima poharala i opet ćemo ostati na više od tristo oboljelih, koliko god bili velikodušni u smanjenju brojki. Splitsko-dalmatinska županija ima više oboljelih od Crne Gore. 

Možda bi se ozbiljnost situacije u Dalmaciji od početka bolje vidjela da je nisu zasjenila događanja u domu u Vukovarskoj ulici. Do danas je osam osoba preminulo. Od čega? Je li od korone?

Ne zna se sto posto, jer se ne rade za svakoga obdukcije, a to bi kasnije moglo biti važno u sudskom procesu kad se pronađu osumnjičenici za to što su štićenici doma deset dana, kako je one večeri izjavio ravnatelj, imali visoku fibru. 

Kad će Škaričić odgovarati?

Novinari stalno slušaju da će "sredinom idućeg tjedna" biti objavljeno izvješće na temelju kojeg će župan Blaženko Boban odlučiti o smijeni Ivana Škaričića, ravnatelja doma. Ali nitko se ne pita treba li smijeniti župana Blaženka Bobana, nadređenog Škaričiću?

Županija je osnivač i Doma u Makarskoj i Doma u Splitu. On je taj koji bi trebao biti odgovoran. Kakva je uloga Stožera civilne zaštite kojem se glavna medicinska sestra obraćala da joj pošalju opremu, a oni je upućivali na ljekarne? 

Među imenima na službenom popisu članova Stožera nema epidemiologa. Ima, zato, pedijatara. Nastavnika, branitelja, inženjera i vjeroučitelja. Kad su mediji uočili tu nelogičnost, iz Županije su poručili da ipak postoji jedna epidemiologinja. Samo eto, ona je "pridruženi član" pa nije uvrštena na taj ozbiljni popis. Neš ti nje.     

Ako već institucije same nisu procijenile da bi trebalo reagirati, Hrvatska udruga ugovornih ordinacija (HUUGO) kazneno je prijavila župana Bobana i ravnatelja Škaričića zbog širenja zaraze i smrtnih slučajeva u Domu.

Crkva se 'iskazala' angažmanom don Delaša i 'misom koronušom' u Solinu

U dalmatinskom raspačavanju Covida-19 pomogla je i crkva. Počevši od svećenika iz Solina koji, kako je rekao, nije znao za zabranu okupljanja pa je ipak održao slavlje kasnije u narodu nazivano "misa koronuša", do recidivista sa Sirobuje koji je zbog kršenja mjera zaštite ljudskog zdravlja zavrijedio gostovanje u Bujici i stekao apostole lica prekrivenih čarapama.

Pozirali su pred crkvom uz don Josipa Delaša sa šalom na kojem je pisalo "za dom spremni", a bilo je to u vrijeme dok je na Dinari vatra okruživala planinarsko sklonište i spomenik posvećen gardijskoj brigadi Pume. Gasili su neki civili, volonteri, pravi domoljubi. 
Split se tu proslavio i napadima na izvjestitelje, čak četiri incidenta doživjele su novinarke, najprije Silvana Uzinić koju je policajac izvrijeđao dok je prolazila Bačvicama s prijateljicom, zatim Ivana Šilović kojoj je neki drugi policajac ugasirao u kadar i prekinuo javljanje uživo pred evakuiranim domom, a onda dolazimo do Živane Šušak Živković kojoj su veliki vjernici prikliještili ruku vratima crkve i sad njene slike šeraju društvenim mrežama uz prijetnje smrću na koje je policija već reagirala.

Mobitel je iz ruke izbačen kolegici Ivani Sivro, također na Sirobuji, istog dana. 

Ljudi kojima treba netko reći da nije lijepo lagati, tući, ubijati ili poželjeti tuđeg ženidbenog druga često moraju imati vođe koje će slijediti, poput kvartovskog svećenika, pa ako on drži mise, zašto oni ne bi na njih došli? Ako se on ne pridržava razmaka od dva metra, zašto bi i oni? Upravo zato Crkva je trebala preuzeti odgovornost. Ali don Delaša nisu osudili ni pod cijenu zdravlja vjernika.  

Šteta je već učinjena. Broj oboljelih u Splitsko-dalmatinskoj županiji ne može vratiti ni najbolji imotski meštar za okretanje kilometar-sata, ali ostaje pitanje zapovjedne odgovornosti.

Ako šefovi don Delaša, Škaričića i sličnih odluče da ih neće sankcionirati, zašto se onda ne upire prstom u njih, u te nadležne koji ih puštaju da rade što god hoće u vrijeme najveće zaraze koju Hrvatska pamti? 

Uvrijedili se na izjave o kafićima, a statistika pokazuje da je Markotić bila u pravu

Da su crkva i država jedno, pokazalo se i kad je nacionalni Stožer dopustio procesiju na Hvaru pod izlikom da je riječ o kulturnom dobru. Pa kulturno dobro je i picigin koji se i inače igra na metar-dva razmaka među igračima. Ali picigin je u neka doba stao. I nisu izvolijevali. Kulturno dobro mogla je biti i borba bikova u Dicmu, poput one ilegalne koju je policija neki dan rastjerala u Sičanima.

Skupila se ekipa, Garo je već slavodobitno skakao oko Vulkana, ali onda je nekome od susjeda bilo čudno zašto je na livadi četrdeset auta, pa je okrenuo 112. Možda je ona poslovica "bolje da propadne selo nego običaji" ustvari bila sarkastična. 

Sjetit ćete se, Splićani su burno reagirali na izjavu dr. Alemke Markotić da se "mladež okuplja u kafićima sa zatamnjenim staklima". Koliko je u tome bilo istine, vidimo danas, iz odgovora Policijske uprave Splitsko-dalmatinske:

- Od 19. ožujka kad su mjere ograničavanja okupljanja stupile na snagu, utvrđeno je 51 kršenje, od čega se 18 odnosilo na rad ugostiteljskih objekata. Prva dva dana od donošenja Odluke o mjerama evidentirano je devet kršenja, dok je ostalih devet zabilježeno kroz idućih trideset dana - poručuju iz Policije.

Obavili su i 6581 provjeru samoizolacije i utvrdili 190 kršenja. Možda ćete vi sad reći da nema smisla uspoređivati Splitsko-dalmatinsku županiju s gradom Zagrebom, kako smo u početku članka krenuli. A odabrali smo glavni grad baš zato što ima duplo više stanovnika (806.341) od ove županije (447.723).

Ali evo, usporedit ćemo i Split koji ima 219 zaraženih s drugim gradovima.

U Zadru ih je 84, a u zadnja 24 sata nemaju novooboljelih. U Dubrovniku ih je 110, a već šesti dan za redom čitava Dubrovačko-neretvanska županija nema novih slučajeva. Ni u Istarskoj županiji nema novih, brojka je stala na 90. Neki kažu da je Rijeka europski prvak u najmanjem broju zaraženih na broj stanovnika sa svojih 69 zaraženih.  

Dio razloga zašto se popuštaju mjere jest spašavanje gospodarstva, a ono generira i Splitsko-dalmatinska županija sa svojim turizmom, pa je logično zapitati se, kad Stožer spusti mačeve, hoće li turisti uopće htjeti doći na ljetovanje u županiju s ovakvim brojkama.

Najčitaniji članci