Andrija (94) nikad nije bio kod zubara, ima sve svoje zube, osim jednog, a taj je izgubio na Bleiburgu. Prije 80 godina zube je prao pepelom i kestenom, a danas posebnom pastom
Deda (94) još ima svoje zube, a tek jedan izgubio u Bleiburgu
Žena Barica i ja imamo 181 godinu te 33 i pol zuba. Od toga ja 94. godine i 31 zub, jer mi je jedan izbijen tijekom križnog puta, kaže nam 94-godišnji Andrija Kivađ iz Peteranca kraj Koprivnice.
Ovaj dugovječni čovjek nikad u životu nije sjeo na zubarsku stolicu jer mu je nepoznata zubobolja. I danas ima sve zdrave zube. Supruga Barica (87), koja je sedam godina mlađa, kroz smijeh kaže da ona ima jedan i pol zub, pa im je prosjek s obzirom na dob zadovoljavajući. Njihov sin Vlada (58) kaže kako nema zube na oca, a Andrija tumači kako je uvijek pazio na higijenu zuba. I danas ih pere svaki dan. Prije 80 godina zube je prao pepelom i pastom od kestena, a danas ima posebnu pastu.
Pokretanje videa...
- Snaha mi kupuje pastu crven-bijeli-plavi i ni s jednom drugom ne perem zube - govori Andrija, dok supruga s kojom je u braku 60 godina dobacuje kako je za zdrav i dug život zaslužna i žena.
Kaže da se nisu nikad svađali, a njezina je kuhinja uvijek bila prilagođena njemu.
- Svaki dan popijem po čašu vina i popušim najviše šest cigareta. Pazim i na hranu - govori nam starac zbog kojeg bi stomatološke ambulante mogle biti zatvorene. I danas je njegov meni gotovo isti kao i u mladosti. Za doručak jede kukuruzne žgance. Ručak se sastoji od krumpira, puno salate i malo mesa. Večera nešto lagano, poput šalice mlijeka sa šnitom kruha. Njegovo zdravlje je i danas sjajno. Čita novine bez naočala i imao je jedan operativni zahvat. Dodaje kako dugovječnost može zahvaliti tome što je puno radio cijeli život, koji ga nije baš mazio. Nakon što je u Rajlovcu kraj Sarajeva u Zrakoplovnoj školi izučio zanat za fotografa, premješten je u Petrovaradin gdje se nalazila Zrakoplovna jedinica bivše NDH.
Pokretanje videa...
Potom ga je put odveo prema Bleiburgu, iz kojeg je kao zarobljeni hrvatski vojnik prošao Križni put. Nakon dvije godine, 1947., stigao je u rodni Peteranec, no nije tamo dugo ostao. Ipak, nakon vojske te godina provedenih u željeznici, sa suprugom se vratio u rodni kraj. Supruga Barica zaključuje kako će Andrija još toliko proživjeti jer ima najbolju ženu.
Vrijedan rad i ljubav su recept za dugovječnost
Andrija je kao mladi pripadnik Zrakoplovne jedinice bivše NDH završio na Križnom putu. Cijeli je život vrijedno radio, izučio zanat za fotografa i licitara, radio je u poljoprivredi, a mirovinu dočekao u željeznici. Supruga Barica ističe kako mu zdravlje čuva upravo njezina briga.