Anđeo: Ona besplatno masira i tako pomaže bolesnim bakama

Vani može liti kiša, ali čim Dajana uđe u kuću, svojim osmijehom unese sunce. Ne znam što bih bez nje. Ona je naš anđeo, iskrene su riječi bake Ane (75) iz Slavonskog Broda. Prije četiri godine izgubila je nogu, a ima i Parkinsonovu bolest. No tešku svakodnevicu i borbu s bolešću olakšava joj fizioterapeutkinja Dajana Tomičević (23). Prije pet godina završila je srednju školu, položila sve državne ispite i bacila se na traženje posla. No sve se svelo na pisanje zamolbi nakon kojih su stizale odbijenice, a u većini slučajeva uopće nije dobivala odgovor.

- Čekajući da mi se ponudi neki posao, radila sam svašta, bila sam konobarica, prodavačica, zastupnik, samo što još nisam radila kao građevinac ili monter - govori Dajana. Ništa od toga nije ju ispunjavalo. 

- Nisam više uzaludno željela trošiti vrijeme satima sjedeći pred računalom ili na kavama. Pomislila sam na sve starije i nemoćne koji trebaju masažu, a ne mogu si je priuštiti - govori. 

Vrlo brzo je realizirala ideju preko "Pomagalice", grupe na Facebooku koju je osnovao bračni par iz Broda. Za cijeli projekt trebala joj je samo vedra narav, volja i ljubav prema ljudima te želja da pomogne nemoćnima.

- Svojim bakicama koje masiram kupim poneku kremicu da im olakšam bolove. Na to trošim džeparac od roditelja. Dečko mi je zaposlen i ponekad mi da za frizuru, a ja odem i kupim boju za kosu koja košta dvadesetak kuna i frizura je tu, a od ostatka kupim što je potrebno mojim bakicama - govori. I kad dobije stalni posao, i dalje će pomagati.

- Ne znam, ja volim ovo što radim, i uvijek ću svoje slobodno vrijeme posvetiti osobama koje su u potrebi, to je jače od mene i ne mogu si pomoći kad ih volim - objasnila je Dajana. U svemu joj je veliku podršku pružila obitelj, koja je oduševljena idejom.

Darovala je svu svoju garderobu

Dajana Tomičević ne pomaže samo starijima.

- Prije nego što su joj se javili prvi pacijenti, Dajana je odlučila darovati sav višak svoje garderobe.

- Povadila sam sve svoje iz ormara, ostavila sam za sebe samo toliko koliko mi treba, a sve ono što mjesecima nisam obukla darovala sam onima kojima će to dobro doći. Što mogu, takva sam, kad vidim prosjaka, odem i kupim nešto od hrane i odnesem mu - iskreno i skromno priznaje.