Arsenal iz pakla: Ovih 6 oružja je zabranjeno u modernom ratu

Iako su brojna oružja zabranjena brojnim konvencijama i sporazumima, ona svakodnevno odnose živote u brojnim sukobima, a najčešće žrtve su civili.

Još su Haaškom konvencijom 1899. doneseni zakoni kojima je, nevjerojatno zvuči, regulirano nehumano ubijanje u ratovima. Nakon toga bilo je još mnoštvo konvencija kao što su Konvencija o klasičnom naoružanju, Konvencija o kemijskom naoružanju, no iako kontrola oružja traje više od sto godina ono se toliko dugo i krši.

Ova oružja su zabranjena u modernom ratovanju:

1. Otrovni bojni plin

Plin kao oružje bio je zabranjen već po zaključcima Prve haaške mirovne konferencije 1899. o "običajima ratovanja", ali to nije njezine potpisnice - Njemačku, Francusku ili Veliku Britaniju -  zaustavilo da ga tajno istražuju, a zatim i koriste u Prvom svjetskom ratu. Njemačka vojska u Prvom svjetskom ratu prvi put upotrijebila otrovni plin kao oružje. Jedni od najgorih su zacijelo iperit i fozgen.

Iperit je bojni otrov koji je ime i dobio po francuskom mjestu Ypernu. Iperit na njemačkom zovu Senfgas, na engleskom Sulfur mustard jer ovaj bojni plin žućkaste boje pomalo smrdi po senfu ili bijelom luku. Nalazio se u granatama, a izazivao je teške opekotine, sljepilo, gušenje, dugotrajnu bol i u konačnici smrt.

Bojni plin zagušljivac - Fozgen - također se počeo koristiti u Prvom svjetskom ratu. Na bazi klora, za vojnike je zapravo bio možda još gori od iperita jer nije imao baš nikakvog mirisa. A s vodom, odnosno znojem vojnika na njihovoj odjeći ili lokvama na dnu rovova, pretvarao se u solnu kiselinu. Od njega je često dolazilo do smrti gušenjem jer uzrokuje nakupljanje tekućine u plućima.

Iako je 1925. opet međunarodnim sporazumima bilo zabranjeno korištenje bojnih otrova u ratu, Talijani su koristili bojni plin u osvajanju Etiopije, a Njemačka je bojni plin koristila kod likvidacije logoraša. Njemačko zrakoplovstvo 1943. pogodilo američki transportni brod s iperitom.

Danas gotovo nema države koja nije potpisala sporazum o uništenju zaliha takvog oružja. Ukupan broj žrtava bojnih otrova u Prvome svjetskom ratu iznosi oko 100 000 mrtvih.

U belgijskoj pokrajini Flandriji gdje su se vodile krvave bitke Velikog rata često se i danas nailazi na granate s bojnim plinom.

2. Biološko oružje

Biološko oružje je, inače, jedno od najstarijih oružja masovnog uništenja. Još su Mongoli 1343. godine, tijekom opsade Caffe, upotrebljavali ovu taktiku ratovanja - bacali su trule leševe preko zidina grada i izazivali zarazu među tamošnjim stanovništvom. Najpoznatije moguće vrsta biološkog oružja su velike boginje, antraks, ebola, kuga, mutirani virusi gripe...

Proizvodnja i skladištenje biološkog oružja zabranjeni su 1972. temeljem Konvencije o biološkom oružju, koju je potpisalo preko 100 država. Konvencija je još uvijek na snazi

3. Mine

Konvencija o klasičnom naoružanju je 1979. godine zabranila upotrebu mina, ali su se mnoge države širom svijeta oglušile na ovu zabranu. Nakon toga uslijedio je sporazum u Otawi 1997., poslije kojeg su zabranjene sve mine osim protutenkovskih i mina na daljinsko upravljanje.

Hrvatska je sporazum potpisala među prvima, ali mnoge svjetske sile poput SAD-a Rusije, Irana, Izraela, Indije, Kine to nisu napravile.

4. Bacači plamena

Korištenje plamenobacača čija je jedina svrha zapaliti velike površine i objekte, koje mogu biti prepuni civila, strogo je zabranjeno. Izum prvog modela se tradicionalno pripisuje njemačkom inženjeru Richardu Fiedleru, a bacač plamena je prvi put upotrijebljen 1915. na Zapadnom frontu. 

Ubrzo nakon toga, vlastite modele su razvile britanska, a kasnije i druge vojske. Ova zabrana limitira upotrebu napalma, bacača plamena i bijelog fosfora. Napalm kao takav nije zabranjen, ali samo ukoliko se koristi za poseban vojni cilj, na kojem nema civila.

5. Otrovni meci

Otrovni meci su zabranjeni jer i čak da ne ubiju žrtvu, izazivaju zarazu koju ranjenik kasnije može proširiti na druge vojnike. Meci se pune kemijskim sastavima, virusima, bakterijama...

6. Kazetne bombe

Sastoje se od nosača koji sadrži nekoliko manjih bomba koje se tijekom aktiviranja izbacuje iz kućišta. Naoružanje te vrste se koristi uglavnom u obliku zrakoplovne bombe, topničkog projektila ili kao bojeva glava krstareće rakete. Postoje razne vrste i koncepcije takvih malih bombi: protupješačke, protuoklopne ili grafitne.

Prvi put su korištene tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom Domovinskog rata srpska strana je kazetne bombe uglavnom ispaljivala raketnim sustavom "M-87 Orkan", a prilikom napada na Zagreb 1995. također su korištene kazetne bombe. 
U svibnju 2008. godine u Dublinu je potpisan Sporazum o zabrani kazetnih bombi.