Bajker u 60. godini: "Ispitivali su moju ženu jesam li poludio"

Milivoj Mladina (62), splitski ugostitelj poznatiji pod nadimkom Mile Peka, nije živio prema bajkerskoj himni “Born to be Wild” Steppenwolfa - brijao se dva puta na dan, posluživao goste u hotelima i lokalima u Münchenu. 

Tako je radio i u svojim konobama u Splitu i Omišu. Kad ga je posao počeo gušiti i stres uzimati danak u zdravlju, Mile je na nagovor starijeg sina Željka nabavio motocikl. S gotovo 60 godina, a na zaprepaštenje svih koji su ga znali, postao je bajker i član splitskoga kluba Fjaka. Preokrenuo je život iz temelja, osjetio slobodu i smiraj kao nikada do tada. Na svojoj Yamahi Dragstar od 1100 cm3 redovito guta kilometre putova u regiji odlazeći na motociklistička druženja. 

Lani je čak sa sinom Željkom u mjesec dana prošao i legendarni Route 66, američku cestu žilu kucavicu dugu 3939 km, koja vodi od Chicaga do Los Angelesa. Sad se otac i sin bajkeri spremaju po dužini osvojiti i Južnu Ameriku.

- Moj otac Ivan bio je hrabar čovjek, koji je krenuo u svijet početkom 1960-ih godina iz našeg sela Budimire kraj Trilja, a 1963. došao je po mene, odveo me u München i upisao me tamo u školu kao jedinog stranca.  Od 1968. do 1970. živjeli smo i u Los Angelesu, gdje sam svašta vidio, čak bio svjedok te hipi scene nedaleko od našeg doma - prisjeća se Mile dana svoje mladosti.

No obitelj se vratila u Njemačku, gdje je završio ugostiteljsku školu te od ranih dana počeo konobariti i raditi kod oca u firmi. 

- Krajem ‘80-ih godina vratio sam se u Hrvatsku kako bih bio s obitelji te supruzi Vlasti pomogao u podizanju naših sinova Željka i Ivana - priča nam Peka. Otvorio je svoj prvi kafić u Splitu, a jedno vrijeme vodio je i nekad poznati splitski lokal Peka.

U ratnim godinama, između odlazaka na bojište, preuzeo je prastaru konobu Mate Jera, koju je preimenovao u Varoš, po kvartu u kojem se nalazi, a zatim je sagradio konobu Bracera u Dućama kod Omiša.

Oba lokala postali su sinonim za kvalitetnu domaću spizu te mjesta s kojih zaposlenici ne odlaze.

- Povratak u Hrvatsku bio mi je težak, nisam imao prijatelja, a u poslu nije mi sjeo ovdašnji mentalitet da se ljudi ne drže dogovora i samo govore kako će se sve lako riješiti. Pomišljao sam na povratak u Njemačku, ali zbog obitelji sam to prebrodio i uspio u poslu ovdje. No nakon desetljeća rada, prije tri godine sam uvidio da gubim snagu i volju, da nisam više isti. Nisam se više davao gostima kao nekad i postajao sam grintav. Počeli su problemi s visokim tlakom, dijabetesom, želucem, imao sam i moždani udar, pa sam odlučio povući se i posao prepustiti sinovima. Tad sam se pitao što ću sa sobom, kamo u ovim godinama - ispričao je Mile, koji ima i unuke Lanu i Rina. Nije mu se dalo igrati balote, gubiti vrijeme u kafićima ili sjediti ispred televizora.

Odlazak u ribolov bio mu je tek kratko zadovoljstvo.

Sin Željko, zaljubljenik u motocikle, osjetio je da ima rješenje za oca. Predložio mu je da kupi motocikl i pozvao ga da zajedno putuju.


- Kad sam kupio motocikl, ljudi su počeli suprugu pitati je li Mile poludio, što mu je,, neka se obrije... A ja pustio bradu nakon što sam se cijeli život brijao dva puta dnevno zbog posla. Sad mi zavide kad čuju što sam sve odvozio. U početku je bilo zeznuto dok nisam krenuo na prve moto partyje. Sad ih ne propuštam; guštam u dobrom rocku, ne pazim na manire kao nekad, znam prespavati u šatoru. A najbolji je osjećaj slobode dok vozite, ali i druženja s drugim bajkerima, jer tu se ne razgovara o politici, političarima, Todoriću... nego o motociklima, o tome tko je što vidio i doživio na putu, gdje je dobra hrana i muzika - kazao je Peka.


Put kroz Ameriku bio mu je avantura života. Na Routeu 66 upoznao je kojekakve američke bajkere, koje je oduševljavalo da su Mile i sin potegnuli na toliki put iz male Hrvatske, za koju nisu ni čuli. Obilazili su motociklističke barove u zabitima, gradove i mjesta, spavali u povoljnijim prenoćištima i motelima kakve vidite u filmovima.

- Preporučujem svima, kad uđu u godine, nabavite motocikl, ima vremena za obrađivanje vrta ili ribolov, za buljenje u televizor i bacanje balota. Opušten sam, pojednostavio sam život, nema više stresa i nervoze koje su me ubijale i vratio sam si zdravlje - kaže Mile.