Bande iz Brazila: Ušetali smo sami u favelu. Tad je zapucalo

Dobro došli u zemlju nogometa, plesa i pjesme, stoji na velikom plakatu na ulazu u brazilske gradove. Oko njih zastave svih država koje su na Mundijalu. Naravno, i hrvatska. Kroz glavu odmah prolazi sunce, plaže, kokteli, Ronaldinho... Kakva zabluda.

Već na aerodromu u Sao Paulu nude se autobusi koji voze do gradskih hotela. Vožnja traje dva-tri sata. Eh, da, zaboravih, to je grad s najgušćim prometom na svijetu. Kamo god krenete taksijem, treba vam dva sata. Od aerodroma do hotela - dva sata. Od hotela do stadiona - dva sata. Od stadiona do centra - naravno, dva sata...

- Sreća vaša što je sedam sati, valjda neće biti gužve - odmah nas je upozorio vozač.

Nismo ni krenuli, a već mu je noga na kočnici. Ustajali miris sjedala te ugodnu temperaturu, zahvaljujući klimi, naglo prekine otvaranje vrata i ulazak silne vrućine.

- Uh, dobro je... Rekao sam vam. Dvadesetak kilometara je kolona - kaže tonom uz izraz lica kao da mu je netko javio da je upravo postao otac zdravog dječačića teškog tri kilograma i 800 grama.

U cijelom životu možda sam jedanput ili dvaput vidio kolonu od 20 kilometara, i to, koliko se sjećam, čekajući trajekt za Pag. Ili Rab.

- Oko 16 sati kolone će biti 180 kilometara, a najgori je petak navečer. Prošli petak sam bio u koloni od 295 kilometara - objašnjava veselo kao da govori o prvom poljupcu.

Betonsko čudovište od Sao Paula ima 22 milijuna stanovnika, a pola od toga vjerojatno otpada na nebodere. Kamo god pogledate - neboder. Popnete li se na vrh jednoga, očekujući bolji pogled, sve što ćete vidjeti je nepregledni kraj nebodera. Nema nikakvih izgleda da se sunce probije.

Oni nesretnici koji su umjesto taksija odabrali autobus, opijeni brazilskim zrakom, brzo će se otrijezniti. Srpski novinar Aleksandar Gligorić izašao je iz autobusa pred hotel. S njim kofer i dvije torbice. Nije na zraku proveo ni šest sekundi, a u susret mu je došao 40-godišnjak u odijelu. Jedan od onih ljudi koje biste, da se izgubite, pitali za pomoć. Polio ga je bojom te uz ispriku stao čistiti. Već sljedeći trenutak pojavio se drugi i oteo mu torbicu s dokumentima. Krenuo je za njim, no tad mu je prvi, onaj što ga je zalio bojom, oteo drugu torbicu s dva laptopa i dobacio je trećem. Ne znate koga biste gledali, za kim trčali, razbježali su se u sekundi...

Više čitajte u Expressu...