News

Komentari 4

Bartol (5) je najmlađi volonter na Baniji: Radi gibanice i kolače

Bartol (5) je najmlađi volonter na Baniji: Radi gibanice i kolače

Nakon potresa nije mogao ići u vrtić jer je zgrada bila oštećena. Mislim da mu je rad i druženje s volonterima u šatoru skrenulo pozornost od svog užasa i kaosa, kaže mama Jelena

Bilo mi je lijepio pomagati mami i kuhati hranu uz sve volontere u šatoru, rekao nam je Barol Radoš (5) iz Petrinje. Bartol je vrlo vjerojatno najmlađi volonter koji je prionuo poslu nakon što je potres uništio njegovu Petrinju. Njegovi roditelji Denis (46) i Jelena (45) nisu dvojili niti sekunde. Odmah su sa susjedima i prijateljima organizirali podizanje improvizirane kuhinje kako bi ljudima, ali i volonterima osigurali topli obrok.

POGLEDAJTE VIDEO:

Bartol je kod kuće s majkom pripremao gibanice i kolače, te ih svakodnevno poslijepodne odnosio u šator.

- Oduvijek se jako dobro snalazio u kuhinji. Obožava kuhati i uvijek mi se rado priključi u pripremi hrane, najčešće kolača. On mijesi tijesto, melje orahe, važe, miješa sastojke, riba jabuke... Nakon potresa nije mogao ići u vrtić jer je zgrada bila oštećena. Mislim da mu je rad i druženje s volonterima u šatoru skrenulo pozornost od svog užasa i kaosa koji se u to vrijeme događao u gradu. Srećom, u vrtić se vratio tri mjeseca poslije - rekla nam je Bartolova majka Jelena.

Dok razgovaramo, Bartol je već dohvatio pregaču i kuharsku kapu koju je dobio za Sv. Nikolu. U trenu je ogulio voće objašnjavajući nam što će raditi.

- Hoćete me snimiti. Sada ću kuhati i svašta ću raditi. Pripremio sam recept i namirnice. Raditi ću voćni umak. Najviše volim papati smoothie pa ću i sada pripremiti jedan voćni. U umak ide jabuka, banana, naranča i mandarina. Tata mi je skoro sinoć pojeo bananu i upropastio recept, no na vrijeme sam ga zaustavio. Inače, najradije kuham doma s mamom, a ponekad skuham nešto i prijateljima u vrtiću - govori nam Bartol. Voće je smiksao, probao pa dodao još malo meda. Uvijek je bolje kad je slađe.

- Sada je odlično i zdravo. Dio ću spremiti u teglicu i odnijeti baki - brzo je objavio Bartol kao da mu je još uvijek ostala želja da svojim radom nekome pomogne. U kući Radoševih uz Bartola ne manjka veselja. Ponosni su na svog volontera, ali i na brojne susjede i prijatelje koji su se vrlo brzo organizirali.

- Imali smo sreće da naša obiteljska kuća u potresu nije jako stradala. Nastale su manje pukotine na zidovima i urušili su se dimnjaci. Odmah smo se uključili u organizaciju pomoći za volontere koji su nakon potresa nahrlili u grad pomoći u sanaciji. To je bilo najmanje što smo mogli učiniti za njih, a šator kuhinja ubrzo je prerasla namjenu i postala mjesto koordinacije - kaže nam Denis. Dodaje kako mu grad izgleda otužno.

- Sve je porušeno. Nema nikakvog sadržaja. Sretan je onaj tko ima posao. Čak i one dane nakon drame, potresa sve je bilo užurbano jer su stigli brojni volonteri. Sad je prošlo. Bili smo tamo dok smo mogli biti i dok su bili volonteri. Poslije toga smo već morali početi raditi i vratiti se svojim životima - zaključio je Denis.

Najčitaniji članci