Bila je ovo burna godina. U kojoj je Plenković suvereno vladao, a oporba se batrgala

Donosimo pregled najvećih dobitnika i gubitnika politički burne 2021. godine, koja je donijela velike promjene na lokalnim izborima, okupirala nas sukobima predsjednika države i predsjednika Vlade, te ponovno ostavila u rukama HDZ-a, najpopularnije pravomoćno osuđene stranke u Hrvatskoj.

POBJEDNICI

1. Andrej Plenković

Niti jedan premijer s tako tankom parlamentarnom većinom nije tako suvereno dominirao. Nikada nijedan predsjednik pravomoćno osuđene stranke, stranke koja štanca afere i proizvodi neuspjehe, nije uživao u tako visokom rejtingu. Nikada niti jedna Vlada koja je podbacila na tako važnim zadacima, poput obnove i cijepljenja, nije ovako opušteno vladala. 

I zato se Andrej Plenković može smatrati pobjednikom 2021. godine. Neokrznut je prošao i aferu Gabrijele Žalac, i presudu Vrhovnog suda za Fimi mediju, i najmanju procijepljenost u EU i najveću smrtnost od Covida u EU, pa i poraze na lokalnim izborima u dva najveća grada, kao i prekomjerno granatiranje predsjednika države.

Premijer se pohvalio da je gledao film o kometu koji prijeti uništenjem Zemlje, a nitko ne obraća pažnju. E pa tako i Plenkovićeva Vlada i stranka uništavaju Hrvatsku, a nitko zapravo ne obraća pažnju. Njegova pobjeda poraz je hrvatske politike i društva.

2. Tomislav Tomašević

Naravno, bila je to velika pobjeda na lokalnim izborima u post-bandićevskom Zagrebu, ali bi se to lako moglo pretvoriti u veliki poraz gradonačelnika ubačenog u financijsku, korupcijsku, urbanističku, klijentelističku rupetinu koju je Bandić s ortacima kopao punih 20 godina. Vremena za slavlje je bilo malo i Zagreb još nije osjetio dašak promjena. Pucaju cijevi, gomila se otpad, režu se socijalne naknade, ne obnavlja se grad, a postojano kopni i entuzijazam prema novoj vlasti. Bila je to velika pobjeda s velikom žlicom pelina.

3. Ivica Puljak

Slična priča ponovila se i u Splitu, drugom najvećem gradu koji je opet demonstrirao otpor velikim strankama, propadanju i urbicidu. Split nije imao Bandića, ali zato Puljak nije zatekao puno bolje stanje ni u svom gradu. I u Splitu vrijedi konstatacija da je lakše pobijediti nego vladati. A eventualni kratkoročni neuspjeh novih kandidata dugoročno bi uništio entuzijazam građana da u budućnosti posegnu za sličnim eksperimentima.

4. Bračni par Raspudić

Most je postao agent kaosa, a u njemu se najuspješnije profilirao bračni par Raspudić, Marija Selak i njezin Nino. Most je otišao dalje od nekadašnje klerikalne, pristojne, umjerene političke sekte i pretvorio se u živozidašku, populističku, referendumsku, antivaksersku, agresivnu, uličarsku stranku koja je glasna, nametljiva i provokativna. Bračni par Raspudić tome daje akademski, intelektualni štih, dok iza sebe vuče jurišnike poput Marina Miletića i Mire Bulja, pa i  Nikole Grmoje. Nakon ulaska u Hrvatski sabor postavilo se pitanje je li to kraj ambicijama bračnog para Raspudić. Ova godina njihove afirmacije dala je odgovor.  

5. Matija Posavec

Možda izgleda neobično stavljanje uhićenika i optuženika za korupciju među političke pobjednike godine, ali treba gledati dalje od toga. Međimurski župan može se smatrati pobjednikom jer je iste godine dobio izbore, dao ostavku zbog korupcijske afere, a onda još uvjerljivije pobijedio na ponovljenim izborima. To su pobjednici u hrvatskoj politici. HDZ je udario temelje, ostali na njima grade.

6. Zdravko Marić

Malo je ministara zaslužilo da se nađu među pobjednicima, ali zato je tu ministar financija, najvažniji i najdugovječniji ministar, te apsolutno jedini nesmjenjivi član Vlade. Bila je ovo godina kad je Marić preživio još jednu aferu sa sukobom interesa, kad je zatajio druženje na jahti poduzetnika koji mu je nedavno postao prijatelj s kojim "dijeli iste vrijednosti". Skrivao je druženje, tražio opravdanja, muljao s identitetom prijatelja, baš kako je to ministar radio i s Ivicom Todorićem. Ali nije se još rodio onaj premijer tko bi se usudio maknuti Marića iz Vlade.

7. Možemo!

Milan Bandić je umro, Plenković  je gurnuo Davora Filipovića na izbore u Zagrebu, Miroslav Škoro došao je po još jedan  poraz, pa nije nikakvo čudo da je Možemo! osvojio natpolovičnu većinu u Gradskoj skupštini, a Tomašević deklasirao konkurenciju. Reklo bi se, osvajanje Zagreba korak je do osvajanja Hrvatske, ali to nije tako jednostavno. Možemo! još ne funkcionira kao nacionalna stranka i njihove ambicije mogle bi se iscrpiti na Zagrebu i njegovim problemima, ali su ipak uspjeli u anketama preuzeti titulu najjače oporbene stranke. Više kao ideja, nego kao politička formacija. 

GUBITNICI

1. Miroslav Škoro

Nije neka velika mudrost Miroslava Škoru svrstati među političke gubitnike. Ali ove godine Škoro nije izgubio samo izbore, i to one zagrebačke, već je izgubio i stranku koja je svojedobno nazvana njegovim imenom. Nitko nije prorok u svom selu, pa ni Škoro u svojoj stranci, a još je gore kad se taj poraz konzumira uz ponižavajuće batrganje i sramotne optužbe. Domovinski pokret je implodirao, a Škoro se našao u njegovu epicentru. Za utjehu, sada više neće morati biti gubitnik.

2. Hrvoje Zekanović

U očima liberalnih ljevičara, Hrvoje Zekanović mogao je biti proglašen pobjednikom. Jer je otkrio cjepivo i znanosti, otkrio je da je Zemlja okrugla, kao i to da na desnici ima "kockoglavih" primitivaca. Ali osveta Suverenista bila je brza i Zekanović je smijenjen s mjesta šefa saborskog kluba, a prijeti mu i izbacivanje iz stranke. Opet za utjehu, HDZ će biti sretan zbog pojačanja.

3. Davor Bernardić

Sjećate se njega? Bivši predsjednik SDP-a izbačen je iz stranke, koja sada više u svojim redovima službeno nema nijednog svog bivšeg šefa, i završio je kao i svaki bivši šef HDZ-a. Odstrel nije izazvao velike reakcije niti će za Berom plakati u stranci, kao što će Zagreb i dalje biti "lijep po kiši", dok ambiciozni Bernardić najavljuje osnivanje nove stranke. Za utjehu, SDP bez njega tone postojano kao i u njegovo doba.

4. Darko Horvat

Mogao je ministar graditeljstva biti svrstan i među pobjednike, jer ne samo da se riješio Damira Vanđelića sa čela Fonda za obnovu, već je zadržao svoje mjesto unatoč katastrofalnim rezultatima obnove. No činjenica da je sudbina Zagreba i Banije u rukama Darka Horvata poražavajuća je za sve, pa i za samog ministra. Koji se, eto, jučer pohvalio da će za mjesec dana biti pokrenuta "gradnja prvih temelja" kuća na Baniji. Godinu dana od potresa. Horvat je uzdanica Plenkovićeve Vlade. I to nije vic.

5. Vili Beroš

Lani je bio Supervili kojemu je nacija pljeskala s balkona. Ove godine Beroš je ministar koji jedva krpa dugove u zdravstvu, nadzire najveću stopu smrtnosti od Covida, najveću stopu zaraženosti i najmanji postotak cijepljenih u Europskoj uniji. Beroš je izgubio autoritet, ne zahvaljuje novinarima više na njihovim pitanjima, ne ljubi ruke starletama niti se hvali dječjim ilustracijama. Niti se zapravo više bori protiv pandemije. 

6. Božo Petrov

Bio je predsjednik Hrvatskog sabora, skoro je bio predsjednik Vlade, dvaput je doveo HDZ na vlast, a ove godine Božo Petrov naprosto se zagubio u političkim bespućima. Točnije, izgubio se u sjeni novih lidera njegova Mosta, Nine Raspudića i Marina Miletića, koji stranku kroje po vlastitom ukusu, pa i vlastitoj mjeri, a u tome se Božo Petrov naprosto ne snalazi. Svojedobno je bio kontrast agresivnom Zoranu Milanoviću i opasnom Tomislavu Karamarku, sada neki drugi glume kontrast sivom Andreju Plenkoviću. 

7. IDS

Mogao je ovdje biti i SDP, ali njegova propast traje već neko vrijeme. IDS je, međutim, kolabirao na lokalnim izborima, izgubivši vlast u mnogim važnim gradovima i utvrdama, od Pule do Pazina, dok je Boris Miletić za dlaku osvojio mjesto župana. To je tektonska promjena za stranku koja je tri desetljeća dominirala, neki bi rekli i drmala, Istrom, a sada se našla na udaru vlastitih slabosti i novih političkih snaga. Vidjet će se je li to bio početak kraja ili samo kraj početka.