Bio u komi 3 mjeseca: 'Borit ću se da opet zaigram nogomet...'

Tri mjeseca ležao je u komi i nije bio svjestan ničega oko sebe. Jedino su ga aparati održavali na životu.

Liječnici su ga otpisali i rekli roditeljima da razmisle o tome koliko će ga dugo željeti držati na aparatima. Tijelo, izmučeno teškim ozljedama koje je pretrpio u prometnoj nesreći, propadalo je. 

'Prepolovio' se: Imao je 90 kg, a spao na 48

Od jakog mladića od 90 kg pretvorio se u sjenu od 48 kg.

Iako otpisan, u najboljem slučaju osuđen doživotno na vegetiranje i invalidska kolica, Igor Hodonj (36) iz Osijeka, dugogodišnji aktivni sportaš i nogometaš s 200 nastupa u Prvoj HNL, doslovce je uskrsnuo. Iznenadio je sve oko sebe.

- U svibnju 2012. vratio sam se iz Japana i s Cipra, gdje sam igrao, i dobio angažman u Sisku. Nakon treninga prijatelj me pozvao na piće. Sjeli smo u auto koji je vozila njegova djevojka, bio sam suvozač. Poslije se više ničeg ne sjećam. Rekli su mi da je bila pod utjecajem alkohola. Ušla je prebrzo u zavoj, pokupili smo znakove i drveće uz cestu i završili na krovu. Njima nije bilo ništa. Meni se zarotirala zdjelica, imao sam slomljen kuk, smrskanu ruku i koljeno, polomljena rebra i, što je bilo kobno, dobio sam jak udarac u glavu, od kojega sam pao u komu. Nisam se budio tri mjeseca - prisjeća se Hodonj, koji ne samo da se probudio iz kome nego je vrlo brzo prohodao. 

No do stanja u kojem je danas prošao je dug i mukotrpan put.

- Kad sam se probudio, pored mene su bili roditelji. Nisam ih prepoznao. To me prestrašilo. Nisam znao ni zašto sam u bolnici. Bila je to privremena amnezija. Sjećanja su se počela pojavljivati nakon nekoliko tjedana.

- Nisam znao govoriti ni hodati. Osjećao sam se kao ponovno rođen, kao dijete. Najteže mi je bilo kad su rekli da neću više nikad igrati nogomet, koji je bio moj život, i da je pitanje hoću li uopće moći hodati. Odlučio sam dati sve od sebe da se vratim na teren - kaže Igor, koji danas hoda bez pomoći. U ruci ima šipku, a kuk mu ima ograničene kretnje. 

Govor je svladao iako neke riječi teže izgovara. Redovito ide na terapije, a počeo je samostalno trenirati.

- Fizička spremnost pomogla mi je da preživim nesreću. Vjerujem da ću opet zaigrati jer mi je želja odigrati oproštajnu utakmicu - kaže.

Trenutačno mu je jako teško jer živi s roditeljima i od njihovih primanja. Sudski postupak za naknadu štete u prometnoj nesreći još traje jer se čeka njegova konačna definicija stupnja invalidnosti.