Za njih medicina ne završava ispitnim rokovima ni nagradama. Njihova priča pokazuje da se vrhunski akademski uspjeh može i treba ispreplesti s empatijom i društvenom odgovornošću
PONOS HRVATSKE
Blizanci Andro i Luciana: Uz 5.0 na medicini, srce daju humanitarnom radu
Čitanje članka:
5
min
Prije šest godina blizanci Luciana i Andro Koren zakoračili su na Medicinski fakultet s idejom koja se tada činila gotovo prevelikom za dvadesetogodišnjaka. Medicina mora biti više od ispita, prosjeka i titula. Danas, u 24. godini, iza njih su rezultati koji potvrđuju da ta ideja nije bila mladenačka ambicija, nego jasan životni smjer.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:30
Studij dosad završavaju s besprijekornim prosjekom 5,0, dobitnici su Dekanove nagrade, a posebno se ističu čak četiri Rektorove nagrade, po dvije za svakog, osvojene za projekte snažnog društvenog i humanitarnog karaktera. Ali ono što ih izdvaja od mnogih njihovih kolega jest činjenica da akademski uspjeh nikada nisu doživljavali kao cilj sam po sebi. Za njih je to alat, za učenje, za rast i za konkretan doprinos zajednici.
Umjetnička djela onkoloških pacjentica
Luciana je bila uključena u rad Onkološke sekcije na fakultetu. Sjetila se da bi njihove priče mogli izraziti kroz umjetnost pacijentica. Bez troškova i s dobrom voljom organizirali su „U nijansama hrabrosti - Priče iza platna“, izložbu koja je u lipnju, povodom Svjetskog dana preživjelih od malignih bolesti, privukla pažnju šire javnosti.
U suradnji s Udrugom SVE za NJU i Hrvatskim prirodoslovnim muzejem organizirali su umjetnička djela žena koje su kroz sliku, crtež i instalaciju progovorile o svom iskustvu liječenja od raka. Bio je to susret medicine i umjetnosti, ali prije svega susret ljudi.
Na izložbi su sudjelovale žene koje su preboljele rak dojke, članice udruge s kojom blizanci već dulje surađuju kroz psihološku sekciju. Upravo u tom dijelu studija, kaže Luciana, dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo njezin pogled na medicinu.
- To mi je možda i najljepša stvar tijekom studija. Već kao studenti možemo graditi mostove između pacijenata i liječnika, raditi na međusobnom razumijevanju koje, nažalost, često izostaje. Poruka izložbe bila je upravo to, kroz umjetnička djela pokušati razumjeti što se krije iza njihovih priča i kroz kakav spektar emocija prolaze - govori Luciana. Umjetnost je, dodaje, otvorila prostor za empatiju koji klasična medicinska terminologija često zatvara.
- Shvatiš da pacijenti nisu dijagnoze ni šifre u sustavu. To su potpune osobe, sa strahovima, talentima, snovima. Kad razgovaraš s tim ženama i vidiš njihova djela, jasno ti je koliko je važno gledati čovjeka, a ne samo bolest - slaže se sa sestrom Andro.
Drugi projekt koji su proveli bio je usmjeren na očuvanje kardiovaskularnog zdravlja u marginaliziranim skupinama pacijenata, konkretno slijepih i slabovidnih osoba.
- U suradnji s Hrvatskim savezom slijepih i gluhih, organizirali su javnozdravstvenu akciju s mjerenjem tlaka i šećera. Za mnoge od tih ljudi to je inače nedostupno, pa smo im omogućili direktnu edukaciju i pregled. Cilj je bio da osobe s oštećenjem vida i sluha imaju pristup osnovnim informacijama o zdravoj prehrani, regulaciji tlaka i kolesterola. Snimali smo videe koje smo potom prevodili na znakovni jezik - objašnjava Andro te ističe kako su svi ljudi s kojima su surađivali odmah pokazali entuzijazam i volju pomoći, iako nisu imali nikakvih financijskih sredstava.
- Ta spremnost ljudi da se uključe i pruže podršku nama je ogromno značenje - dodaje Luciana.
Složna obitelj, ljubav i medicina
Njihov put prema medicini duboko je ukorijenjen u obiteljskoj priči. Luciana se prisjeća kako je još u vrtićkim danima, za obiteljskim ručkovima, bez imalo zadrške objavljivala da će jednog dana biti liječnica. Kroz odrastanje, slušali su i priče i baki Mariji Šikić Kabić, nekad liječnica opće medicine u Domu zdravlja u Zapruđu, koja je, kako kaže, živjela za svoje pacijente i svoj poziv.
Priznaju kako nije bilo uvijek lako učiti. Ali smatraju kako treba voljeti ono što radiš i to te treba zaista zanimati.
- No ne bi bilo ništa od toga da nismo imali odlične profesore. I u srednjoj i sad na fakultetu. Motivirali su nas i poticali. Tu su baka, djed koji su za nas jako inspirativni kao i naši roditelji koji su puno uložili u nas- Ne želim se poslije pitati jesam li nešto mogao ili ne, već dam 100 posto pa vidim što mi život donese - ističe Andro.
Njihova majka Sonja, diplomirana liječnica, bila je snažna svakodnevna poveznica s profesijom. Od nje su, kažu, naslijedili radne navike i uvjerenje da ne postoje prepreke koje se ne mogu svladati. Otac Tihomir, umirovljeni natporučnik Hrvatske vojske i prvi hrvatski redarstvenik, diplomirani kriminalist po struci, u odgoju je gajio opušteniji pristup, ali ih je učio vrijednostima sporta, upornosti, inatu i hrabrosti.
U trenucima kada je bilo teško, roditelji su im uvijek bili najveća podrška, nudeći riječi ohrabrenja i sigurnost da se uvijek mogu osloniti na obitelj.
Kao i Andru koji je igrao nogomet, ali i veslao za sveučilište, sport je za Lucianu bio jednako važan kao i školske obaveze. Promatrajući dječake kako trče za loptom po igralištu, zaključila je da bi to mogla i sama i dokazati. S nepunih pet godina pridružila se vrtićkoj nogometnoj ekipi, a s devet godina upisala je ŽNK Dinamo Zagreb. Iza te odluke stajala je majčina podrška, izborena nakon puno suza i nagovaranja, ali i suočavanja sa stereotipima.
- Išla sam na balet, a ja sam htjela nogomet. Hvala mami što me pustila igrati nogomet jer su mi dani u Dinamu ostali među najljepšim uspomenama. Tamo sam naučila odgovornost, disciplinu i ustrajnost. Sve su to lekcije koje danas nosim i u medicinu - kaže Luciana, dok je Andrin put prema medicini bio je nešto drugačiji. Nije, priznaje, cijeli život imao osjećaj poziva.
- U srednjoj školi bio sam dobar iz fizike, kemije i biologije. Da sam otišao na FER bio bi vezan samo za fiziku. Tad su mi ljudi govorili: ‘Zašto ne bi probao medicinu?’ I ja sam rekao, idem probati. I ispostavilo se da mi se stvarno sviđa i da medicinu zaista volim - objašnjava.
Razlike u karakteru danas vide kao prednost
- Ja se najčešće uhvatim onoga što me iskreno zanima, dok ona bez problema preuzima i ono što se jednostavno mora napraviti, bez obzira na to je li zanimljivo ili ne. U tom smislu, puno je spremnija na žrtvu nego ja - priznaje Andro, dodajući da ih nikad nije zanimao “easy way out”. Uvijek su ih privlačili najteži slučajevi, oni kojima je sustav već okrenuo leđa.
Iz te privrženosti izazovima prirodno je proizašla i potreba da medicinu žive i izvan fakultetskih okvira, kroz projekte i angažman koji imaju stvaran utjecaj na ljude.
Za ove blizance medicina ne završava ispitnim rokovima ni nagradama. Njihova priča pokazuje da se vrhunski akademski uspjeh može. i treba ispreplesti s empatijom, društvenom odgovornošću i stvarnom željom da se znanje koristi tamo gdje je najpotrebnije.
Priče o dobitnicima pratite u 24sata te u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'. Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.
Organizatori su 24sata i partner HRT, glavni pokrovitelj je PPD, a ostali ponosni pokrovitelji projekta su OTP banka, Hrvatska pošta, HEP, Admiral, Erste banka, INA, PBZ Card, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KONČAR, Fina, Hrvatska Lutrija, Telemach, Bauerfeind, JANAF, Studenac, Stega Tisak i Hotel Puntijar.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
