Blokirani: Muž i ja gladujemo i sav novac odvajamo za bebu

I nas nekoliko inicijatora udruge smo u blokadama, borimo se za sebe i u ime svih tražimo da se Ovršni zakon proglasi neustavnim. Blokirani su po današnjem zakonu osuđeni na polaganu smrt. Mi smo kao putnici u noći na autocesti i samo čekamo kad će nekoga između nas pokositi neki brzi automobil, govori predsjednica Udruge Blokirani Miriam Kervatin.

Na dan čuje barem 20 tragičnih priča, vapaja blokiranih građana. Kaže kako je bolesna od tuđe nesreće jer ne može ostati ravnodušna na te vapaje.

Dodaje kako im se javila žena koja je gotovo na samrti, a ima maloljetno dijete. Račun joj je blokiran već tri godine ovrhom za račun za koji smatra da ga nije trebala platiti. No sud je neumoljiv. Blokirani građani slamke spasa traže na svim dostupnim adresama, pa tako i u Službi za građane Hrvatskog sabora. Posljednjih dana služba je zatrpana e-mailovima i telefonskim pozivima ljudi koji traže pomoć zbog blokiranih računa, prijetnji ovrhama i sl.

- Jedino što možemo napraviti je saslušati ih. Puno je građana koji nas zovu ili pišu kad shvate da zapravo više nemaju kome. Mi, nažalost, ne možemo riješiti njihove probleme i za to nemamo ovlasti - govori voditeljica službe Ružica Šimunović. Dopisi ljudi kojima prijete ovrhe i blokade u svojim pismima saborskoj službi navode kako su došli do zida, kako se više nemaju snage boriti te da će s djecom završiti na ulici kad im uzmu stan u kojem žive.

Vlada je u četvrtak odlučila olakšati dijelu građana - najugroženijima - život. Takvih je 60.000 u Hrvatskoj. No dugove će otpisivati samo onima koji su do 30. rujna 2014. bili dužni najmanje godinu dana.

Iako je primamljiva pomisao da se jednim potezom gumice mogu izbrisati svi vaši dugovi, to neće biti tako jednostavno.

Dužnici koji spadaju u prvu kategoriju, tj. oni koji primaju socijalnu naknadu, pomoć za uzdržavanje ili invalidninu, s otpisom duga počet će od 2. veljače. Prvo što će trebati napraviti jest otići u jednu od 175 poslovnica FINE kako bi provjerili jesu li na popisu dužnika koji mogu podnijeti Zahtjev za otpis dugova uz osobnu iskaznicu. Potom traže ispis svojih dugovanja, koji će se vjerojatno plaćati 15 kuna po stranici. No ispis duga moći će tražiti i u ovlaštenim centrima za socijalnu skrb. Potom počinju s prikupljanjem dokumentacije. Za to će im trebati Zahtjev za otpis duga i ispis pregleda duga koji se nalazi na internetskim stranicama FINE i u njihovim poslovnicama, kao i u centrima za socijalnu skrb. Ujedno im treba i Potvrda o priznavanju prava na ZMN, pomoć za uzdržavanje i osobnu invalidninu. Sve dokumente trebaju dostaviti vjerovnicima. Ako ih ima više, svakom se vjerovniku treba dostaviti ista dokumentacija. To se upisuje u Registar za otpis duga koji će ih pamtiti tri godine. Nakon što vjerovnici obrade Zahtjev obavještavaju FINU, a dužnik može u svakom trenutku vidjeti što se događa na internet-stranicama FINE uz odgovarajuću lozinku.

Vjerovnik odluku mora donijeti u roku od 15 dana. Kad vjerovnik odobri Zahtjev, ide se u otpis duga. Istu proceduru prolazit će i druga skupina u koju spadaju dužnici koji imaju stan u kojem žive i primanja do 2500 kuna. Jedina je razlika što će oni morati donositi i Potvrdu Općinskog suda o vlasništvu nekretnina, a to će ih stajati 20 kuna.

Priča 1. Svaki dan je sve gore

Ako poginem na cesti, neka me se žena i djeca istog trena odreknu

Vozim kamion. Uvijek sam na putu. Kući tuga, blokada, nema ni za kruh. Ne mogu djeci u oči gledati. Žena je posivjela od muke. Rekao sam njoj i djeci da ako poginem na cesti, ne daj bože zla, neka odmah otiđu na sud i kažu da me se odriču. Neka me se odreknu odmah mrtvoga da ne nose moje dugove. Ova me država podsjeća na Grupu TNT iz stripa Alan Ford gdje kradu siromašnima kako bi bogati imali još više. Jadno, tužno i žalosno. Ne znam što ću s djecom kad nas i iz kuće istjeraju. A ako me istjeraju kad djeca budu na sigurnom, zapalit ću je i izgorjet će kao kutija šibica. Ne bojim se nikoga i svejedno mi je što će biti sa mnom, samo mi je žao žene i djece. 

Priča 2. Nemamo za kruh

Suprug i ja gladujemo i sav novac odvajamo za bebu od 20 mjeseci

Odlučila sam ispričati svoju priču koja se, vjerujem, ne razlikuje previše od drugih. I ja sam osjetila “blokadu”. Radim, a plaća nije redovita. Suprug mi je već mjesecima nezaposlen, a ne prima nikakvu naknadu s biroa. Imamo prekrasnu curicu od 20 mjeseci. Iz banke su me nazvali i rekli da mi je račun blokiran zbog ovrhe. Bez ikakvih prethodnih obavijesti i opomena. Na mjesec sam mogla trošiti 1500 kuna. Tim novcem moram prehraniti dijete, kupiti pelene, dječje masti i da ne nabrajam što sve jedno dijete treba tijekom mjeseca. A gdje su režije i ostale stvari potrebne za život? Suprug i ja gladujemo, ne plaćamo račune jer nemamo. Dostojanstvo nam je ispod svih granica...

Priča 3. Sve sam rasprodala

Muž mi se ubio zbog krize, ostali su dugovi koje ne mogu vraćati

Nemam Facebook, nemam telefon, nemam struju, nemam ni dostojanstvo... Ljudi bježe od mene jer znaju kako je meni i djeci pa se plaše gledati u nas jer je muka i njihova velika. Ne krivim nikoga. Moj muž je bio veliki majstor, vrijedan čovjek, za njega je radilo više od 300 ljudi, građevinar. Živjeli smo dobro. Kaže naš narod: dabogda imao, pa nemao, najgore je to. Mojeg muža je ubila kriza. Sam si je oduzeo život, ali znam da ga je ubio dug. Kad je propao posao s građevinom, moj muž je neko vrijeme izdržao. Bilo je još novaca, ali dugovi su rasli. On bi dao fakturu, ne bi je naplatio, ali bi morao platiti poreze. Njega više nema, a sad mene zovu. Kažem da nemam, a oni kažu - plati. Prodala sam auto, perilicu rublja, namještaj i sve majčino zlato.