Irfan Mensur dio je glumačke generacije kojoj i danas skidaju kapu. Jureći s jednog posla na drugi, lani je vlastiti život doveo u pitanje. Sad ima trostruku premosnicu
"Bojao sam se što će biti s mojim sinovima ako umrem"
Više od 50 filmova i mnogo kazališnih predstava je iza Irfana Mensura, sarajevskoga glumca s beogradskom adresom, no zadnjih desetak godina režija mu je ipak uzbudljivija od glume.
Mensur je dio glumačke generacije koja je stvarala najbolja umjetnička ostvarenja poput “Psa koji je voleo vozove”, kojemu se i danas dive svi naraštaji. Divan je, priznaje, osjećaj biti dijelom povijesti, filmova i serija koje su ušle u antologiju. Ali svaki put kad se spomene glumačko trajanje, pomisli kako neka sila pokaže prstom i kaže: “Ti ćeš trajati, a ti ne”.
- Kao da se sudbina poigrava s nama. Netko je talentiran, ali nije uspio. Nije to njegova krivnja, nego naprosto sudbina. Posao nam je toliko nesiguran, izložen vjetrometinama i ne možemo upravljati karijerama. Zato se svaki put osjećam kao da sam na početku - kaže Irfan.
Sjeća se perioda kad ni njega redatelji nisu zvali, ali nije se osjećao neiskorišteno, slabo ili ranjivo. Kad bi mu takvi trenuci ušli u život, iskoristio ih je da se bavi nečim drugim. Angažirao se u marketingu, na velikim političkim kampanjama.
- Tijekom sankcija radio sam kampanju za hrvatsku stranku koja tada u Srbiji nije bila omiljena. Puno sam radio i za makedonske, srpske te crnogorske stranke, ali volim naglasiti da se politikom ne bavim - kaže Irfan.
Njegovi izvanglumački angažmani trajali su dobrih sedam, osam godina. Pisao je i tekstove za pop i rock pjevače te režirao. No gluma mu je, kaže, ostala polazna točka. Jureći lani s jednog posla na drugi, vlastiti je život doveo u pitanje. U Zaječaru je pripremao predstavu “Žurka, žurka”, a u Beogradu scensko-muzičko “Konstantinus Magnus”.
Osjećao se, govori, loše, no odbijao je ići liječniku.
- Nisam znao što se događa. Imao sam dvostruke probe dnevno, osjećao se loše, ali to sam pripisivao umoru. Otišao sam kardiologu koji je rekao da srce nije u redu. Upozorenja sam zanemario misleći kako je samo riječ o umoru. Sjeo sam u auto, vozio od Zaječara do Beograda, odigrao predstavu, pa se vratio u Zaječar. Sljedeći dan imao sam probu prije podne, a poslije podne me je upravitelj kazališta odveo kod još jednog kardiologa. Kad je i druga liječnica pogledala prvo mene, a potom i nalaze, problijedila je, stavila mi nitroglicerin pod jezik i rekla: ‘Vi ovog trenutka morate hitno za Beograd na operaciju’. Shvatio sam da je vrag odnio šalu i poslušao je. Hitno sam operiran i sad imam trostruku premosnicu. Infarkt sam preživio na nogama - kaže Irfan.
>>> Više pročitajte u Expressu