Bonaventura Duda: S 5 godina znao sam da ću biti svećenik

Legendarni franjevački propovjednik i bibličar, fra Bonaventura Duda, u siječnju je napunio 90 godina. Kaže kako ga je tijekom cijeloga života pratila dobra kob, u skladu sa svećeničkim imenom koje nosi.

Nedaleko od ulaza u franjevački samostan na zagrebačkom Kaptolu brončani je spomenik koji upućuje prolaznike da su ovdje dva franjevca - fra Bonaventura Duda i fra Jerko Fućak - ostvarili novi prijevod Biblije koja je izašla iz tiska u Zagrebu u jesen 1968. godine. Ta se Biblija zove i Zagrebačka jer je to prvi cjelovit prijevod Biblije pripremljene i tiskane u Zagrebu. Samo nekoliko koraka dalje, iza masivnih samostanskih vrata, i danas živi fra Bonaventura Duda. Najstariji je franjevac u svojoj provinciji. 14. siječnja napunio je 90 godina, a dan poslije proslavio je 64. godinu svećeničkog ređenja. Dočekao nas je uz blistav, osmijeh. Pitali smo ga kako je. - A, čujte, sad sam ipak star, ali moram vam reći da me zdravlje izvrsno služi. Kad sjedim, dobro sam, a dok hodam, malo me muče noge. No sve u svemu, nemam bolesti, objašnjava, dodajući na naše čuđenje kako može čitati i bez očala. Smiren je, spokojan, jer, ističe, sve poslove koje je planirao obavio je na vrijeme. Sada pomaže kolegama, a doznajemo i kako je nedavno pomogao kolegi isusovcu, pateru Antunu Voleniku. On je doktorirao na doprinosu fra Bonaventure Dude hrvatskoj teologiji nakon Drugog vatikanskog koncila. Fra Bonaventura mu je stavio na raspolaganje sve što je predavao i pisao. U svom bogatom životopisu ističe uz Zagrebačku Bibliju još osnutak Glasa Koncila, te poslove Kršćanske sadašnjosti, kao najveće pothvate u kojima je sudjelovao. Ipak, u svojoj skromnosti, fra Duda ističe kako je najviše ponosan na franjevačko naslijeđe. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, čiji je dopisni član, njegov doprinos opisali su: “Znanstvenik je i stručnjak te kulturni djelatnik, filozof i povjesničar, napose hrvatske teologije i školskih institucija, etnolog, glazbenik, književnik, prevoditelj, urednik, osnivač i suosnivač institucija, društava, edicija, skupova itd. U svjetskim je razmjerima istaknuti bibličar, ekumenist, praktičar i pisac, realizator obnove u Katoličkoj crkvi”, piše, među ostalim, na stranicama HAZU.

- Ma, znate što, mnogo sam toga u životu htio i uspio napraviti, no moje je najveće dostignuće i posao to što sam franjevac. Od najranije mladosti volio sam franjevce iz Krka i Košljuna. U jesen 1929. imao sam oko pet godina. Dok su ljudi išli u crkvu sudjelovati s našim osnovcima na blagdanu zaziva Duha Svetoga, u jednom momentu pošao sam prema školi i doviknuo majci: ‘Ja se gren (idem) zapisat’. A mama: ‘Ma ti si još premlad!’ Već tada, kao dječak od pet godina, slutio je da će njegov život biti povezan s Crkvom.

- Stasao sam i odrastao u Rijeci kod tete koja je preuzela brigu o meni, i u tim godinama u meni se oblikovala odluka o tome kako bih trebao živjeti - nastavlja fra Bonaventura. Priča kako se, kada mu je bilo deset godina, javio časnim sestrama u Rijeci sa željom da postane ministrant. Odbile su ga, rekavši mu da je premlad. Godinu poslije otišao je franjevcima na Trsat i tadašnjem gvardijanu kazao da im se želi pridružiti. Sretan je, veli, što su mu omogućili školovanje.

>>> Više pročitajte u Expressu